Sara Škrlec (21) multimedijska je umjetnica, studentica preddiplomskog sveučilišnog studija Animiranog filma i ljubiteljica svega nadrealnog, poetičnog i marginalnog. Animacija joj je omogućila da proširi svoje umjetničke horizonte i ispriča priče koje nikada nije zamišljala, a kroz serijal "Zlice s ulice" želi ukazati na apsurde našeg društva.
Što te dovelo do animacije?
Animacija se kao ideja za studij nije iskristalizirala odmah, već gradacijski. Oduvijek sam voljela crtati. To je način izražavanja koji me pratio kroz djetinjstvo i ostao prisutan do danas. Uvijek sam obožavala crtiće i oni su inspirirali moj pravac stvaranja likova i svjetova. Ljubav prema animaciji bila je prisutna od samog početka, ali odluka o animaciji kao karijernom putu došla je nešto kasnije.
Kažeš da su tvoji likovi inspirirani crtićima koje si gledala u djetinjstvu. Za koje bi crtiće, odnosno animirane filmove, rekla da su te najviše inspirirali?
Serija "Courage the Cowardly Dog", "Twins in Paradise" od Victorie Vincent i "Bunnyhood" od Mansi Maheshwari.
Kako se uči animacija na Likovnoj akademiji, koliko se koriste programi, a koliko se crta ručno?
Ovisi od projekta do projekta. Osobno, preferiram raditi mješavinu tradicionalne animacije i računalne animacije sto odlučujem nakon razrade vizualnog dizajna koji projekt iziskuje. Akademski program Likovne akademije potiče upravo takav interdisciplinarni pristup, spajajući 2D tradicionalnu i digitalnu animaciju s elementima 3D računalne animacije.
Koja je prema tvojem mišljenju najizazovnija faza u procesu stvaranja animacije?
Osobno, najizazovnija faza animacije jest savladavanje "tajminga" u pojedinim scenama, kako namjestiti određeni pokret da izgleda prirodno i da se uklopi s ostalim scenama u kontekstu. Taj dio najčešće savladavam metodom pokušaja i pogreške. Nekako mi se pokazalo da previše planiranja ne vodi daleko u mom slučaju. Sve dok ne stavim nešto na papir ili ne vidim pokret na ekranu, ne mogu sa sigurnošću znati što će točno odgovarati završnom produktu.
Trenutačno radiš kao pomoćna producentica na snimanju kulinarske emisije na HRT-u, produciraš studentske filmove, radiš na svojem animiranom serijalu i uz to još studiraš. Što ti je trenutačno najveći izazov u svemu što radiš, a koji projekt te najviše ispunjava?
Definitivno je izazov uskladiti vremenski raspored, organizacija projekata zahtijeva puno truda, a postoji i strah burnouta. Ipak, uz dobar plan i raspodjelu energije, stvari brzo krenu u pozitivnom smjeru. Osjećaj ispunjenosti osjećam nakon uspješno obavljenog zadatka. Produkcijski rad mi omogućuje da podržim tuđe projekte i doprinesem njihovoj vidljivosti, dok autorski rad donosi osobno zadovoljstvo izražavanja vlastitih ideja. Taj balans između produkcije i stvaranja posebno mi je važan jer osjećam da na oba načina doprinosim umjetničkoj zajednici.
Kreatorica si animiranog serijala "Zlice s ulice", svakako intrigantan naslov, što stoji iza njega?
"Zlice s ulice" nastale su kao šala između moje kolegice Ivane Šerić i mene koja je brzo prerasla u nešto puno veće. Naš cilj je probuditi animatorsku scenu u Hrvatskoj, posebice kada je riječ o serijama jer serijali za mladu odraslu publiku kod nas nisu česta pojava. Zadnje čega se sjećamo je samo animirana crtana serija "Laku noć, Hrvatska". Bilo je pokušaja, ali ništa što je postiglo značajan uspjeh. Kroz ovaj projekt želimo stvoriti zajednicu, nešto što ljudi mogu gledati, nešto s čim se mogu poistovjetiti i uživati jer tematika je snažno povezana s našim područjem i iskustvima. Imamo mnogo mladih i talentiranih ljudi koji su zagrijani za rad, ali im se treba dati prilika
O čemu se radi u serijalu?
U središtu radnje nalaze se dvije naivne i neiskusne kriminalke i antijunakinje Zlivana Strah Strave i Zlosara Trepet Užas koje se sele u Zlagreb. Njihova misija je širenje zlobe i činjenje svakodnevnih zlodjela. Bilo da lijepe kovanice za pod ili potajno mijenjaju cijene proizvoda u trgovinama. Serijal predstavlja duhovitu parodiju društvene stvarnosti Zagreba kako je mi vidimo, razotkrivajući njegove apsurde, izazove i specifičnosti.
Zvuči zanimljivo, ali i zahtjevno. S kojim si se izazovima susrela tijekom produkcije?
Najveći izazov s kojim se suočavamo je financiranje i pronalaženje producenata koji bi bili voljni uložiti u tako ambiciozan projekt, posebno jer u Hrvatskoj ne postoji platforma na kojoj bi se ovakvi sadržaji mogli prikazivati. Osim toga, projekt zahtijeva veliko angažiranje jer obuhvaća više uloga, režiju, pisanje scenarija, animaciju, vizualni dizajn, a uz sve to potrebno je biti aktivan na društvenim mrežama. Ipak, imamo sjajan tim koji nam pomaže kada Ivana i ja ne stignemo sve obaviti.
Što takva serija donosi vama autorima, struci, društvu?
Ponosna sam na to koliko me animacija otvorila prema različitim umjetničkim pravcima, proširila moju viziju i potaknula me na pričanje priča koje nikada nisam mislila da ću ispričati. Osim toga, tu je i onaj poseban trenutak kolektivne suradnje, otvaranja prema drugim ljudima i prakticiranja međusobnog povjerenja. Ulaganje u projekt koji s vremenom postane kao vaše dijete kojem se posvećujete i koje raste, predstavlja pravo ispunjenje.
Ostati vjeran projektu, unatoč svim preprekama koje se uvijek pojave, ključan je dio tog procesa. Svaki projekt nosi svoje posebnosti, ali i izazove u realizaciji. Upravo zato vjerujem da je važno animaciju učiniti dostupnijom svima, a ne rezerviranom samo za uski krug ljudi koji je prate na festivalima i izložbama. To je jedan od glavnih razloga zašto su "Zlice s ulice" i nastale.
Kada ćemo moći pogledati "Zlice s ulice"?
"Zlice s ulice" trenutačno plivaju u predprodukcijskim vodama. Radimo na uvodnim špicama i prvoj epizodi, a sve bi to moglo biti spremno za gledanje u sljedećih godinu dana. Postoji i mogućnost proširenja serije na nekoliko sezona u budućnosti.
*Ovaj intervju nastao je u sklopu kolegija Umijeće intervjua na studiju novinarstva pri Fakultetu političkih znanosti
