Zavirili smo sto se sve krije u mraku Kinoteke. U utorak je prikazan film francuskog redatelja Françoisa Ozona "Stranac‘‘ koji je ujedno i prva vizualna adaptacija istoimenog romana Alberta Camusa. Film je prikazan u sklopu Zagreb Film Festivala koji je zainteresirane i ove godine podsjetio kako je to gledati europske klasike na velikom platnu. Brojna publika ispunila je dvoranu kako bi film doživjela u originalnom kino okruženju.
Potpuni filmski doživljaj
Udobno smo se smjestili u sjedala i s ostatkom publike pratili Mersaulta kao emocionalno distanciranog protagonista. Njegova je ravnodušnost prema svijetu oko sebe središnja tema ne samo romana, nego i filmske adaptacije. Dugi kadrovi, minimalistički dijalozi i fokus na vizualnoj atmosferi, omogućili su nama i ostalim gledateljima da u intimnom prostoru dvorane, radnju doživimo posebno intenzivno. Jedan od glavnih elemenata je motiv sunca.
U Kinoteci je upravo taj aspekt bio posebno dojmljiv. Scene na plaži obilježene snažnom svjetlošću i vizualnom nelagodom, naglasile su Camusovu ideju paradoksa i trenutka koji se događa ‘‘sam od sebe‘‘. Čitav film prikazan je u crno-bijeloj verziji, ali to nije nimalo umanjilo važnost sunca, koje i dalje ostaje jedan od središnjih simbola filma.
Iz knjige na veliko platno
Camusov roman prožet je unutarnjim dijalozima glavnog protagonista, a film prebacuje fokus na atmosferu.
Krupni plan i jednostavnost izraza omogućili su gledateljima da uživaju u sporom razvoju radnje. Adaptacija ostaje vjerna Camusovoj ideji da je Mersault čovjek koji jednostavno ‘"ne igra igru". Njegova emocionalna distanca, od smrti majke do ključnog čina na plaži još je više naglašena na ekranu.
Mersaultova pasivnost jasno je dočarana čak i gledateljima koji nisu upoznati s romanom. Kamera ga promatra dugo i neumoljivo, baš kao što ga promatra i društvo u filmu. Françoisa Ozon jasno je prikazao kako većina ljudi odmah osuđuje Mersaultove postupke, a on unatoč tome ostaje miran i nepokolebljiv. Upravo njegova smirenost uvukla nas je dublje u problematiku same radnje te ih indirektno poziva da ga pokušaju razumjeti. Redatelj na taj način kod publike budi empatiju i razumijevanje. Mersault nije savršen, ali upravo to ga čini čovjekom.
Publika suočena s glavnom porukom
Film je uspio pretočiti Camusovu filozofiju apsurda u sliku. Svijet koji ne nudi jasne razloge, već niz iskustava zbog kojih činimo ono što ni sami ne znamo objasniti. Završni dio filma suočio je publiku sa životnom istinom da se smisao ne može pronaći u vanjskom svijetu, nego u nama samima.
Projekcija je bila dio ZFF-ove prakse da se uz suvremene filmove uključe i povremeni klasici koji posebno obilježuju svjetsku kinematografiju. Organizatori ističu da takvi naslovi služe kao podsjetnik na korijene modernog filma i potiču mlađe generacije da s pomoću filma upoznaju klasična djela. Prikazivanje "Stranca" potvrdilo je interes publike za filmske adaptacije književnih klasika, ali i važnost festivalskih programa koji takva djela ponovno vraćaju u kino.
