Foto: Privatna arhiva

Učenje stranog jezika ne treba biti dosadno i monotono. To najbolje prikazuje profesor Gaj Tomaš kroz svoj prvi jezični podcast u Hrvatskoj, pod nazivom “Bliski susreti jezične vrste”, u kojem na kreativan način približava ulogu jezika u svakodnevnom životu. Osim što je vlasnik privatne škole za strane jezike “Idioma”, profesor Tomaš predaje engleski i njemački jezik na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Kako balansira novonastali projekt uz koronavirus i što za njega predstavlja jezik, otkrio je za Global.

Odakle ideja za jezični podcast?

Počeo sam na LinkedInu i Facebooku pisati razne objave o tome kako bolje usvojiti strani jezik, metode, tehnike, itd., s obzirom na to da se bavim podučavanjem. Potaknut nekim komentarima i željom proširenja tih postova otkrio sam podcastove kao najnoviju medijsku formu koja tek dolazi kod nas. Zapravo, jedna bivša učenica koja sad studira medicinu rekla mi je da često priča o mojim objavama među kolegama koji ionako uče jezike. Ona mi je i rekla da trebam napraviti podcast.

Zašto ste odabrali naziv “Bliski susreti jezične vrste”?

Zato što odgovara onom što podcast želi postići – blisko se susresti s jezikom – a opet konotira na Spielbergov film (Bliski susreti treće vrste) u SF nostalgičnom tonu koji osobno volim. Ujedno je i naslov twist na ime SF filma što je kreativnost kakvu volim vidjeti. Uostalom, tema filma su vanzemaljci, a bez znanja jezika možemo se i sami osjećati kao vanzemaljci, primjerice u stranoj zemlji.

Što za Vas osobno predstavlja jezik?

Klišejno će zvučati, ali – život. Jezik je komunikacija, alat, osim cilja i sredstvo postizanja svake druge ljudske djelatnosti. Bez jezika, život se ne odvija. Meni osobno je jezik strast jer se profesionalno bavim jezikom. Ovim podcastom želim tu strast o jeziku iskazati na popularan način.

Serije i crtići su me pokrenuli u smjeru jezika. Nisam to onda naravno znao još, jer sam samo htio razumjeti zašto Buffy ne ubije Angela i kako Cow and Chicken mogu biti u rodu

Koliko jezika govorite i odakle ljubav prema njima?

Govorim engleski i njemački, osnove španjolskog i hrvatskog znakovnog jezika. Želim učiti arapski i Brailleovo pismo. Ljubav je krenula zbog satelitske televizije koju smo gledali kao klinci, američki i njemački kanali: Cartoon Network i Pro7 i sl. Serije i crtići su me pokrenuli u smjeru jezika. Nisam to onda naravno znao još, jer sam samo htio razumjeti zašto Buffy ne ubije Angela i kako Cow and Chicken mogu biti u rodu.

Tko je Vaša ciljana publika?

Svatko tko želi saznati nešto više o toj fundamentalnoj ljudskoj vještini – jeziku. Htio bih naglasiti da ovaj podcast nije stručan u smislu da će ga razumjeti samo profesori ili lingvisti. Podcast cilja biti jednostavan i sadržavati anegdote, priče, iskustva, probleme s kojima se svi mi susrećemo jer svi koristimo jezik.

Koje su prednosti podcasta prilikom usvajanja novog jezika?

Možete ga slušati dok ribate WC, vozite bicikl, hodate ili bilo koju drugu motoričku radnju. Ako imate slušalice i smartphone, bilo gdje i bilo kada. Ne ovisi o vremenu i prostoru. U užurbanom životu, vrlo je fleksibilna forma. Ima puno kanala posebno za učenje, no isto tako obične vijesti BBC – a od dvije do tri minute svakih par sati pomažu ostati u toku.

Gdje pronalazite inspiraciju za svoje emisije?

U ljudima koje sam kroz karijeru sreo radeći s njima ili podučavajući ih ili prevodeći im tekstove. Nejezičari, kojima jezik na ovaj ili onaj način osigurava egzistenciju ili napredak. Primarni fokus bit će oni koji se oslanjaju na jezik kako bi ostvarili karijerne ciljeve. Također, u metodama i tehnikama usvajanja stranog jezika, metode koje sam provjerio ne samo kao voditelj škole jezika, nego i kao učenik jezika. Iste bih metode primjenjivao na sebi učeći se španjolskom ili znakovnom jeziku, primjerice. I naravno, strast za prenošenjem znanja.

S kojim ste se izazovima susreli prilikom prvog snimanja?

Uh, pregršt. Koju opremu izabrati, koju opremu treba uopće imati. Audio izazovi i obrade. Srećom, kako sam na faksu se bavio nekim podcastom, naučio sam raditi u Audacityju koji i sada koristim. No, radim i učim, kao i sve drugo. Kako je podcast nastao u suradnji s poznatim hrvatskim podcastom Surove Strasti, pomogla mi je dosta ekipa Ivan Voras i Saša Tenodi, tamošnji moderatori. Bez njih bi se patio više nego što se patim.

Koliko dugo je bilo potrebno do potpune realizacije projekta?

