Foto: Pixabay

Posljednjih smo tjedana svjedoci velikih prosvjeda i demonstracija diljem Francuske, a najviše su odjeknuli oni u Parizu. Glavnim povodom za takvo stanje smatra se odluka predsjednika Emmanuela Macrona o povišenju cijena naftnih derivata, naročito dizelskih goriva, koju očekivano velik dio građana nije dočekao s odobravanjem te je rezultirala iskorištavanjem trenutka za masovnim izražavanjem nezadovoljstva Macronovom politikom na ulicama.

Prosvjednici su popularno prozvani “žutim prslucima”, prema karakterističnom obveznom dijelu automobilske opreme koju su nosili, a postala je simbol otpor naroda većinski predstavljenog populacijom “običnih” građana ponajviše revoltiranih provođenim politikama socijalnog predznaka.

Vlast pripada narodu

Većina analitičara još dvoji kako je došlo do prosvjeda i kako su organizirani, ponajviše stoga što tradicionalno jaki francuski sindikati nisu bili značajno uključeni, ali se ipak uvriježilo stajalište da su prosvjedi započeli prilično spontano i instinktivno uz snažnu uporabu brojnih društvenih mreža u mobilizacijske svrhe.

Kada proučavamo Francusku i njezinu politiku tijekom povijesti, od Francuske revolucije 1789., stječe se dojam da doslovno shvaćaju parolu “vlast pripada narodu”. Profesor Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu smatra da takav stav proizlazi iz znatno šireg razumijevanja pojmova slobode i participacije francuskih građana.

‘Cilj nam je stati na kraj profesionalnim razbijačima koji se već godinama infiltriraju u prosvjede uz one koji mirno prosvjeduju i bore se za svoja prava na legitiman način’, ističe francuski premijer Philippe

“Oni slobodu ne shvaćaju kao nemiješanje države u privatne živote nego kao mogućnost da se utječe na društvene i političke procese u zajednici u kojoj žive. Prema njihovu poimanju građanstva, nije dovoljno samo svakih nekoliko godina izaći na izbore i tako se riješiti odgovornosti i obveze, nego je legitimno i između izbora izraziti neslaganje s određenom politikom izlaskom na ulice”, objašnjava Šalaj.

Problem konkretnih prosvjeda u Francuskoj jest u tome da nerijetko, taj posve legitiman oblik izražavanja mišljenja i neslaganja, iskorištavaju pojedine skupine kao prigodu za nasilje i vandalizam. Iz Veleposlanstva Republike Francuske u Hrvatskoj upozoravaju da je francuska vlada najavila nultu toleranciju prema onima koji iskorištavaju teško stanje dijela građanstva kako bi uništavali tuđu imovinu i napadali tijela reda i sigurnosti.

Foto: Borna Filić/Pixsell

“Cilj nam je stati na kraj profesionalnim razbijačima koji se već godinama infiltriraju u prosvjede uz one koji mirno prosvjeduju i bore se za svoja prava na legitiman način”, navodi francuski premijer Edouard Philippe, još jednom ističući ulogu prosvjedne političke kulture, a prenosi francusko veleposlanstvo u Zagrebu.

Unatoč svemu, prosvjedi u Francuskoj ne jenjavaju tijekom tromjesečnog razdoblja, prije svega, jer građani smatraju da im se njihovi zahtjevi pretežito socijalne prirode ne ispunjavaju unatoč brojnim obećanjima i jamstvima francuskih vlasti.

Prigoda za ekstremiste

Iz veleposlanstva ističu da će u narednom razdoblju biti organizirana temeljita javna rasprava, kako putem interneta, tako i u lokalnim zajednicama, gdje će francuska vlada nastojati poslušati i ispuniti zahtjeve svojih građana, ali da se istodobno ne odustane od temeljnih političkih ciljeva predsjednika Macrona, što sigurno smanjuje mogućnost pozitivnog ishoda.

Stoga bi prosvjedi, osim nužnog negativnog učinka na gospodarstvo, mogli imati i osjetne političke posljedice.

To je naročito važno u kontekstu slabljenja tradicionalnih struktura koje predstavljaju socijalisti i republikanci pa bi pokret otpora mogao rezultirati “ozbiljnim ugrožavanjem klasične francuske političke arhitekture čiji je i Macron pripadnik, unatoč pokušaju stvaranja imidža novog političara.

A upitno je koji će od dva ekstremna politička pola u Francuskoj, s lijeve strane Melenchon ili s desne Le Pen, bolje iskoristiti prosvjede u svrhu političkog pozicioniranja”, zaključuje Šalaj.