Fakultet političkih znanosti u srijedu je postao mjesto posebne projekcije slovenskog dokumentarca "Čas nasproti naju". Projekcija je organizirana u sklopu posebne edicije Ženskog filmskog festivala 2025.
Film potpisuje slovenska redateljica Simona Jerala, a u sat vremena film donosi dirljivu priču o njezinom odnosu s ocem, posmatranu kroz 11 godina života, razgovora, sjećanja i zajedničkih trenutaka.
“Čas nasproti naju” nije tipični dokumentarac već intimna ispovijest, film-memoar koji istražuje ljudsku povezanost, generacijski jaz, prolaznost vremena, ali i ljubav, poštovanje i tugu uz to. Simona Jerala je godinama kroz kameru bilježila život svog oca, njegove misli, šale, tihe trenutke, kao da je htjela zamrznuti vrijeme prije nego što sve isklizne iz dlanova.
Film podsjeća da su odnosi, s roditeljima, obitelji, dragim osobama, dragocjeni i prolazni. Često ne razmišljamo o tome koliko su trenuci u zajedništvu važni, dok vrijeme neumitno teče. Upravo kroz tu univerzalnu temu “Čas nasproti naju” ostvaruje snažnu emotivnu rezonancu, naročito u studentskoj publici, koja prolazi kroz životne promjene, rastanke, odluke, ponekad udaljenost od obitelji.
Program te večeri organiziran je kao dio šire ideje da film, politika i novinarstvo postanu prostor za ženske glasove, dijalog i razmišljanje o društvu. Festival je zamišljen kao platforma za žene u filmu, medijima, javnom životu, ali i za publiku, za sve koji žele drugačiji pogled i svjež glas u kulturi.
Tako je projekciji filma prethodilo piće dobrodošlice i uvodne riječi, kao najava da ovo nije samo kino-večer, nego i susret, razmjena misli, zajedništvo. Nakon filma, održana je i tribina o etici u novinarstvu, temi koja sjeda u kontekst studija na FPZG-u, a relevantna je za sve koji razmišljaju o medijima, moći riječi i odgovornosti prema publici.
Ovakvi programski sadržaji pokazuju koliko film i mediji mogu biti most između teorije koja se uči na fakultetu i stvarnog života koji se događa oko nas. “Čas nasproti naju” otvorio je prostor za razgovor o generacijskim odnosima, ranjivosti i prolaznosti, dok je sama projekcija bila prilika da studenti zajedno dožive priču koja nadilazi svakodnevnu akademsku rutinu.
