Foto: Pixabay

Sredinom prošlog mjeseca slovenski portal necenzurirano.si objavio je dokument, takozvani non-paper, pisan engleskim jezikom pod nazivom “Zapadni Balkan – put naprijed”, koji je slovenski premijer Janez Janša navodno poslao u Bruxelles. U tom se dokumentu, među ostalim, tvrdi da sa sadašnjim stanjem u Bosni i Hercegovini nitko nije zadovoljan te da je članstvo te države u Europskoj uniji nezamislivo.

Jedan narod u jednoj državi

Janša je u međuvremenu zanijekao da taj dokument postoji, ali se čini da nije toliko ni važno postoji li taj dokument niti je li ga napisao Janša, čija će zemlja uskoro preuzeti predsjedanje EU-om. Mnogo je važnije, a možda čak i opasnije, što se ponovno u javnom prostoru mogu čuti ideje o stvaranju velikih nacionalnih država – ideje koje su narode na ovom području još nedavno odvele u brutalne i razarajuće ratne sukobe. Srbijanski ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin predlaže rješavanje nacionalnog pitanja ujedinjenjem svih Srba u jednoj državi.

Predlaže se stoga ujedinjenje Republike Srpske, jednog od dva entiteta BiH, sa susjednom Republikom Srbijom, ali i ujedinjenje Kosova s Albanijom, pri čemu bi dijelovi Kosova s većinski srpskim stanovništvom dobili poseban status. Poseban bi status, prema uzoru na autonomnu pokrajinu Južni Tirol u Italiji, dobili i Hrvati u onome što bi od BiH ostalo ili bi se pak jednostavno pripojili Republici Hrvatskoj. Odnosno, tim se dokumentom predlaže promjena granica na Zapadnom Balkanu prema etničkom ključu, a sve u svrhu proširenja Unije na područje nazvano zapadni Balkan – termin koji označava bivše jugoslavenske republike i Albaniju.

‘U Europskoj uniji je prisutna vladavina prava i red, a to je ono od čega naši političari bježe kao vrag od tamjana’, objasnio je profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Osman Sušić

Ideje o “narodu u jednoj državi” prisutne su u srednjoj i istočnoj Europi od druge polovine 18. stoljeća, odnosno od početaka građanskog društva, objašnjava profesor na Fakultetu političkih znanosti Stevo Đurašković. Riječ je o ideji koja se na istok proširila s europskog zapada, gdje su monarhistički apsolutizmi izgradili preduvjete stvaranja moderne nacije pa je država prethodila naciji.

“Istočna Europa, koja je bila podijeljena trima carstvima, naciju je gradila na etnokulturnim kategorijama, što je vodilo neprestanim sporovima o pitanjima koji teritoriji i koje stanovništvo pripada pojedinoj naciji, gdje su se najčešće dvije ili tri konkurentske nacionalne ideje ‘tukle’ oko jednih te istih ljudi, kao u slučaju Makedonaca”, dodao je profesor Đurašković.

Da se ni dandanas neki političari nisu odmaknuli daleko od tih velikodržavnih aspiracija, smatra profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Osman Sušić. Za non-paper kaže da je samo jedna vrsta mazanja očiju običnom narodu i skretanje teme s ključnih životnih problema, poput poboljšanja životnog standarda svakog čovjeka.

“Mi, u BiH, isto imamo demografski problem kao i Hrvatska i Srbija, stvaran problem s kojim se susreću naša društva, ali naši su političari jednostavno podkapacitirani da bi se suočili s tako ozbiljnim problemima”, rekao je Sušić.

(Ne)zamislivo članstvo BiH u Uniji

Današnja država Bosna i Hercegovina, nastala je službeno Daytonskim sporazumom 1995. godine, koji je zapravo bio mirovni sporazum između Hrvatske, BiH, i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, danas Srbije. Tim je sporazumom dogovoreno da će se BiH sastojati od dva dijela: pretežito Srbima naseljene Republike Srpske i Federacije BiH, većinski naseljene Bošnjacima i Hrvatima. Dužnost državnog poglavara obnaša Predsjedništvo BiH, koje se sastoji od tri člana – Bošnjaka, Hrvata i Srbina, a trenutačno su to Šefik Džaferović, Željko Komšić i Milorad Dodik.

