RECENZIJA: DINA Science Fiction spektakl koji zrcali društvenu i političku zbilju

Kada neki film osvoji čak deset nominacija za Oscara, nedvojbeno je da će privući i gledatelje koji iz prve nisu bili nimalo zainteresirani za njega. Film "Dina" ("Dune") bio je željno iščekivan prije nego što je ugledao svijetlo dana, a nakon što je održana premijera, koja je zbog pandemije bila čak dvaput odgođena, ushićenje fanova bilo je na vrhuncu. Puna tri mjeseca nakon rasprodanih kino projekcija, uslijedile su nominacije za Oscara, a time i povratak "Dine" u središte pažnje. Ovim je nominacijama "Dina" mirno i polako počela privlačiti i sve one koji su ju do sada vješto izbjegavali. Sve one koji nisu ljubitelji SF-a i koji su Oscara Isaaka gledali samo u "Život sam" ("Life itself"), a Timotheea Chalameta u "Skrivenoj ljubavi" ("Call me by your name"). Privlači ih, a da ni sami ne znaju zašto, no već nakon prvih nekoliko taktova glazbe Hansa Zimmera i prvih scena pustinjskog planeta uvjereni su da je ispred njih dva i pol sata uživanja.

Sporija radnja ne znači nužno i nezanimljiva

Film "Dina" najnovija je adaptacija znanstveno fantastičnog romana Franka Herberta iz 1965. godine. Od objavljivanja te knjige prošlo je više od pola stoljeća, a sve to vrijeme ona je bila neiscrpno vrelo inspiracije i temelj za čitav serijal knjiga, nekoliko filmskih pokušaja, TV serija i računalnih igara. Vjerojatno ništa od svega toga nije bilo toliko uspješno kao ova "Dina" koju je režirao Denis Villeneuve. Ovaj se francusko-kanadski redatelj može pohvaliti čitavim opusom znanstveno fantastičnih uspješnica pa je "Dina" bila samo jedna u nizu za njega. Njegova "Dina" započinje rečenicom "Snovi su poruke iz dubine", a već su te prve dvije sekunde sasvim dovoljne da probude zainteresiranost kod gledatelja. Odgovor na pitanje zašto je baš to prva rečenica filma nalazi se odmah na početku filma, u sceni u kojoj glavni protagonist Paul Atreides (Timothee Chalamet) govori svojoj majci (Rebecca Ferguson) o tome što uzastopno sanja. Već je tada jasno da njegovi snovi imaju dublje značenje, ali i da sama činjenica što sanja ima značenje.

Jedino glumačko razočarenje ovoga filma jest Zendaya

Radnja filma smještena je u daleku budućnost, na pješčani planet Arrakis. Ta nepoznata, u potpunosti izmaštana galaktika na koju je smještena radnja otvara pregršt mogućnosti za poigravanje scenografijom. Svaka scena donosi novu razinu estetičnosti u kojoj se isprepliću jednostavnost i bogatstvo motiva koji su potrebni da bismo imali potpuni doživljaj planeta na kojem se radnja odvija. Primjerice, scene pustinje su jednostavne i u neutralnim bojama, ali djeluju kao da je pustinja, odnosno sam planet beskrajan, što ostavlja bez daha. S druge strane tu su i scene ratovanja koje su dinamičnije i zahtjevnije za praćenje, no nisu u potpunosti akcijske, kakve smo navikli gledati u SF filmovima. Osim u scenama ratovanja, radnja je osjetno spora, no upravo tako vrlo dobro funkcionira jer kada imamo beskrajno talentiranu glumačku postavu, tada je dovoljna samo ta prisutnost likova da nam radnja ostane dovoljno intrigantna.

Odlična glumačka postava i nedorečeno ‘ukazanje‘

Timothee Chalamet našao se u poprilično stereotipnoj ulozi tinejdžera heroja na kakve često nailazimo u filmovima za mlade. Ono po čemu je poseban je to što je ulogu doveo do savršenstva prilagodivši ju sebi, a time je postigao da gledatelji imaju poštovanja za Paulov lik, a ne da se on pretvori u karikaturu. Već sam njegov otmjen izgled bio je dovoljan da mu povjerujemo da je plemić, da je dostojan nasljednik svoga oca i potencijalni ‘Odabrani‘. Sve ono s čime se suočavao tražilo je od njega da nam pokaže kako je to biti suočen sa strahom, gubitkom i razočarenjem te da nas uvjeri da on, premda je mlad, može biti Mesija na svom planetu. Još jedna izvanredna uloga pripala je Oscaru Isaaku koji tumači Paulovog oca i vojvodu. Isaak se može pohvaliti velikim iskustvom u području znanstveno fantastičnih filmova i brojnim ulogama u kojima se uvijek pokazao izvanredan. Njegov je lik ozbiljan, borben i iz gledatelja izvlači poštovanje čak i u trenutcima kada bismo ga trebali žaliti.

scene ratovanja su dinamičnije i zahtjevnije za praćenje, no nisu u potpunosti akcijske, kakve smo navikli gledati u SF filmovima

Jedino razočarenje ovoga filma jest Zendaya koja glumi Chani. Ovaj se lik pojavljuje tek u trenutcima Paulovih snova i vizija. Sve do susreta u pustinji od Zendayine pojave vidimo samo plave oči i čujemo joj glas. Kasnije joj doznajemo i ime, ali njezina uloga ostaje mistična i, prije svega, nedorečena, kao da nije ispunila očekivanje i predviđenu važnost za film. Uz spomenutu postavu pojavljuju se i zvijezde poput Rebecce Ferguson, Jasona Momoe, Josha Brolina i Javiera Bardema koje također nisu razočarale.

Nikad prikladnija poruka

Filmski kritičari složili su se već kada je "Dina" premijerno prikazivana da je ona svojevrsno zrcalo koje odražava situaciju na Zemlji, no sada kada je i u "pravom svijetu" rat to je još izraženije. Osim segmenta ratovanja, tu je i pregršt drugih motiva koji odražavaju zbilju. Primjerice kult ličnosti, pohlepa moćnika za resursima kojih zapravo ima dovoljno, moć u rukama pogrešnih ljudi te neizostavno stradavanje nedužnih. Iako sam po sebi dovoljno dobro funkcionira, jasno je da je ovaj film prvi dio. To nam, osim očito nedorečene radnje, dokazuje i Chanina rečenica "Ovo je tek početak" koju izgovara na samom kraju filma. Ostaje pričekati što će donijeti novi nastavak, ali i koliko će nastavaka biti dovoljno da se cjelovito iznese ovakva priča. Denis Villeneuve ovom je adaptacijom dokazao da poštuje naslijeđe koje nosi ova priča, da je svjestan koliko je ona velika i koliko je delikatno pokušati ju ponovno oživjeti, a najbolja potvrda toga je i nominacija za najbolji adaptirani scenarij. Naravno, najstroži sud za film je bio onaj strastvenih fanova serijala knjiga, a njihova mišljenja naginju tome da je "Dina" odlično otvaranje franšize koje bi po kvaliteti moglo dostići čuvenog Gospodara prstenova.