Foto: Freepik

Iako se tehnologija nedvojbeno pokazala kao saveznik u skraćivanju vremena potrebnog za obavljanje određenih aktivnosti, beskorisno i beskonačno scrollanje društvenim mrežama i drugim aplikacijama pokazuje nedostatak korisnikove samokontrole. Pa koliko vremena uštedimo na plaćanje računa putem interneta jer nismo morali otići u poštu ili na kiosk, kad nekoliko puta više tog vremena izgubimo na listanje Instagramskog storyja, pregledavanje statusa na Facebooku ili igranje igrica.

Nedostatak samokontrole

Magistra psihologije Maja Kućar kaže da “tehnologiju ne treba demonizirati ni kriviti za naš vlastiti nedostatak samokontrole” te napominje da bi, kada tehnologija ne bi postojala, nedostatak savjesnosti i samokontrole i dalje bio prisutan. Tada se to, objašnjava psihologinja, ne bi manifestiralo kao višesatno listanje po društvenim mrežama nego kao nešto drugo što je i dalje, psihološki gledano, ista značajka ličnosti.

Koliko vremena uštedimo plaćajući račune putem interneta, nekoliko ga puta više izgubimo na listanje Instagram storyja, pregledavanje statusa na Facebooku ili igranje igrica

Svijet interneta informacije i brojne druge sadržaje nastoji približiti, učiniti dostupnijima i olakšati njihovo korištenje. No postavlja se pitanje postaje li tehnologija zato zamjena za stvarne životne navike, potrebe i socijalne kontakte te postoji li u ovim digitalnim vremenima kontrola nad vlastitim ponašanjima u virtualnom svijetu?

“Tehnologija se razvija brže od adaptacijske i apsorpcijske moći širokog društva i tu dolazi do disbalansa u tehnološkom i generacijskom pogledu. Starije generacije nisu u stanju pratiti, a novije generacije postaju robovi novih tehnoloških mogućnosti“, objašnjava akademik Karolj Skala iz Udruge za informacijsku, komunikacijsku i elektroničku tehnologiju (MIPRO).

Kada se govori o novim generacijama, odnosno generaciji Z, koja, prema podacima Istraživačkog centra Pew, nikad nije iskusila život u svijetu bez interneta i uvijek dostupnih informacija, važno je istaknuti da su njezini članovi itekako svjesni neizbježnog korištenja i utjecaja tehnologije, ali je istodobno prihvaćaju.

Korisnost tehnologije posebno se iskazala upravo u doba pandemije koronavirusa. Sve se rjeđe izlazi iz kuće ne bi li se izbjegao rizik od zaraze. Socijalni kontakti svedeni su na minimum, a paralelno se do maksimuma povećao utjecaj tehnologije u svakodnevicu. Radi se na daljinu, studira se na daljinu, s prijateljima se družimo na daljinu.

Maja Kućar, psihologinja (Foto: Mislav Mesek)

Nezamjenjiv ljudski kontakt

“Bilo je samo pitanje vremena kada će doći do ovolikog korištenja tehnologije, a pandemija je samo okidač koji je taj proces i prije pokrenuo”, kaže student Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu Alen Sanković. Alen dodaje da je cilj tehnologije poboljšati način života te da mnoge aktivnosti uz tehnologiju postaju jednostavnije.

Pogleda li se koliko je pandemija koronavirusa utjecala na cjelokupnost ljudskih aktivnosti i djelatnosti, jasno je da je svatko prepušten korištenju tehnologije, interneta i sličnih platformi koje oduzimaju jako mnogo vremena – gotovo cijeli dan i svaki dan. Prekomjerno konzumiranje usluga svakako može imati negativne posljedice u svakodnevnom funkcioniranju, ali potrebno je razmisliti izaziva li probleme sam internet ili njegovi korisnici prekomjernim provođenjem vremena na njemu.

‘Kada tehnologija ne bi postojala, nedostatak savjesnosti i samokontrole bi i dalje imao negativne učinke u životu pojedinca’, ističe psihologinja Kućar

“Bez obzira na to što smo tehnološki dovoljno napredovali da možemo velik dio svoje svakodnevice prebaciti online, ipak mislim da je ljudski kontakt nešto što se ne može zamijeniti tehnologijom“, ističe Lana Srednoselec, studentica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu. Lana smatra da bi svatko trebao imati dovoljno samokontrole i tako si postaviti prihvatljiva ograničenja.

Studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu Mateja Marković kaže da internet i njegove usluge koristi svakodnevno. Najviše u obrazovne svrhe, ali u slobodno vrijeme i kao važno sredstvo zabave i opuštanja.

“Koristim aplikaciju koja mi pri aktiviranju mobitela prikaže vrijeme uključenosti zaslona, tako vodim brigu o razumnom vremenu boravka na internetu”, komentira Mateja postavljanje granica.

Velik društveni izazov

Dok akademik Skala iz udruge MIPRO tehnologiju karakterizira kao dodatak prirodnim resursima i mogućnostima života, psihologinja Maja Kućar korištenje tehnologije smatra primarno velikim društvenim izazovom, a u određenim aspektima i problemom. Psihologinja tako ističe prisutnost individualnih razlika i posebne kategorije kojoj pripadaju mladi. Određeni utjecaj, stoga, ne mora biti nužno dobar ili loš, nego može biti oboje.

Promatranjem vlastite okoline, lako je uočljiva sve veća prisutnost tehnologije i važnost digitalne i medijske pismenosti koja se, uz pretpostavku o brzom snalaženju i prilagodbi, očekuje pri obrazovanju ili obavljanju gotovo svake djelatnosti. Psihologinja Kućar upozorava da postoji problem ograničavanja ili gotovo nemogućeg zamjenjivanja tehnologije, a ističe i popularnost zauzimanja kontratehnološkog stava, bez razmišljanja o tome koliko ona olakšava život.

S druge strane, akademik Skala poručuje da tehnologiju i korištenje interneta nije nužno ograničavati u kvantitativnom, nego u kvalitativnom pogledu jer je “informacija resurs kao voda i zrak i treba pustiti da se slobodno prema potrebi konzumira”.

‘Junk tech’ koriste kompanije za manipulaciju ponašanjem radi zarade

Zbog sve veće digitalizacije društva, pojavljuje se pojam junk tech koji podrazumijeva sve oblike tehnologije koji ne pridonose mentalnom razvoju, nego ga opterećuju raznim i ne nužno korisnim sadržajima, dok sami konzumenti toga nisu potpuno svjesni. Da bi ostvarili svoju svrhu, najčešće u obliku zarade, takvi oblici tehnologije skloni su manipuliranju ponašanjem, pogotovo kada je riječ o mladim korisnicima, piše The Guardian.

“Društvene mreže se konstantno bore za našu pozornost. Pozornost je preduvjet za klikove, lajkove, kupnju, naposljetku, profit. Naše vrijeme provedeno na nekoj društvenoj mreži može se povećati tako da o njoj postajemo ovisniji, a ovisni postajemo u okolnostima u kojima nailazimo na podražaje koji stimuliraju naš dopaminski put, često nazivan ‘put za nagradu'”, ističe psihologinja Kućar.