Što se tiče stava izrečenog u non-paperu da je članstvo BiH u Uniji nezamislivo, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru Domagoj Galić smatra da je točno da BiH zaista sporo napreduje prema članstvu.

Foto: Pixabay

“Očigledna je sporost BiH u pregovorima s EU-om u odnosu prema drugim državama iz regije. Stagnacija se može objasniti unutarnjim previranjima, podijeljenošću društva, slabošću države i općenito letargijom u cjelokupnom sustavu što se preslikava na sva područja – od pravosuđa i represivnog aparata do ekonomije”, rekao je profesor Galić.

Prema podacima Freedom Housea, BiH uopće nije napravila značajan napredak u ključnim područjima demokratskog upravljanja, vladavine prava i zaštite ljudskih prava od 2005. godine. Premda se razlozi za sporost procesa mogu objasniti slabošću BiH, Galić smatra i da se za relativni neuspjeh BiH na putu u EU argumenti mogu naći i u samoj Uniji za koju kaže da nije jedinstvena u stavu prema daljnjem proširenju. Dodao je da mu se čini da je EU više zainteresiran za BiH ako postoji realna prijetnja raspada i/ili izbijanja rata, ali da inače područje JI Europe Uniji nije prioritet.

‘Rasformiranje BiH bilo bi međunarodna legitimacija etničkog čišćenja, što se u prvom redu tiče Republike Srpske, ali u drugom redu legitimacija povijesnog naslijeđa Hrvatske Republike Herceg-Bosne’, rekao je profesor Đurašković

Profesor Sušić rekao je da su političari u BiH samo deklarativno za pristupanje BiH Europskoj uniji, ali da ništa ne rade s tim u vezi.

“Problem je mentalitet naših ljudi i naših političkih lidera jer ne znam koliko su spremni prihvatiti sve one postulate i zahtjeve koje nameće članstvo u Europskoj uniji, koja daje set pravila koja morate poštovati da biste postali članom Europske unije – to je vladavina prava i red, a to je ono od čega naši političari bježe kao vrag od tamjana”, komentirao je Sušić.

Stara ideja, novo pakiranje

S izjavom u spornom dokumentu da s BiH nitko nije zadovoljan, slaže se profesor Đurašković i dodaje da je riječ o potpuno disfunkcionalnoj državi kao što je najbolje recentno pokazala pandemija koronavirusa. Prema njemu, težnje bosanskohercegovačkih Srba i hercegovačkih Hrvata čine tu državu besmislenom, za koju kaže da uopće nije država, nego međunarodni protektorat, ali ne može se rasformirati zbog više faktora.

Rasformiranje BiH bilo bi međunarodna legitimacija etničkog čišćenja, što se u prvom redu tiče Republike Srpske, ali u drugom redu legitimira povijesno naslijeđe Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Svi planovi podjele Bosne, pa i Janšin navodni non-paper, stavljaju Bošnjake u drugorazredni položaj, i politički i teritorijalno, što bi vrlo vjerojatno dovelo do nasilna otpora bošnjačkih čelnika planu podjele”, objasnio je Đurašković.

Ideje o narodu u jednoj državi prisutne su u srednjoj i istočnoj Europi od druge polovine 18. stoljeća

Da bez ratnih sukoba promjena granica nije moguća, misli profesor Sušić, ali i da je rat veoma skup sport pa kao takav nerealna priča. Smatra da nijedna država na ovim prostorima nije dovoljno ekonomski jaka da bi mogla voditi bilo kakav oružani sukob te da su to samo pusti snovi određenih lidera.

“Zapadni kapital kontrolira sve na području JI Europe pa ja ne vjerujem da će velike korporacije dopustiti da izgube mnogo novca zbog nekoliko usijanih glava na tom području. Problem malih naroda jest da mislimo da smo važni i veliki, a u biti nismo ni kapljica u oceanu. Mi smo razjedinjeno tržište i umjesto da idemo k integracijama, idemo k dezintegracijama. Sve ovo s non-paperom nije ništa novo, nego samo upakirano u drugi celofan”, zaključio je profesor Sušić.