U
Muzeju suvremene umjetnosti otvorena je izložba fotografija
Toše Dabca. Riječ je o jednom od najvažnijih umjetnika i autora u povijesti hrvatske fotografije, a izložba je postavljena povodom 12. dana fotografije Arhiva Toše Dabca. Iz bogate zbirke fotografije kojima Arhiv raspolaže ove godine odabrane su one koje tematiziraju
život na hrvatskom selu u razdoblju od 1930-ih do 1950-ih godina 20. stoljeća, objavljeno je na stranici
MSU-a.
Autorice izložbe su povjesničarka umjetnosti i etnologinja
Kosjenka Laszlo Klemar i dizajnerica i fotografkinja
Barbara Blasin. Program 12. dana fotografije Arhiva Toše Dabca osim izložbe fotografija uključuje i
predavanja koja su iz epidemioloških razloga prebačena u online format.
Foto: MSU
‘Kako živi narod‘
Iako je Dabac najpoznatiji kao
kroničar grada Zagreba u kojemu je proveo većinu svojeg života i stvarao možda najpoznatiji ciklus svojih fotografija "ljudi s ulice", njegovo dokumentiranje života na selu također pripada u vrh reportažne fotografije. Izložba postavljena u MSU-u nudi, osim vrhunskih Dabčevih fotografija, i osvrt na reportažnu fotografiju kao vrstu istraživanja društvenih i političkih prilika određenog vremena. Dabčeve fotografije koje prikazuju
siromaštvo i
teške uvjete života na hrvatskom selu između 1930- ih i 1950-ih godina 20. stoljeća autorice izložbe upotpunile su komparacijom s radom
Rudolfa Bićanića koji 1936. godine objavljuje knjigu "
Kako živi narod". Bićanić u toj knjizi opisuje
propadanje hrvatskog sela i sve probleme s kojima se suočavaju ljudi tog vremena u ruralnim područjima Baranje, Dalmacije, Posavine i hrvatskih otoka.
[caption id="attachment_23596" align="aligncenter" width="300"]
Foto: MSU
"Mi smo dakle htjeli dovesti u vezu Tošine fotografije s tom pisanom riječju Bićanića i
istražiti na koji način i može li se utvrditi veza ili relacija između pisane riječi Bićanića i Dabčevih fotografija", rekla je jedna od autorica izložbe, Kosjenka Laszlo Klemar.
Prikazivanje seoske stvarnosti
Na fotografijama koje su ušle u postav izložbe Dabac je
dokumentirao seljake koji rade teške fizičke poslove, obavljaju svakodnevne aktivnosti i sudjeluju u događajima kao što su vjenčanja i sprovodi. Treba naglasiti da u vrijeme kada je Tošo Dabac stvarao svoje fotografije to nije bio uobičajeni način na koji je prikazivana seoska svakodnevica. U to vrijeme uobičajenije su bile
smotre folklora na kojima se prikazivala kultura sela izlaganjem
nošnji i
tradicionalnim plesovima. Laszlo Klemar naglašava da je Dabac sudjelovao u dokumentiranju obje dimenzije.
[caption id="attachment_23597" align="aligncenter" width="284"]
Foto: MSU
"Tošo je snimao na tim smotrama folklora jednu
idealiziranu sliku seljaka, za razliku od ovih reportažnih fotografija koje su doista nastale na selu, gdje se prikazuje
realitet ondašnjeg sela bez uljepšavanja i bez idealiziranja"
, smatra Laszlo Klemar.
Veoma važna, ali zaboravljena knjiga Nade Sremac "
Nismo mi krive" također se pojavljuje kao dio kontekstualizacije izloženih Dabčevih fotografija. Riječ je o knjizi koja izlazi 40-tih godina i postavlja brojna pitanja o
položaju žene u kontekstu hrvatskog sela.
"Ono što je posebno zanimljivo iz današnje perspektive je što se tu otvaraju neka vrlo važna pitanja poput
pobačaja na selu", naglašava Kosjenka Laszlo Klemmar i dodaje da je upravo jedna od Dabčevih fotografija bila na naslovnici spomenute knjige.
[caption id="attachment_23598" align="aligncenter" width="287"]
Foto: MSU