RECENZIJA: ZVUK METALA Ekspresivan, jedinstven i emocionalan doživljaj tišine

Posebnost i paradoksalnost ove drame nominirane za najprestižniju filmsku nagradu vidi se već u samom njezinom naslovu - "Zvuk metala". Zvuk. Upravo je to ono što u ovom filmu ima najveći značaj upravo kada nedostaje, a nedostaje s razlogom - da bi se na inovativan način prikazao život onih koji su ostali bez sluha. Tako čitavim filmom, u kojem zvuk im prednost nad slikom, gledatelj proživljava sve ono kroz što prolazi i protagonist, koji je naglo izgubio sluh.

Najbolja zvučna kulisa je tišina

Glavni lik i nositelj radnje ovog filma je Ruben Stone, bubnjar heavy metal benda, iza čijeg se gubitka sluha krije mnogo kompleksnija priča koja govori o procesu prihvaćanja stvarnosti. Ulogu bubnjara utjelovio je glumac Riz Ahmed, a za nju je i u utrci u kategoriji najboljeg glumca. Uvjerljivo utjelovljenje koje izaziva empatiju među gledateljima upotpunjeno je ekspresijama lica, u kojima se očituje čitav spektar osjećaja. Osobito se ističe uvjerljiv prikaz izbezumljenosti i ogorčenosti koju doživljava u trenutku kada saznaje da više neće čuti. Zvučna kulisa koristi se da se pokaže emocionalno stanje u kojem se lik nalazi ili napetost, koja pravim odabirom zvučnog efekta bude gotovo opipljiva. Ipak, u cijelom filmu najbolja je zvučna kulisa upravo kada zvuka nema, što je jako dobro iskoristio redatelj i scenarist, Darius Marder, koji je scenarij za ovaj film pisao s bratom Abrahamom. Često se zvukom upotpunjuje sama radnja, ali u ovom slučaju radnja nedostatkom zvuka nije zakinuta, već naprotiv, na najbolji je mogući način prikazan svijet u kojem žive pojedinci koji nemaju mogućnost čuti zvukove koji ih okružuju. Periodično prigušeni zvukovi i trenutci tišine, realistično oslikavaju stanje u kojem se nalazi protagonist - neprirodno, zaglušujuće tiho i nelagodno.

Bijeg od stvarnosti

Osim što je zvuk glavno izražajno sredstvo filma, on je i svojevrsni pokretač radnje. Svaka scena okupana je drukčijim zvukom, a nerijetko se igra s naglim prelascima iz iznimne glasnoće do grobne tišine. Tako film započinje glasnim isječkom s jednog od Stoneovih koncerata, a zatim je iznenadni gubitak sluha dočaran neugodnim pištanjem i šumovima pa je, osim za Stonea, njegov gubitak sluha nelagodno iskustvo i za gledatelje, koji kao da prolaze i doživljavaju sve što i protagonist. Pojedine su scene zaista uznemirujuće, no sve to da bi se prikazalo jedno teško stanje, u čemu se pokazuje i zavidna razina glume. Stone je cijeli svoj život proveo okružen zvukovima, bukom, a potpuna i nagla tišina koja je nastupila, unijela je nemir u život glavnog lika. Pažljivo se prati Stoneovo opiranje i bježanje od stvarnosti, proces prilagodbe na novi život podrazumijeva kompletnu promjenu životnog stila, a takav je proces dugotrajan i težak. "Zvuk metala" je izvrsno prikazao unutrašnji svijet i borbu pojedinca. Film tjera gledatelja da se poistovjeti sa Stoneom i shvati da nitko nije imun na životne nedaće i da se određene stvari u životu uzimaju zdravo za gotovo. Premijerno prikazana na filmskom festivalu u Torontu, "Zvuk metala" drama je koja je odnedavno dostupna i na jednoj poznatoj streaming platformi.