Od žirija su pobjegli pa su im se ovi osvetili. Tako su, u svom već prepoznatljivom stilu, naši predstavnici na ovogodišnjoj Euroviziji, nošeni na "krilima" zlatnog traktora komentirali bodove koje su im dodijelili nacionalni suci, kao i 13. mjesto u sveukupnom poretku. Susjedi Slovenci ljute se na svoje glazbene stručnjake, a slično negodovanje pojavilo se i u Ukrajini čiji žiri, kako pišu tamošnji mediji, nije prepoznao "Mamu ŠČ!" kao antiratnu operu. Indirektna je to kritika, potvrdili u to i članovi Leta 3, na rusku invaziju Ukrajine i rata koji se već više od godinu dana vodi na njihovom tlu, ali cijelu je priču ostatak Europe, ako se gledaju bodovi koje dodjeljuje žiri iz svake od država sudionica, podržao s tek 11 bodova.
"Žiri ima takve svoje kriterije, kako tko pleše ili pjeva visoke i niske lage. Valjda nemaju kategoriju za umjetnički dojam kao u klizanju. Znamo mi dobro taj žiri. U petak, dan prije finala, bili smo s njima na jednom sastanku. Taj je sastanak bio nezgodan, a mogao je ispasti i vrlo neugodan po nas, jer su nam rekli da će nam dati bodove samo ako mi njima prije damo da nas naguze. Na to smo rekli da im guzice ne damo. Jesmo li uopće razmislili o njihovoj ponudi? Ni sekunde! Žalimo li sada zbog toga što smo ih odbili? Ne, jer nama su naše guzice drage", komentirao je Damir Martinović Mrle za medije koji su Let 3 dočekali u zagrebačkoj zračnoj luci.
Diktator namjestio pobjedu
Na bolju poziciju uzdignuli su ih glasovi publike, ali unatoč dobrom plasmanu, zbog činjenice da Hrvatska svoje mjesto u finalu nije imala od 2017., pojedinci su Euroviziju proglasili geopolitičkom igrom. Kritizira se i pobjeda Švedske, s obzirom da je drugoplasirana Finska dobila veću podršku publike. Iako je zadovoljna rezultatima, jedna od naših predstavnica na Euroviziji, čiji je identitet poznat redakciji, priznala nam je kako se itekako osjeti umješanost politike, kako u samoj organizaciji manifestacije, tako i u rezultatima.
"Osjeti se svojevrsni animozitet prema određenim zemljama ili kakav pogled ispod oka kada manje države nastupaju. Tako nešto se ne može vidjeti na televiziji, ali natjecateljima je vrlo jasno. Mi smo se međusobno odlično slagali i podržavali bez obzira na sve, a iako je velika čast predstavljati svoju zemlju, nekako znaš da zbog geopolitičke situacije u tom trenutku ti i nemaš baš neku preveliku šansu", rekla je naša sugovornica.
Iako s natjecanja nosi predivne uspomene, prijateljstva i neopisivo ugodnu atmoseru, priznaje da se nije mogla oteti dojmu kako nešto puno veće od glazbe i pjesama koje bi trebale biti u fokusu, ima odlučujući prst u tome koja država na kraju izlazi kao pobjednik.
Politika na Euroviziji nije novost, potvrdio je to Samir Milla, novinar Večernjeg lista koji već dugi niz godina prati događanja na najpoznatijoj europskoj pozornici. Štoviše, tako je od samog početka, a dva su slučaja posebno zanimljiva.
"Na Euroviziji 1968. pobijedila je španjolska predstavnica Massiel, a samo jedan bod iza nje bio je Sir Cliff Richard. Nakon čitavih 40 godina u jednom španjolskom dokumentarcu otkriveno je da je diktator Francisco Franco namjestio pobjedu za svoju zemlju kako bi reklamirao španjolski turizam", istaknuo je Milla pa dodao da je poznato kako su tijekom godina susjedne zemlje šakom i kapom međusobno dijelile bodove, no bilo je i onih koji su se otvoreno mrzili.
Blokovi se drže zajedno
Najpoznatiji takav primjer povezan s jordanska televizijom. Naime, 1978. tijekom izvedbe izraelske predstavnice Jordanci su emitirali slike cvijeća, a prijenos su prekinuli prije proglašenja pobjednika s obzirom na to da je te godine konkurenciju pomeo upravo Izrael. Ne treba čuditi ni prošlogodišnja pobjeda Ukrajine, istaknuo je Milla, jer da snažne poruke dobro prolaze, potvrdila je i pobjeda talijanskog predstavnika na natjecanju 1990. u Zagrebu
"Cutugno je pobijedio s pjesmom 'Insieme', koja govori o ujedinjenoj Europi. On je tada bio megazvijezda, no sigurno je da je i poruka pjesme itekako doprinijela. Ukrajina prošle godine po mnogima nije imala najbolju pjesmu, ali za zemlju koja je tada trpjela agresiju susjedne Rusije nije moglo biti bolje nagrade", rekao je Milla.
Večernjakova novinara čudi i bodovanje nacionalnih žirija za "Mamu ŠČ!", posebice kada je riječ o susjednoj Sloveniji s obzirom da se, kako je ustvrdio, u toj frakciji glasova uvijek sve svodilo na blokove. Nikad se nije dogodilo da Skandinavci nisu jedni drugima dijelili bodove, ili da Grčka nije Cipru dala 12 i obratno, ustvrdio je Milla.
Politika biznisa
Da je Eurovizija postala neodvojiva od politike, posebice u smislu blokovske podjele, potvrdio nam je i glazbeni kritičar Hrvoje Horvat. Dodao je i kako je ona bila izraženija do 90-ih godina prošlog stoljeća, a u jačem intenzitetu vidljiva je i u posljednjih nekoliko godina.
"Blokovi se uvijek drže zajedno, zato mi i nije jasno što se točno dogodilo sa Slovenijom, ali činjenica je da se politika svugdje osjeti. Odavno više ne možemo govoriti o natjecanju koje se svodi samo na kvalitetu glazbe, to je industrijska politika velikog biznisa i postoje različiti načini na koji se odvlači pažnja od same pjesme i nastupa koje predstavnici donesu na natjecanje", kazao je Hrvoje Horvat.
Geopolitika je jedna priča, ali treba se osvrnuti i na cijelu produkcijsku sliku Eurovizije koja je s godinama itekako inzistirala na sve većem produkcijskom spektaklu, rekao je Horvat.
"Ne možemo se osloniti samo na dobru pjesmu, svi momenti u priči koju natjecatelj donosi na pozornicu moraju biti ispunjeni prema očekivanjima eurovizijske publike. Mislim da je Let 3 tu svakako uspio; od poruke koju su donijeli, scenskog nastupa, kostimografije... Ipak, neke druge karte su odredile našu sudbinu na 13. mjestu, ali isto tako ne bih rekao da je pobjeda Švedske politička jer je i njihova predstavnica Loreen svoj nastup usavršila do kraja", zaključio je Horvat.