Par mjeseci, no više zbog korona virusa i izolacije, nego samog čekanja. I zbog čekanja opreme i učenje kako raditi. No, volim taj proces učenja!

Jesu li po Vašem mišljenju podcasti popularan alat u Hrvatskoj?

Nisu, no ubrzo će biti. U SAD – u ih sluša mjesečno 90 milijuna Amerikanaca, što je otprilike isto toliko koliko ih ide u crkvu. U Europi su sve popularniji pa BBC, Guardian, Süddeutsche Zeitung i mnogi drugi tradicionalni mediji svakodnevno objavljuju sadržaj. Kod nas manje, i pretežno mlada ekipa. Kod nas je kao s tehnologijom – kasnimo, no uhvatit ćemo korak.

S obzirom na to da ste profesor na fakultetu, jeste li primijetili razliku kod studenata prilikom usvajanja jezika, za razliku od učenja u srednjim školama?

Na fakultetima sam dosad uvijek radio engleski ili njemački za posebne namjene, odnosno kolegije jezika čija svrha nije opći jezik, nego jezik struke. Dakle, politološki vokabular na FPZG-u, aeronautički na FPZ-u, itd. Razlika je u tome što se nadograđuje opći engleski konkretnim specifičnim vokabularom vezan uz struku. Naravno, da bi to išlo što učinkovitije, potrebni su dobri temelji i osnove koje se stječu tijekom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja. Tvrdim da su te osnove vrlo dobre.

U svom uvodnom podcastu, spomenuli ste česte greške prevođenja s engleskog na hrvatski jezik na letcima i drugim platformama, zašto je to slučaj, ako je engleski često korišten jezik u Hrvatskoj?

Zato što se poslovi prevođenja i lektoriranja ne povjeravaju stručnjacima jer se želi uštedjeti i jer “svatko zna engleski”. Lektori se otpuštaju iz novinarskih kuća, prevođenje se svodi na online alate ili površan rad. To i slično dovodi do čestih gafova koji mogu dovesti do ozbiljnih problema. Pogledajte samo kada budete idući puta letjeli sa zračne luke u Zagrebu, prijevode na sigurnosnim provjerama.

Duolingo je dugo vremena podučavao riječi pas i mlijeko kroz sljedeću rečenicu: „El perro bebe leche” (pas pije mlijeko). Pas ne pije mlijeko i to je primjer lošeg konteksta jezika jer je učenje kroz kontekst osnova usvajanja stranog jezika. Ako nešto ne biste nikad rekli, zašto učiti tako?

Smatrate li da su lako dostupne aplikacije dobar način učenja stranog jezika?

Aplikacije su praktične, no njihova učinkovitost tj. vode li zapravo primjene tog jezika u stvarnom jezičnom okruženju ostaje upitna. Usvajanje jezika mora počivati na govoru, a tipkanjem značenja uz vrlo ograničen govor nije učinkovito kao razgovor ‘1 na 1’ s govornikom toga jezika, profesorom primjerice. Nadalje, Duolingo je dugo vremena podučavao riječi pas i mlijeko kroz sljedeću rečenicu: “El perro bebe leche” (pas pije mlijeko). Pas ne pije mlijeko i to je primjer lošeg konteksta jezika jer je učenje kroz kontekst osnova usvajanja stranog jezika. Ako nešto ne biste nikad rekli, zašto učiti tako? Metodika stručnjaka instruktora jezika ili barem stručni materijal presudne su za vješto i brzo savladavanje jezika. Također, odabir stručnjaka i tog materijala je ključan. Mnogi udžbenici srednjih škola apsurdno su loše “podučavali” jezik tinejdžere godinama.

Koje metode učenja su Vama pomogle prilikom usavršavanja njemačkog i engleskog jezika?

Primjena pasivnih vještina u aktivnim. Govorom na temelju slušanja. Pisanjem na temelju čitanja. Ovo je od presudne važnosti da svi znaju – jezični napredak ostvarit ćete tek korištenjem aktivnih vještinama – govorenjem i pisanjem. Naravno, bitne su pasivne, ali one zapravo trebaju voditi u aktivne kako bi napredovali u obje vrste. Inače, uvijek će ostati na onome: sve razumijem, al kad trebam nešto reći, šutim.

Koga ćete sve ugostiti u budućnosti u svojim sljedećim epizodama?

Tko god pristane, haha. Problem je malo ova izolacija sada i remeti planove, ali bit će to ponajviše ljudi koji nisu profesori jezika ili prevoditelji, ali oslanjaju se na jezik u karijeri. Primjerice piloti, svećenici, poduzetnici, turistički vodiči… U početku će to biti ljudi koje sam kroz karijeru upoznao i kojima se divim, a s vremenom nadam se i mnogi drugi.

Pomažu li nam strani jezici upoznati svijet na dublji način, osim znanja svog izvornog jezika?

Da, jer znanjem jezika upoznaješ kulturu, čovjeka i zemlje. Trevor Noah, južnoafrički komičar rekao je nešto poput, kada pričaš tuđi jezik, govoriš toj zemlji: prihvaćam vašu kulturu i svjestan sam vašeg identiteta i poštujem ga. Jezik je ključ koji otvara vrata u zidu koja niste ni odmah primijetili da su tamo.