Digitalizacija iksice i studentske svakodnevice, pitanja su kojima se bavi Odbor za digitalne tehnologije Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, a čija je predstavnica Matea Vasilj, ujedno i novoizabrana zamjenica predsjednika Zbora. Uz ovu studenticu Fakulteta elektrotehnike i računarstva, u Odboru je još petero studenata s različitih fakulteta. Okosnicu njihovog rada čini razvoj digitalne studentske iskaznice, no bave se i drugim aktivnostima poput predstavljanja aplikacije WeaPay. Sad kreću u potragu za novim članovima i donose novi plan rada.
U travnju ove godine u sklopu konferencije "Srce - DEI" predstavili ste ideju digitalne studentske iskaznice. Što ona podrazumijeva?
Više je točaka koje mi vidimo kao mogućnosti, ona primarna je općenita digitalizacija studentskog života, primjerice za studente u studentskom domu. Tu se približavamo rješavanju problema prodaje soba i slično, jer ako je iksica ono što vas priječi da uđete na fakultet, platite u menzi i uđete u sobu, puno su manje šanse da ćete ju odlučiti prodati. Digitalna iksica bi pomogla studentima da ne moraju nositi ključ i iksicu nego samo jednu stvar za ulazak u domove i općenito objekte poput sportskih dvorana i predavaonica. Neki fakulteti i dalje imaju potpise, ako se na poslu možete prijaviti samo iskaznicom, zašto ne bi isto mogli i studenti na sveučilištu. Drugo je plaćanje iksicama jer ako je ona već nekakvo sredstvo obračuna subvencije zašto ne bi bila i platežno sredstvo. Tehnički postoji mogućnost za to, odnosno čip podržava plaćanje, ali zbog zakonske regulative to trenutačno nije moguće ostvariti.
Kako ste došli na ideju razvoja digitalne studentske iskaznice?
Još negdje 2020. godine, prije pandemije koronavirusa, čuli smo s više svjetskih sveučilišta, Cincinnati, Barcelona, Pariz, da čujemo njihove prakse. Željeli smo dobiti neku perspektivu jer ovdje je dosta teško kada se nemamo u koga ugledati, ideja je bila skupiti što više primjera iz prakse jer vidimo da oni funkcioniraju. Nakon toga smo išli pitati studente Sveučilišta u Zagrebu što prioritiziraju, najviše su prioritizirali plaćanje, to smo iznijeli Studentskom centru, Ministarstvu znanosti i obrazovanja i Sveučilišnom računarskom centru (Srce). Poslije smo u više interakcija skupljali dodatno prijedloge i opet se javljali nadležnima.
Spomenuli ste komunikaciju sa sveučilištima diljem svijeta, Cincinnati, Pariz i slično, kako strani primjeri mogu nama poslužiti? Što se može primijeniti u Hrvatskoj, što ne?
Ovdje je doista jedinstvena prilika jer imamo iksice na razini cijele Hrvatske, dakle isti je dokument što van Hrvatske nije slučaj, mi smo možda čak i jedini. Ne znam u kojem obujmu se što može provesti, nismo mi ti koji ćemo provoditi, ali smo predlagali kroz koja vrata ući. Neke stvari se već primjenjuju, postoje dobre prakse u Hrvatskoj, primjerice u SC-u Varaždin. Oni su supstituirali to što se iksica ne može koristiti kao platežno sredstvo, imaju karticu koja služi za ulazak u dom, biciklarnu, garažu i slično. Takve stvari se mogu drugdje implementirati, samo je primarna prepreka zakon. Iksica je trenutno samo sredstvo za dokaz studentskog statusa i subvencije, jako je restriktivno što se može.
Postoji potreba za izmjenom zakona, odnosno Pravilnika o studentskoj ispravi, da bi digitalizacija mogla napredovati.
Tako je, generalno stav Sveučilišta, SC-a i Srca je da treba napredovati i oni jesu za to. Srce čak ima europski projekt, zapravo postoji cijela inicijativa za razvoj europske studentske iskaznice, što bi u nas bilo jako jednostavno jer bi samo ispred onog broja iskaznice dodali neki prefiks, i to bi činilo da iskaznica vrijedi u cijeloj Europi. Ako odete u muzej u Njemačkoj, neće vam priznati iksicu, ona ne vrijedi izvan Hrvatske, čak i ako se idete prijaviti za članarinu u teretani i pokažete iksicu, to nije dokaz studentskog statusa, to su stvari koje bi trebalo obuhvatiti.
