Je li konstruktivno novinarstvo ideal kojem hrvatski mediji trebaju težiti ili nužna potreba koja bi ih trebala usmjeriti ka potpuno novom, drugačijem tipu novinarstva koji ne nudi samo pitanja, već i rješenja? Prvi panel ovogodišnje prve konferencije "Konstruktivno novinarstvo: Korak prema vijestima kakve trebamo" potaknuo je raspravu o pozicioniranju hrvatskih medija u društvu te njihovoj odgovornosti prema publici i praksama koje treba promijeniti kako bi se prilagodili novom medijskom okolišu.
Na panelu je sudjelovalo troje hrvatskih, renomiranih novinara iz tri različita medija: Mojmira Pastorčić, urednica emsije "RTL Direkt", Silvija Šeparović, glavna urednica radija "Yammat FM" te Dario Markas, zamjenik glavnog urednika "Večernjeg lista". Hrvatskim panelistima pridružio se i Ulrik Haagerup, osnivač Constructive Institute i autor knjige "Constructive News". Razgovor je moderirala Marijana Grbeša Zenzerović, profesorica s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.
Zašto ljudi izbjegavaju vijesti u Hrvatskoj i kako to promijeniti?
Na početku panela, moderatorica Grbeša Zenzerović naglasila je da hrvatski medijski prostor karakterizira visok stupanj cinizma, senzacionalizma i clickbaita. Prema istraživanjima Reutersa, 61 posto građana izbjegava vijesti, dok je povjerenje u medije tek oko 35 posto. U usporedbi s Danskom, gdje je izbjegavanje vijesti svega 27 posto, a povjerenje solidnih 56 posto, jasna je potreba za konstruktivnijim pristupom, smatra profesorica Grbeša Zenzerović.
"Ove statistike usko su povezane i s općim povjerenjem u institucije koje u Hrvatskoj iznosi 37 posto, dok u Danskoj 88 posto", istaknula je Grbeša Zenzerović.
Mojmira Pastorčić, urednica popularne emisije "RTL Direkt", naglasila je da njena emisija već deset godina implementira principe konstruktivnog novinarstva, iako termin tada još nije bio poznat. Fokusirati se na pružanje konteksta, analize i rješenja, umjesto da samo prenose negativne vijesti smatra glavnim ciljem kojem bi konstruktivni mediji trebali težiti.
"Mediji ne smiju izazvati samo strah ili paniku, već trebaju informirati i osnažiti publiku. Tada rade konstruktivno novinarstvo jer se trude zaokrenuti negativne teme na pozitivne bez izostavljanja važnosti informacije", objasnila je Pastorčić.
Iako se tisak smatra jednim od zadnjih utočišta tradicionalnog novinarstva te plodno tlo upravo za razvoj konstruktivnog pristupa izvješćivanju, Dario Markas potvrđuje da ljudi često ne vide priče nastale kroz konstruktivno novinarstvo. Taj je problem još izraženiji u online medijima.
"Radimo ih, ali online čitatelji vide samo senzacionalizam. Konstruktivno novinarstvo jednostavno nije čitano u onlineu", rekao je Markas.
Tezu o radiju kao mrtvom mediju, opovrgnula je Silvija Šeparović, koja je opisala radio kao prostor slobode u kojem nije potrebno slijediti klikove ili senzacionalističke naslove. Naglasila je važnost intimnog odnosa s publikom i edukacije slušatelja kroz razgovor i interakciju te da je za nju, upravo takav pristup onaj koji se najviše podudara s idejom konstruktivnog novinarstva.
Najveći izazov medijskim organizacijama je privući mlade
Medijskim organizacijama danas najveću enigmu ne predstavljaju algoritmi, gubitak posla ili manjak tema, već mladi. Dilemi o tome kako zainteresirati publiku koja ne korespondira s tradicionalnim tipom novinarstva, već traži atraktivnost, interaktivnost i mogućnost poistovjećivanja, priskočio je Ulrik Haagerup. Za njega, ključ rješenja leži u potpuno novom pristupu bavljenja novinarstvom koji uključuje postavljanje uloge novinara kao storytellera.
"Novinar bi morao željeti stvarno ispričati priču i znati kako je ispričati. To je svrha storytellera – ispričati priču sa strašću i načinom pripovijedanja probuditi tu istu strast u čitatelju”, govori Ulrik Haagerup.
Ključno je pronaći ravnotežu između edukacije i zabave jer dosada figurativno i doslovno ubija publiku, pogotovo mladu. Ako mediji govore jezikom koji mladi ne razumiju, pogrešno selektiraju teme te postanu vrlo predvidljivi u diskursu i narativu, nesvjesno odbijaju mlade od sebe. Panelisti su zaključili da je ključno koristiti platforme koje su bliske mladima, raditi teme koje mlade zanima i privlači, no na konstruktivan način.
"Nikad nećeš dobiti čitanost ako priču rade novinari koji ili ne znaju ništa o njoj ili je nisu sami izabrali. Potrebno je dopustiti novinarima da budu znatiželjni, maštoviti, duhoviti, strastveni jer jedino tako će stvarati priče koje su kvalitetne i koje će publika prepoznati", objasnio je Haagerup.
Ideal konstruktivnog novinarstva je u mijenjanju pristupa iz onog koji slijedi samo trendove i oslanja se na prepisivački način rada, na onaj koji svakoj priči pristupa temeljito, znatiželjno i strastveno. Tako se reeducira publika. Priprema ju se da s vremenom prihvati ideje konstruktivnog novinarstva i počinje ih prepoznavati kao nešto profesionalno i ispravno.
Negativnost je bolest, ali može se izliječiti
Teško je, gotovo i nemoguće, negativnost izbaciti iz novinarskog posla i vijesti. Društvo je okruženo kriminalom, crnom kronikom, nepravdom i ljudskim tragedijama. Ipak, panelisti su se složili da novinari koji se žele baviti konstruktivnim novinarstvom ne trebaju iz vijesti izbaciti svu negativu.
Na novinarima je da postave paradigmu kojom će obuhvatiti probleme o kojima pišu. Konstruktivno novinarstvo ne znači uklanjanje teških tema, nego pružanje konteksta, rješenja i novih perspektiva.
"Bitno je postaviti kut i oformiti jezik vaše novinarske priče. Vijesti moraju biti informativne i kritične, ali istovremeno pružati nadu i poticati razmišljanje publike", objasnila je Silvija Šeparović.
Panelisti su na kraju rasprave zaključili da konstruktivno novinarstvo nije samo idealistički koncept, nega ostvariva praksa koja može revitalizirati povjerenje publike i stvoriti smisleniji odnos između medija i građana. A Hrvatsku smatraju upravo država koja najviše može profitirati od promjene pristupa.
Autorica: Maja Kožić
