Potrebno je vrijeme i potpora bližnjih
Student komunikacijskog menadžmenta u Visokoj školi za komunikacijski menadžment Edward Bernays, Marin Echkel, u ranoj dobi ostao je bez oca. Kazao je da se povukao u virtualni svijet da bi okupirao misli. "Majka je uvelike utjecala na cijeli proces prihvaćanja jer mi je, iz jako lijepe perspektive, predstavila značenje gubitka u pogledu daljnjeg života, a podršku su mi pružali i dugogodišnji prijatelji", rekao je Marin. Tužan događaj nije ga demotivirao, već ga je potaknuo da ima visoke ambicije zbog oca koji je bio profesor gitare, direktor marketinga, vaterpolo reprezentativac, profesor umjetnosti, umjetnik i otac četvero djece. Osobama koje se trenutno susreću s problemom savjetovao je da pronađu aktivnosti kojima će si okupirati misli.‘Najviše mi je pomogla spoznaja da dokle god primjenjujem vrijednosti kojima me je majka naučila, ima osjećaj da ona živi i dalje‘, kazala je studentica Martina SlakoperPotporu bližnjih kao ključnu za prevladavanje gubitka djeda spomenuo je i student geologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Nikola Herak. "Mislim da treba biti strpljiv i čekati da prođe vrijeme da bi se situacija u obitelji vratila na staro", zaključio je Nikola. Gubitak možda jest sastavni dio života, ali kod nekih se javlja i strah od toga da će izgubiti cijelu obitelj. Tako se osjećala Martina Slakoper, studentica kroatologije i komunikologije na Fakultetu hrvatskih studija. Bolest joj je oduzela majku, a izgubila je i baku. Pokušavala je što manje vremena provoditi kod kuće, a što više u društvu bliskih prijatelja.
Kod tugovanja nema pravila
"Imala sam potporu, ali često sam se osjećala kao da je to samo moja tuga. Najviše mi je pomogla spoznaja da dokle god primjenjujem vrijednosti kojima me je majka naučila, ima osjećaj da ona živi i dalje", kazala je Martina. Dodala je da se uvijek treba voditi time da maksimalno iskoristimo život kojeg imamo jer smo i sami svjedoci da on može brzo završiti. Martina je napomenula i da ako pomoć prijatelja i obitelji nekome nije dovoljna, onda je potrebno potražiti stručnu pomoć. A stručnjaci, pa tako i psihologinja i spisateljica, prof. dr. sc. Mirjana Krizmanić, često napominju da kod tugovanja nema pravila. Krizmanić smatra da mladi lakše prihvaćaju smrt bližnjih jer imaju cijeli život pred sobom, dok ona starije "na vrlo grub način podsjeti da im puše za vratom". Dodala je i da za tugovanje ne postoji univerzalni lijek jer je ono vrlo individualan proces. "Trebali bismo postojeće odnose, do kojih nam je stalo, njegovati u toj mjeri da nećemo žaliti što smo nešto propustili u slučaju da osobe iz tih odnosa izgubimo. To ljude često zna progoniti", istaknula je Krizmanić. Smatra da je vjernicima lakše prihvatiti smrt zbog toga što ona za njih nije konačan pozdrav. Savjetovala je da "sagledamo odnos s osobom koja je preminula kao trajno bogatstvo koje nam nitko ne može oduzeti, pa ni smrt. Ustvrdila je i da se ne trebamo bojati onoga što nas čeka i da ne jadikujemo za onim što nemamo, već da uživamo u onome što imamo.Brojke nam ne znače mnogo dok nas ne ‘okrznu‘
Prema podacima službene Vladine stranice Koronavirus.hr, od početka pandemije koronavirusa u Hrvatskoj je od posljedica bolesti Covid-19 preminulo skoro 5000 građana. Uz brojke novozaraženih i ozdravljenih, svakodnevno se u svim medijima prenosi i dnevni broj umrlih koji je u prosincu doživio svoj vrhunac. Nedavno je od Covida-19 preminula i najmlađa osoba u Hrvatskoj, 11-godišnji dječak koji nije bolovao od drugih bolesti. Psihologinja Mirjana Krizmanić primijetila je da u vremenima pandemije u kojima se nalazimo, brojke ne znače mnogo dok nas same ne okrznu.
