FOTO: PIXABAY

Već pri samom upisu na fakultet, osim što je potrebno izdvojiti od 200 do čak 500 kuna za upisninu, neki se studenti susreću s financijskim troškovima koji odlaze na – tehnologiju. Ovisno o tome o kojem se fakultetu radi, dok je nekima potrebna samo literatura, u dosta je slučajeva tu riječ o printanju skripti, studenti arhitekture ili elektrotehnike i računarstva moraju pak izdvojiti pozamašan novac za dobra računala ili pak printere, ali i brzinski se snaći među licenciranim programima bez kojih neke kolegije ne mogu uopće ni pomišljati položiti.

Licencirani programi

“Od opreme mi je pri upisu prve godine Fakulteta elektrotehnike i računarstva trebao laptop od barem 5000 kuna – nešto veći, brži i s dosta memorije. Nude nam i na fakultetu računala na korištenje, ali gotovo sve radimo putem interneta, recimo, domaće zadaće i laboratorijske vježbe laptop je nužan”, kaže student Robert Medvedec i dodaje da rijetko koji jeftini laptop može izdržati vise od četiri godine, a da još radi kako treba.

‘Na prvoj godini brucoši se suočavaju s velikim troškovima kupnje materijala za crtanje, tuširanje rapidografima (koji stoje oko 500 kuna), materijala za makete koje treba konstantno obnavljati’, kaže Anita Perzić, studentica Arhitektonskog fakulteta

“Znači tijekom nekih pet godina studiranja samo za laptop treba izdvojiti minimalno 10.000 kuna”, nastavlja Robert i dodaje da je za neke njihove vježbe i predmete predviđena elektronička oprema, odnosno pametna pločica.

S njim “suosjeća” i Anita Perzić, studentica druge godine Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu koja ističe da je prednost arhitekture to što je baš sva literatura dostupna u obliku prezentacija ili skripti na stranici fakulteta.

“Međutim, na prvoj godini brucoši se suočavaju s velikim troškovima kupnje materijala za crtanje, tuširanje rapidografima (koji stoje oko 500 kuna), materijala za makete koje treba konstantno obnavljati. Uza sve to potrebno je kupiti laptop koji treba biti malo boljih specifikacija kako bi podržao potrebne 3D program, programe za crtanje i slično”, ističe Anita i dodaje da se na njihovu fakultetu studenti često suočavaju s problemom osiguranog radnog prostora s računalima.

“On je dostupan za rad, ali s obzirom na radno vrijeme, zahtjevnost tih programa te količinu posla to nije odgovor na naše potrebe. Prisiljeni smo stoga izdvojiti veću količinu novca za dobar laptop već na samom početku studiranja. Također, programi bez kojih ne možemo studirati su licencirani, na svu sreću, fakultet je ipak osigurao studentske licence za njihovo korištenje”, kaže Anita.

Drugi svijet

Da bi studirali, recimo, pravo, studenti pak kod kuće ne moraju ni imati računalo. Sve što im treba jest članska iskaznica za knjižnicu ili strpljenje za pozamašne redove u kopirnicama. Na tom fakultetu, prema riječima studentice Pravnog fakulteta u Zagrebu Marije Šoljan, još se nije susrela sa zahtjevnim kompjutorskim programom koji mora instalirati, a u sobi studentskog doma računalo ima, ali kako kaže, gotovo nikad ga ne koristi zbog fakultetskih obveza.

“Dane provodim u knjižnici fakulteta gdje su mi dostupna računala, u slučaju da ponekad moramo napraviti neki domaći zadatak. Za nas su samo knjige i skripte – a one već postoje u arhivama kopiraonica pokraj fakulteta tako da ni njih ne moram sama nabavljati”, ističe Marija.

Printeri – da ili ne?

Redovi u printaonicama dovoljan su znak da studenti rijetko posjeduju vlastiti printer. Oni koji ne moraju printati samo papire A4 formata nego razne, mnogo zahtjevnije i veće projekte i makete, muku muče kako s financiranjem gotovo svakodnevnog odlaska u printaonice tako i s – čekanjem u redovima.
“Velika količina novca kod studenata arhitekture odlazi na printanje studentskih projekata. Često je riječ o printanju na papirima većih formata pa posjedovanje vlastitog printera čak i nije olakotna okolnost već ih moramo printati s odgovarajućim ploterima, odnosno uređajima za printanje većih formata. Ono što sa svim tim dolazi je zaista dugo i iscrpljujuće čekanje u redovima, ali druga opcija, čini mi se, ne postoji”, objašnjava studentica Suzana Mihaljević s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.