Čime se još Odbor za digitalne tehnologije želi baviti?
Moramo biti na pomoć zboru radi IT infrastrukture, išli bismo na to da poboljšamo web-stranice zbora. Također, Zdravo sveučilište ima neke potrebe u vidu stomatoloških pregleda, trenutačno to ide putem maila pa da se složi nekakav digitalni okvir.
Od početka akademske godine imamo redove ispred menzi, jesu li vam se žalili studenti?
Studenti su se s razlogom žalili, od trenutka uvođenja online sustava odredbom MZO-a, problema je bilo više, od infrastrukturnih do izobrazbe radnika. U ovome trenutku, barem prema našim informacijama, najveći je problem ostao nedostatak izdržljivosti blagajničkog softwarea koji koriste SC-i diljem Hrvatske, Zagreb ima jednu verziju, svi ostali drugu. Potrebna je implementacija oporavka od, na primjer, prekida internetske veze i slično, što i dalje nije riješeno. Uz to, mogući su problemi u infrastrukturi, dakle, sama računala i mreže. Ovakve probleme bit će moguće locirati tek kada se riješi problem sa softwareom, odnosno kada davatelji usluga SC-ovima nadograde svoj software.
U ožujku je predstavljena aplikacija WeaPay, digitalni novčanik za plaćanje u menzama. Dočekan je uz podijeljene reakcije?
Isti dan kad je krenula aplikacija, krenuo je i novi sustav obračunavanja subvencije i nastali su oni veliki redovi. Nesretna slučajnost jest da to zapravo nije imalo veze s aplikacijom nego s načinom na koji SC obračunava subvenciju, morali su promijeniti sustav. Nastali su redovi i studenti su negativno reagirali na aplikaciju što je prirodno, nije da svi razmišljaju o pozadini problema. Donekle smo mi kao zbor pokušavali informirati studente da je to neko prijelazno stanje. To se s vremenom polako i pokazalo.
S druge strane, vlasnik aplikacije i dalje pita što i kako napraviti. Imamo grupu u kojoj su ljudi iz Odbora i ljudi iz tvrtke nam pošalju eventualno neke prijedloge ako imaju, možemo li pitati studente i što mislimo, ali to je više manje to. Mi smo tu da damo mišljenje i za sad su nas slušali u tome što smo sugerirali ili smo barem našli neki kompromis. Cijenim dobru korisničku podršku, u smislu da su se doista potrudili što brže odgovoriti na tehničke probleme i da su ispravili bugove. Osobno nisam imala problema, neki studenti jesu, ali su se obratili korisničkoj podršci i našli rješenje.
Kako ste se uopće odlučili ići na razvoj nove aplikacije? Jeste li raspisali natječaj?
Ne, to je zapravo pogrešno shvaćeno. Predstavnik te tvrtke je došao je s idejom da bi razvio sustav unutar svoje tvrtke neovisno o Sveučilištu, SC-u ili bilo kome. Oni su već imali neki digitalni novčanik, dakle, nisu iz nule razvijali, i rekli su da žele poboljšati standard studenata i žele da to bude njihovo tržište.
U tom trenutku nisam bila predstavnik odbora ni išta, nismo bili tu da glasamo hoćemo li ili nećemo nego je bilo pitanje hoćemo li pomoći s nekim prijedlozima ako ništa ne košta studente. Mi smo rekli ako ništa ne košta, dobro, mi ne dogovaramo, ne potpisujemo ništa, pomoći ćemo. Što se tiče odnosa sa SC-om, nisam nikad imala prilike vidjeti neke pravne ugovore jer ne znam kako bih točno došla do toga. Po riječima vlasnika, oni nisu dobili financiranje SC-a za razvoj aplikacije što znači da je to nečija privatna inicijativa.
Nema ni informacija o tome kako se aplikacija sad održava, to je sve na tvrtki koja ju je razvila. Što je s nadogradnjama poput praćenja reda u menzi što se spominjalo?
