Sredina studenoga u kina nam je donijela “Ligu pravde”, posljednju u nizu adaptacija stripova na velikom ekranu. Unatoč ne baš tako svijetloj filmskoj prošlosti DC-jeva filmskog svemira, prošlogodišnja studijska uspješnica “Wonder Woman” mnogima je ulila nadu u “Ligu pravde”.

Film je svojevrsni klimaks prve faze DC-jevih filmova – okuplja sve stare i nove heroje te ih suprotstavlja sa strašnim mitološkim Steppenwolfom. Unatoč četverogodišnjoj “gradnji” filmske mitologije, “Liga pravde” nije uspjela zapravo i izgraditi tu ligu. S polovicom skupine upoznajemo se tek u filmu koji je trebao biti svojevrsna kulminacija gradnje njihovih karaktera.

Postojeći likovi za nijansu su razvijeniji, no tu su samo kako bi bili dio tima, jer se njihova individualnost u filmu uglavnom ne vidi. Osim, naravno, ako ne računate plitke komentare o izgledu Diane Prince.

Žrtva spleta okolnosti

“Liga pravde” vizualno je solidan akcijski film kojim možete opravdati večer u kinu, ali možda ćete se razočarati ako želite nešto više. S proračunom od 300 milijuna dolara, koji film čini drugim najskupljim ikada snimljenim, “Liga pravde” takvo ulaganje jedva opravdava. Iako prihvatljivo snimljen, film se već od početka bori s nekim tehničkim nedostacima. Obilni vizualni efekti korektni su, no ponekad pretjerani – cijela posljednja trećina filma gotovo je ugušena efektima. Fotografija je, kao u većini stripovskih adaptacija, sasvim na mjestu i u trenucima čak i zadivljujuća, ali filmu je potrebno mnogo više od lijepo snimljenih kadrova.

Film se istodobno pokušava nositi s klasično DC-jevskim mračnim temama (opasnim neprijateljima koji nose kraj svijeta koji poznajemo) i laganim scenama upoznavanja cijele skupine junaka, isprepletenih pošalicama i pozadinskim pričama.

To samo po sebi nije krivnja samog redatelja Zacka Snydera. Film je od kraja snimanja bio osuđen na takvu sudbinu – Snyder je zbog smrti u obitelji napustio projekt, a redateljsku palicu preuzeo je ni pet, ni šest, nego Marvelov Joss Whedon (redatelj “Osvetnika”).

Imaju li budućnosti?

Takav kontrast ozbiljnih i smiješnih elemenata očita je posljedica spajanja dvaju dijametralnih redateljskih stilova – “Liga pravde” daleko je od onoga što je Snyder predvidio. Nakon preuzimanja kormila filma, Whedon je još pola godine snimao dodatne materijale i ponovno snimao već snimljene scene.

Glumačka postava “Lige pravde” sasvim je solidna, iako šarm heroja predstavljenih u prijašnjim nastavcima ovdje vidimo samo u tragovima. Najbolji dojam ostavljaju Jason Momoa i Ezra Miller, čiji simpatični Aquaman i Flash brzo osvajaju srca gledatelja. Ray Fisher više je no dobro publici predstavio svojega Cyborga, no čini se da je humoristični dijalog kolega zasjenio njegovu malčice tamniju priču.

Gal Gadot, Ben Affleck i Henry Cavill korektni su u ulogama najpoznatijih DC-jevih superjunaka, ali izgubili su se u koktelu svega što je ovaj film pokušavao biti. Nakon gledanja “Lige pravde”, možemo se jedino pitati je li “Wonder Woman” iznimka u nizu prosječnih DC-jevih filmova ili je sav potencijal “Lige pravde” izgubljen spletom nesretnih okolnosti.

Podijeli objavu