FOTO: NINA DJURDJEVIC/PIXSELL

Grčka je policija ove godine za prikazivanja dugo očekivanog filma “Joker” prekinula projekciju filma koji je kategoriziran oznakom 18 jer su u dvorani sjedili maloljetnici. Dužnosnici ministarstva kulture dobili su dojavu da je u dvorani dvanaestero maloljetnika pa ih je policija za projekcije filma izvela iz dvorane.

U kinima često susrećemo maloljetnike koji ulaze u dvorane na projekcije filmova označenih kategorijom 12, 15 ili 18, a ne zadovoljavaju dobnu granicu. Tko ih i smije li ih netko uopće spriječiti da kupe kartu i pogledaju kategoriziran film te kakva je praksa u Hrvatskoj?

Za zaštitu maloljetnika

Prema Pravilniku o kategorizaciji audiovizualnih djela koji je stupio na snagu 1. siječnja 2015. godine, a donijelo ga je Hrvatsko audiovizualno vijeće, filmovi trebaju biti dobno kategorizirani s obzirom na njihov sadržaj. Kako piše u članku 1., odluka je donijeta “u svrhu zaštite maloljetnika od mogućega štetnog utjecaja sadržaja neprimjerenih njihovoj dobi”. Unatoč propisanom pravilu, u kinima često susrećemo maloljetnike koji pripadaju rizičnoj skupini i koji bez obzira na dobno ograničenje, ulaze u dvorane na projekcije filmova označenih spomenutim kategorijama.

Sudeći prema pisanjima grčkih portala, oni koji bi trebali odgovarati za nepoštivanje zakonskih odredbi zaposlenici su kinodvorana, a novčana kazna može dosegnuti iznos od 10.000 eura. S druge strane, u Hrvatskoj je donijet Pravilnik o kategorizaciji audiovizualnih djela, prema kojemu svu odgovornost za nepoštivanje zakonskih odredbi u konačnici snose samo roditelji.

Kategorizacije filmova služe samo kao upozorenja na potencijalnu štetu koju bi dijete moglo imati gledajući neprimjerene filmove, zbog čega se u hrvatskim kinodvoranama često nađu oni koji se ne pridržavaju dobnih oznaka. Zaštita djece od štetnih medijskih sadržaja u kinodvoranama problem je koji zasad nije zadovoljavajuće riješen u našim propisima.

‘Nije jasno tko je mjerodavan za kontrolu kako kina postupaju u vezi s osiguranjem zaštite djece od štetnih sadržaja’, kaže zamjenica pravobraniteljice za djecu, Marija Gabelica Šupljika

“Napori zakonodavca, dobrim dijelom i na preporuku pravobranitelja za djecu, prošlih su godina bili ponajprije usmjereni na obvezivanje kinoprikazivača da pri prodaji karata i prikazivanju filmova te informiranju o filmovima, dovoljno jasno i uočljivo istaknu obavijest da je riječ o filmu koji može biti štetan za djecu”, riječi su zamjenice pravobraniteljice za djecu, Marije Gabelice Šupljika.

Primjena propisa

Kinoprikazivači su ozbiljno shvatili preporuku pravobranitelja za djecu i zakonodavaca te na mjestima prodaje kinoulaznica jasno ističu odgovarajuće kategorije filmova, pridržavajući se članka 4. iz Pravilnika o kategorizaciji audiovizualnih djela.

No što je s primjenom tih propisa? Zašto unatoč propisanim oznakama svejedno uočavamo maloljetnike na projekcijama s dobnim ograničenjem? Djelatnik službe za korisnike kina CineStar objasnio nam je kako je svrha kategorizacije filmova da informira roditelje o primjerenosti, odnosno neprimjerenosti sadržaja filma za njihovo dijete. Osim toga, “CineStar kao kinoprikazivač nema ovlasti svojim posjetiteljima zabraniti kupnju kinoulaznica iz bilo kojeg razloga, ali možemo informirati posjetitelje o sadržaju filmova koje prikazujemo”, pojasnili su.

Djelatnik kina Tuškanac rekao nam je da bi prodao ulaznicu djetetu u pratnji roditelja, unatoč kategorizaciji, baš zato što je odgovornost isključivo na roditelju koji svjesno izvrgava dijete neprimjerenom sadržaju. Zamjenica pravobraniteljice za djecu navodi da kinoprikazivači upozoravaju da oni nemaju mogućnost spriječiti ulazak u dvoranu maloljetnicima na kategorizirane projekcije.

“Nije jasno tko je mjerodavan za kontrolu kako kina postupaju u vezi s osiguranjem zaštite djece od štetnih sadržaja”, nastavila je Gabelica Šupljika. Smatra da je u takvim slučajevima potrebno poboljšati zaštitu djece u tome području. Osim toga, zaključila je da je jedna od mogućnosti, dok se ne poboljša zakonski okvir, razvijati politiku kina usmjerenu prema djeci, što bi uključivalo i bolje informiranje roditelja.

Gabelica Šupljika potvrđuje da neki roditelji nisu svjesni rizika, te poziva društvo da programima za roditelje u lokalnoj zajednici, putem medija i na druge načine, povećaju razinu medijske pismenosti.

“Tome bi mogli pridonijeti i kinoprikazivači informacijama i preporukama roditeljima o sadržajima za djecu i mlade, o tome kako birati sadržaje za mlađu publiku te od kojih sadržaja djecu treba zaštititi kako bi se izbjegle štetne posljedice”, zaključila je.

Što kaže zakon?

Tijekom javnog prikazivanja filma prikazivači su obvezni na istaknutim mjestima u sklopu svih javno objavljenih kinoprograma i kataloga, na svim prodajnim mjestima na kojima je moguće kupiti ulaznicu (npr. kinoblagajne), te na svim platformama na kojima je moguće kupiti pravo gledanja određenog filma vidljivo označiti dodijeljenu kategoriju filma isticanjem grafičke oznake (simbola) odgovarajuće kategorije ili na drugi odgovarajući način.
Članak 6. Pravilnika o kategorizaciji audiovizualnih djela