Tako je, to je privatna tvrtka. S nekakvim iznosom subvencije bi se mogao pratiti red čekanja, neka priča je da su oni i preko ljeta razvijali aplikaciju i krenut će s tim u novoj akademskoj godini, vidjet ćemo što nosi budućnost.
Hoće li se, bez obzira na aplikaciju i klasično plaćanje, ipak uvesti beskontaktno kartično plaćanje?
Već je 10 godina prošlo otkad je prvi predstavnik studenata zatražio da se plaća karticama. S naše strane je najjednostavnije, svi koristimo kartice, ali razlog zašto SC to odbija uporno već godinama jest, ako sam dobro shvatila, oni bi plaćali pet kuna naknadu po kartičnoj transakciji. Obrok košta sedam kuna, to je računica radi koje to njima ne bi bilo moguće izvesti. To je stav SC da je njima to potpuno neisplativo, da bi naškodilo njihovom poslovanju i da ne idu u takav projekt.
Često surađujete sa SC-om, Srcem i Sveučilištem. Kakva je vaša suradnja?
Osobno i nemam neku suradnju sa SC-om, samo kad sam im predstavljala prijedloge. Smatram da, ono što mi želimo od digitalizacije, oni nisu toliko blizu nama, možda zbog raskoraka u godinama i drugih prioriteta. Jedinu komunikaciju ostvarujemo preko predsjednika SZ jer je on u Upravnom vijeću SC-a. Sa Srcem imam suradnju i redovito komuniciram, član sam Upravnog vijeća. Što se Sveučilišta tiče, nemam neku suradnju niti sam u nekima tijelima osim Senata, ali to nema veze s tim.
Jeste li surađivali s drugim sveučilištima, primjerice Rijeka ili Split, imaju li oni slično tijelo za digitalizaciju?
Primarno smo bili povezani s Varaždinom zato što je Fakultet organizacije i informatike dio sveučilišta. Zapravo kad sam tek došla u odbor najviše sam radila s kolegom s FOI-ja, jer nam je oboma to struka i bili smo zainteresirani za to. Primarni cilj je bio vidjeti kako to kod njih funkcionira jer kod njih u menzi se može platiti drugim nekim oblicima, možete čak i bitcoinom platiti, oni su zaista otišli u drugu krajnost, ali to je drugi studentski centar, svaki SC ima pravo napraviti poslovanje kako hoće.
U Splitu postoji nekakva aplikacija, istina ta aplikacija ima neke security probleme, ali to je priča za sebe. To su zapravo razvili studenti samoinicijativno, čak sam upoznala jednog kolegu. Različiti centri imaju različita rješenja, ali sve je na razini centara, da smo mi pokupili te prakse u smislu da smo ih dokumentirali i stavili na papir i iznijeli našim mjerodavnima jesmo. Za neke stvari baš i nije bilo sluha, ali najbrže što smo došli je WeaPay koji se na neki način slučajno pojavio.
Dok ne stigne digitalna studentska iskaznica, jeste li razmišljali o nekoj univerzalnoj aplikaciji za sve?
Prvo je bila inicijativa da svi SC-ovi imaju WeaPay, da priznaju aplikaciju, ali nije bio postignut konsenzus među centrima. Na razini Hrvatske to bi bilo prioritetno uvesti, iksica vrijedi u kojem god da ste gradu, zašto aplikacija ne bi vrijedila svugdje.
A univerzalna aplikacija samo na razini Sveučilišta u Zagrebu? Splitsko sveučilište, primjerice, ima aplikaciju UNISpoT.
Nismo razmišljali tako da se razvija nešto dodatno jer nismo vidjeli potrebu da imamo jednu platformu nego smo to gledali tako da stranice SC-a nisu najmodernije. Pokušali smo djelovati tako da se te stranice obnove i da tu zapravo Sveučilište u Zagrebu dobije poboljšanje. S druge strane i Sveučilište je prepoznalo dio digitalizacije i spojili su se donekle sa Stablom znanja koje će kroz neki naredni period donijeti jednu aplikaciju koja će biti na razini Sveučilišta.
