Foto: Marija Edita Feldi/Global

Studenti koriste razne programe za pripremanje akademskih radova, ali mnogi ne razlikuju dvojezgreni procesor od trojezgrenog, niti razumiju što znači HTTP. Pitali smo troje studenata s različitih fakulteta i usmjerenja kolika im je informatička pismenost.

Tomislav Habazin student je četvrte godine na Tehničkom veleučilištu. Tvrdi da mu informatika nije bauk, te da se snalazi, među ostalim, i u osnovnim programima poput Worda ili Powerpointa.

“U Officeu se snalazim dosta dobro jer sam ga dosta koristio za školu i privatno, da si olakšam posao, a i na poslu ga svakodnevno koristim”, objašnjava Habazin. Većina studenata, poput Habazina, koristi upravo te programe. Među njima je i Marija Zora Mišković, studentica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Ove programe koristi ponajviše za studentske potrebe, poput Worda za eseje i referade. Osim sadržaja važan joj je i izgled teksta pa ga oblikuje u PowerPoint prezentaciju ili u Wordu.

“Dobro se snalazim s dizajnom i izgledom teksta, što je važno za dobru prezentaciju”, kaže Mišković.

Ta znanja neki studenti stječu tek kada dođu na fakultet. No oni koji prije počnu raditi u takvim programima osjete razliku. Irma Vargić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta zahvalna je što joj prvi susret s informatikom nije bio na fakultetu.

‘Informatička bi se pismenost mogla popularizirati, na primjer, putem radionica u studentskim centrima’, smatra Vargić

“Imali smo super profesora iz informatike u srednjoj i zahvaljujući njemu odlično poznajem ovakve programe”, hvali se Vargić.

Osim praktičnog znanja koje bi svaki student prije ili poslije trebao usvojiti, korisno je i poznavanje unutrašnjosti računala. Mišković je čula za procesor, zna da je to dio računala bez kojeg ono ne može raditi te da postoje razne vrste ovisno o broju jezgri, ali pojmovi poput ploča ili grafička kartica nisu joj previše jasni.

S druge strane, Habazin računalo razumije izvana i iznutra. Svaki se dan njime koristi i smatra da je upravo zato važno razumjeti kako ono radi.

Vargić također poznaje te pojmove, ali za sebe tvrdi da je “više softverski tip”. Kaže da je njezino znanje informatike sasvim prosječno u odnosu prema njezinoj generaciji, ali da bi svatko trebao znati barem osnove.

“Informatička pismenost bi se mogla popularizirati, na primjer, putem radionica u studentskim centrima”, smatra Vargić. S njom se slaže i Habazin, koji dodaje kako problem nastaje kada ljudi misle da znaju nešto, ali, zapravo, ne znaju.

“Tvrde da znaju osnove Office paketa, a većina ne zna kako pravilno strukturirati tekst ili napraviti Excel tablicu koja sama računa potrebne vrijednosti”, tvrdi Habazin.