Foto: Ivana Vukelić

“Sveučilište u Zagrebu je kroz svoju dugu povijest mijenjalo imena i ustroj, ali je bilo i bit će stožerna hrvatska nacionalna institucija u području kulture, umjetnosti i društvenih djelatnosti”, istaknuo je rektor Damir Boras na jučerašnjem svečanom predstavljanju monografije “Sveučilište u Zagrebu 350 godina – 1669.-2019.”  u auli Sveučilišta u Zagrebu.

U stvaranju knjige sudjelovalo je više od 40 autora koji su se na više od 650 strana u 20 poglavlja osvrnuli na različite aspekte Sveučilišta, njegov utjecaj i značaj u hrvatskom društvu, ali i u promicanju europskih vrijednosti. Upravo se na promicanje spomenutih vrijednosti osvrnuo član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, August Kovačec, ukazavši na razvoj znanstvenih disciplina filologije i lingvistike koje su danas zahvaljujući Sveučilištu u Zagrebu ukorak s Europom.

Foto: Ivana Vukelić

Kovačec se osvrnuo na cijelu obrazovnu povijest, od Zapadnog Rimskog Carstva pa do danas, ističući da je čudo da su “sveučilišta uspjela održati europsko civilizacijsko jedinstvo unatoč raznim političkim i vjerskim izazovima”.

“Sveučilišta imaju čast razvijati buduće kreatore Europske unije”, rekla je prorektorica za studente, studije i upravljanje kvalitetom, prof. dr. sc. Ivana Čuković-Bagić, nadodavši da upravo zato Sveučilište treba tretirati ne samo kao obrazovnu već i odgojnu instituciju.

Na važnost fakulteta umjetničkih područja koja su često nepravedno ostavljana u sjeni drugih znanstvenih disciplina osvrnuo se profesor Enes Midžić na primjeru Akademija dramske i likovnih umjetnosti. Koliko su umjetnička područja važna Sveučilištu u Zagrebu pokazuje činjenica da je jedno od poglavlja monografije posvećeno tome kako je tijekom 350 godina izgledao prostor u kojim je Sveučilište radilo i funkcioniralo.

Spomenuto poglavlje, pod nazivom Sveukupni prikaz arhitektonske baštine”, jedno je od tri “neobična” poglavlja monografije, istaknula je glavna urednica Mirjana Polić Bobić. Uz njega tu su još i “Razvoj disciplina i studija”, koji omogućava uvid u život Sveučilišta te poglavlje “Knjižnice Sveučilišta u Zagrebu” posvećeno razvitku sveučilišnih knjižnica.

Za vrijeme nastanka monografije, rekao je Boras, autori su nailazili na razne probleme od kojih je najveći bio prikupljanje dokumenata s obzirom na to da su dokumenti raštrkani po sastavnicama Sveučilišta.

“Potreban nam je pravi arhiv da u budućnosti možemo znati više o sadašnjosti nego što sada znamo o prošlosti”, istaknuo je Boras i osvrnuo se na projekt virtualne arhive Topoteka Sveučilišta u Zagrebu, koji se provodi u okviru Europske unije.