Kada smo zadnji put nekoga pitali "kako si", ali tako da nas je zaista zanimao odgovor? Ovih blagdana, Hrvatski Telekom nastoji ukazati na važnost istinske brige za druge, a dovoljno je započeti s iskrenim "kako si". Pobrinimo se da svi budu dobro ovih blagdana, glavna je ideja i slogan kampanje. To je bio povod da tvrtka ovoga utorka organizira panel na kojem su sudjelovali Igor Vukasović, direktor Odjela korporativnih komunikacija Hrvatskog Telekoma, Nataša Jokić Begić i Tanja Sever, kliničke psihologinje, te Neven Ricijaš, socijalni pedagog.
"U sklopu blagdanske inicijative, Hrvatski Telekom proveo je reprezentativno istraživanje na razini cijele Hrvatske koje pokazuje da 50 posto ispitanika želi da ih se češće i iskreno pita "kako si". To se pitanje pretvorilo u poštapalicu i postavljamo ga automatski, a mnogi čeznu za time da netko iskreno brine o njihovim osjećajima. Jer ako iza toga pitanja ne stoji ništa osim plastične pristojnosti, među ljudima se ne stvara nikakva povezanost", kaže Igor Vukasović.
Imperativ sreće u zapadnom se svijetu nameće već dulji niz godina – posebno u vrijeme blagdana. Posvuda se sugerira da moramo imati savršen život i odlično se osjećati. Kada se okrenemo oko sebe, vidimo veliku razliku između stvarnosti i ideala koji nam se nameću, a tada nastupa razočaranje. Treba govoriti o tome da je "u redu ne biti u redu", ističe Jokić Begić. Neugodna emocionalna stanja sastavni su dio života, nastavlja. Moramo si priznati da je moguće biti loše volje, i da nije sve uvijek onako kako smo zamislili. O tome se ljude treba podučavati još od malih nogu, napominje Sever.
Spomenuto istraživanje pokazuje da se deset posto ispitanika nema kome obratiti za pomoć, što je velika brojka, složili su se stručnjaci na panelu. No, oni koji imaju osobu kojoj se mogu obratiti, ponekad svoju situaciju ipak zadrže za sebe. Društvo zapadnog svijeta donosi usamljenost, izoliranost i cijeli sklop individualističkih vrijednosti, kaže Jokić Begić. No, nisu usamljeni samo oni koji su sami, jer biti u nekome društvu ne znači nužno i osjećati pripadnost.
Stoga je važno izgrađivati povjerenje u ljude oko nas. Današnji je narativ sasvim drugačiji nego nekad – djeci se često usađuje nepotrebni strah od okoline. Zato oni katkad ne žele dijeliti svoja iskustva i osjećaje s drugima, nastavlja Jokić Begić. Ne treba se boriti protiv digitalnog. Potrebno je samo usaditi ispravne vrijednosti i podsjećati da su ljudi ovdje da nam pomognu, a tako i mi njima.
Online komunikacija ima niz prednosti. Brzo dijeljenje informacija jedna je od njih, no iako se čini da smo i više nego dobro povezani digitalnim medijima, zapravo nam ne mogu pružiti cijelo emocionalno iskustvo. Ono se ne aktivira dopisivanjem, već susretom uživo. Zato ljudi ponekad ostaju emocionalno prazni, govori Ricijaš. A vrlo će rijetko reći kako se zaista osjećaju, jer na pitanje "kako si" – odgovori su već naučeni napamet.
"Ljudi će zaboraviti što ste rekli, zaboravit će i što ste učinili, no nikad neće zaboraviti kako su se osjećali zbog vas", citat je kojeg je profesor Ricijaš spomenuo u zaključku panela. Emocionalno pamćenje puno je duže od činjeničnog, dodao je. Moramo se stoga pobrinuti da nas zaista zanima što drugi osjeća, i da pitanje "kako si" ne bude samo automatizam. Iako su jednostavne, ove dvije riječi mogu mnogo značiti našim bližnjima, posebno ako su upućene s iskrenom brigom.
