Novinarka Večernjeg lista Ana Hajduk napadnuta je verbalno i fizički na trećoj utakmici finala Prve Hrvatske malonogometne lige između Futsal Dinama i Olmissuma jer je – žena. Ništa ne bi bilo čudno da cijeli problem nisu izazvali 13-godišnji dječaci koje je netko poslao "napraviti reda".
I sam sam bio na toj utakmici i vidio mnogo žena koje su došle na utakmicu što me, u pozitivnom smislu, malo iznenadilo. Čini mi se da dosad nije bio čest slučaj da djevojke toliko posjećuju futsal utakmice, a da ne igra ekipa s faksa ili netko od obitelji i poznanika. Doduše, i meni je ovo bila prva futsal utakmica, no predivno je vidjeti da na tribinama nisu samo muškarci ti koji podržavaju svoj klub. Šest tisuća ljudi napravilo je vjerojatno najbolju atmosferu u Draženovu domu nakon puno godina, no ovaj događaj zacrnio je cijeli spektakl.
Žena - problem na tribini?
Ono što je zaista tužno i na što se treba obratiti posebna pozornost je sam pristup. Iako su određeni Muškarci (kako je Ana napisala, "s velikim M") stali u obranu njezine sestre i nje (koje su na utakmicu došle u pratnji trojice muškaraca), nisu postigli puno jer su svakako morale napustiti tribinu. Voliš svoj klub kojeg si došao podržati u borbi za prvi trofej u povijesti, na najvažnijoj utakmici i onda te samo tako otjeraju s mjesta za koje si platio kartu jer si – žena. Sramotno!
Naravno, navijačka supkultura oduvijek je bila specifična, a posebno u Hrvatskoj u kojoj svako malo čitamo o neredima, tučnjavama i brojnim ružnim događajima koje pojedinci pravdaju kao "ljubav prema klubu".
Ipak, nisu svi navijači takvi. Oni su bili prvo koji su uskočili u pomoć nakon potresa u Zagrebu i na Banovini, koji prvi idu gasiti požar i koji organiziraju brojne humanitarne događaje. U nevolji se svi ujedine, nije važno tko je muško, žensko, tko navija za koji klub. Sve dok ne krenu međusobni ogledi. Mislio sam da o ovakvim pričama neću pisati jer smatram pozitivnim što sve više žena želi doći na stadion i uživati u sportskom spektaklu, no očito i dalje zapinjemo u nekim drugim vremenima.
"Ono što bi gospođa trebala znati ako isto toliko ide po tekmama je da tribine imaju svoju kompleksnu organizaciju i hijerarhiju 'gdje je tko' radi vođenja navijanja, koreografije, položaja transparenata, gdje su bubnjevi, gdje su zastave, gdje stoje vođe…", samo je jedan od najlajkanijih komentara na Facebooku. Komentator je u pravu – na crvenom sektoru (tribina koja je osigurana za Bad Blue Boyse – navijačka tribina), kao i na maksimirskom sjeveru, pjesma nije prestajala niti u jednom trenutku tijekom cijele utakmice. Ali žene su dobro znale za koju su tribinu platile ulaznicu i željele su biti na njoj. Tužno je što se u 21. stoljeću netko i dalje ženi obraća kao da ne postoji i kao da je ona glavni problem u cijeloj priči.
Ima 'bitnijih' za na tribine
Ono što još više zabrinjava su upravo ovakvi komentari na društvenim mrežama i razmišljanje ljudi. Organizirano navijanje, naravno, iziskuje puno truda, rada, organizacije i sklada kako bi atmosfera na stadionu ili u dvorani bila što bolja. Ipak, ako je netko kupio kartu za određeni sektor jer je to želio i pritom znao da je to navijačka tribina, ne razumijem zašto bi neki drugi ljudi bili bitniji.
Ako su djevojke dijelile isti žar i emociju kao muškarci, a očito jesu i došle su podržati svoj klub, zašto su im klinci od 13 godina rekli da "tu trebaju sjediti neki bitniji ljudi od tebe". I pritom nisu imali nimalo srama to reći starijoj osobi od sebe. Gdje je zapravo problem? Očito u onima koji tu djecu nisu odgojili ili im ukazali na prave vrijednosti.
Ljudi ne shvaćaju kakve sve posljedice ova situacija može ostaviti na osobu, a ostavila je zasigurno velik trag na ove žene. Kako je napisao jedan čitatelj koji je stao u Aninu obranu: "Razmislite kako se osjeća jedna cura od 25 godina kad joj pišete da je lažljiva ku*a, ku*vetina, lažljivica i kad joj prijetite. Na njezinom mjestu može biti vaša cura, žena, kćer, sestra pa razmislite da ona ovo mora čitati. Al bitno da se svi čudimo kad se nekaj desi zbog vrijeđanja i omalovažavanja. Idući put razmislite prije nego kaj nešto napišete".
