RECENZIJA: MINARI Fantastično portretiranje imigrantske obitelji nije palo u sjenu lijenog scenarija

Osvajanje Zlatnog globusa za najbolji strani film, nominacije za Oscara u čak šest kategorija, uključujući i onu za najbolji film, razlog su da film "Minari" redatelja Leeja Isaaca Chunga u samom početku privuče pažnju. Radnja je smještena u Arkansas 1983. godine, gdje se četveročlana korejska obitelj, na čelu s ocem Jacobom (Steven Yeun) doselila iz Kalifornije da bi po tko zna koji put pokušala ostvariti američki san i postati financijski neovisna.

Savršen miks sjete, životne borbe i humora

"Minari" je film američke produkcijske kuće, sniman u Sjedinjenim Američkim Državama pod palicom američkog redatelja korejskih korijena, međutim ne podliježe američkom senzacionalizmu. Dijalozi su djelomice na korejskom, a djelomice na engleskom jeziku, što daje autentičnost ovisno o situaciji u kojoj se likovi nalaze, a te situacije su razne - od melankoličnih i tužnih preko svađa i problema pa sve do humorističnih. https://www.youtube.com/watch?v=KQ0gFidlro8 Gledanje filma dovodi do proživljavanja mnoštva različitih osjećaja ponajviše zbog fenomenalne glume svih likova. Steven Yeun fantastično utjelovljuje lik muškarca koji ne želi biti još jedan propali slučaj, već želi uspjeti u životu, zbog čega je i nagrađen nominacijom za najbolju glavnu mušku ulogu na nadolazećim Oscarima. Yeri Han kao zabrinuta majka i žena savršeno predstavlja drugu polovicu kojoj na prvom mjestu nije uspjeh, već lakši život i briga za djecu. Protutežu njima daje Alan Kim u ulozi sina Davida koji svojom dječačkom iskrenošću i bistrinom dovodi gledatelje do smijeha, a sjajna je i Yuh-Jung Youn kao baka Soonja, baka koja prema riječima Davida "ne zna raditi ništa što rade druge bake". Youn je profilirana korejska glumica koja filmu daje dodatnu notu humora, ali zna izazvati i osjećaj nelagode zbog vrhunskog portretiranja bolesti koja ju zadesi.

Jednostavna radnja podijelila mišljenja

Još jedan sjajan element filma je glazba za koju Emile Mosseri nije bez razloga nominiran za Oscara. Skladbe izvodi simfonijski orkestar i one se nalaze u savršenom skladu s prirodom koja je prekrasno snimljena. Slika i zvuk nevjerojatno se dobro upotpunjuju te su prožeti elegancijom s jedne strane, kao i sentimentalnošću i napetosti s druge strane. S obzirom na to da je radnja spora, tako da bi se gledatelji mogli fokusirati na fantastičnu kinematografiju i besprijekorno odrađene uloge, "Minari" nije za ljubitelje akcije, već za one koji se gledanjem film u potpunosti mogu prepustiti i uživati u briljantnosti režije i produkcije. Ono što se može pronaći kao zamjerka filmu je upravo vrlo jednolična i jednostavna radnja kojoj, iako ima dobro oblikovane likove, nedostaje sadržaja koji će učiniti film zanimljivim. Impresioniranost ostalim filmskim aspektima može se lako izgubiti u pomalo lijenom scenariju u kojem ova obitelj nema nijedan normalan dijalog s nekim od likova izvana. Jedini takav lik je Paul (Will Patton), vjerski fanatik koji pomaže Jacobu na farmi, čija je osobnost sjajno prikazana, no njegovo postojanje i radnje u filmu su u najmanju ruku neshvatljive. Problematičan je i završetak filma koji dolazi previše iznenadno i obično, a nakon toga ostavlja dojam praznine. Savršeno razrađena radnja potom padne u vodu i lako razočara gledatelja, posebice ako voli konkretnije definirane krajeve. Kraj ovog filma ostavlja dojam da je gledatelju pobjegla poanta samoga kraja, koja se ni nakon nekoliko uzastopnih pregledavanja ne može razaznati. Ipak, ljubitelji sporijih drama mogli bi zanemariti nešto slabiji završetak i s pažnjom usmjerenom na vrhunsku produkciju uživat će u kinematografskoj poslastici koja je zaslužila svoje nominacije za Oscare.