Na današnji dan, 4. studenoga 1960. godine, rodio se Siniša Glavašević, hrvatski novinar i pisac, te jedan od simbola hrvatskog ratnog novinarstva.
Siniša Glavašević, rođeni Vukovarac, osnovnu i srednju školu završio je u rodnom mjestu, a studij komparativne književnosti u Sarajevu, na Filozofskom fakultetu. Po zanimanju je bio novinar i publicist, a najpoznatiji je kao ratni izvjestitelj i glavni urednik Radija Vukovar za vrijeme Domovinskog rata.
U svojim je ratnim izvještajima iznosio patnje i nesreće grada Vukovara i njegovih stanovnika. Opisuje ga se kao glas naroda, koji je pružao podršku Vukovarcima.
Na 31. rođendan, 4. studenoga 1991., krhotinom granate ranjen je na putu do bolnice, odakle je krenuo prikupiti podatke o ranjenima za radijski izvještaj. Glavašević je iz bolnice i ranjen nastavio izvještavati, a od tamo je svoje posljednje izvješće poslao, simbolično, 18. studenoga navečer.
U noći s 19. na 20. studeni 1991. godine, nakon pada Vukovara, Glavaševiću nije bilo ni traga. U bolnicu je upala agresorska vojska i odvela njega te više od 400 ljudi na tada nepoznatu lokaciju. Tek se naknadno, šest godina kasnije, 1997. godine utvrdilo da je odvezen, ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari.
Matica hrvatska, 1992. godine, objavila je prvo izdanje zbirke Glavaševićevih priča naziva "Priče iz Vukovara". Glavaševićeve su priče dotaknule srca mnogih i pružale utjehu u teškim ratnim danima. Najpoznatija je "Priča o gradu".
Priča o gradu
Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.
