APOTEKA POEZIJE Stihovima kroz traume

Trebali smo napisati četiri stiha na temu našeg najvećeg straha i poslije to izreći naglas, pred svima. Kad je došao red na mene, počela sam čitati i odmah briznula u plač, prisjeća se studentica sociologije i pedagogije Danijela Benko, jednog od najsnažnijih iskustava terapije poezijom koje je iskusila. Uz to što je emocionalno veoma intenzivno, terapeutsko djelovanje poezije je i oslobađajuće. Benko navodi da je iskustvo pokazivanja emocija i strahova autorskom poezijom u okolini koja ne osuđuje vrlo ohrabrujuće.

Medikamenti stiha

Tijekom godina rada s traumatiziranim i zlostavljanim ljudima, poput pripadnika društveno ugroženih skupina, suicidalnim osobama i izbjeglicama, profesor Nikša Eterović s odjela za psihologiju na Sveučilištu u Zadru razvio je poseban pristup pomaganja ljudima. Među prvima u svijetu uspostavio je Apoteku poezije - mjesto gdje se ljudima u nevolji propisuje terapija stihovima. Osim pomaganjem osobama u teškim emocionalnim i duševnim stanjima Eterović se bavi i podučavanjem studenta o svojim metodama. Tvrdi da mnogi mladi i studenti s kojima surađuje imaju teškoća pronaći vlastitu slobodu u svijetu koji ih okružuje. "U kaosu očekivanja, upravljanja i predlaganja što se treba učiniti i kako postupiti, u svemu tome mlad čovjek ne zna tko je", pojašnjava Eterović.

‘Za početak je najvažnije izbaciti iz vokabulara ‘ne mogu ‘, ‘ne znam‘, ‘nemam inspiracije‘, ‘nisam kreativan‘. To su samo ograničavajuća i često netočna uvjerenja‘, smatra studentica Danijela Benko

U procesu oslobađanja, poezija je najbolji saveznik, dodaje profesor i opisuje Apoteku poezije kao svaku drugu apoteku ili ljekarnu, samo što k njemu dolazi po, kaže, medikamente stiha. "Ide u dva smjera, jedan je da se nakon razgovora, za muke koje nekog muče, propisuju stihovi i adekvatna poezija. Drugi smjer je taj da se raznim tehnikama koje koristim čovjek sam izrazi u nekom poetskom stilu", navodi Eterović. Korištenje poezije u terapiji i pomaganju osobama da prevladaju teška emocionalna iskustva i traume do sada se pokazalo kao višeslojan i sveobuhvatan pristup. "To nije racionalni proces, to je emocionalni proces. Poezija otvara emocionalne procese", ističe profesor.

Unutarnje prepreke

Profesor Eterović uspostavio je kolegij Poezija i trauma na odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru. Smatra da studentima ne drži predavanja, nego organizira zajedničke susrete i doživljaje. Provociranje intenzivnih doživljaja kroz glumu, izlete, pisanje, slikanje i razne druge tehnike dovodi do toga da polaznici preispituju mnogo toga što su do tada uzimali zdravo za gotovo. Takvim radom dolazi i do iznenađenja kada se otkrije nešto novo o sebi. Iako mnogi studenti nisu upoznati s poezijom to nije nikakav problem jer poezija se ionako ne piše nego pronalazi, smatra Eterović. "Idite i upalite vatru u šumi pa onda vrtite baklje u rukama, iskre odlaze u zrak i vi to sve vidite. Tada ne trebate pisati stihove, trebate samo imenovati to što vidite i onda ste napisali poeziju. To je jedan od načina", objašnjava Eterović. Foto: Monika Matak Danijela Benko danas se i sama bavi poezijom i glazbom, a pohađala je nekoliko Eterovićevih kolegija uključujući i Poeziju i traumu, te smatra da je najvažnije riješiti se unutarnjih prepreka koje nas sprječavaju da se izrazimo. "Ako je u pitanju pisanje poezije, mislim da je za početak najvažnije izbaciti iz vokabulara ‘ne mogu ‘, ‘ne znam‘, ‘nemam inspiracije‘, ‘nisam kreativan ‘ i slično. To su samo ograničavajuća i često netočna uvjerenja", smatra Benko.

Nedostatak razumijevanja

Poezija može djelovati na kreativnost i na samopouzdanje jer je riječ o stvaranju i upoznavanju onih dijelova sebe koji su često skriveni ili nepoznati čak i nama samima. Međutim, i Eterović i Benko kao velik problem prepoznaju nedostatak takva pristupa u hrvatskom društvu gdje je bilo kakav oblik terapije u psihološkom smislu često povlači društvenu stigmu. "Mislim da je terapija općenito nedovoljno zastupljena u hrvatskom društvu, a kamoli poezija. Čini mi se da je generalni osjećaj oko terapije da je to za one ‘lude‘ i da je sramota priznati da ti je teško i da ne možeš sam", tvrdi Benko. Tako se profesor Eterović, zbog nerazumijevanja njegovih metoda, susreo s mnogobrojnim birokratskim preprekama pri pokretanju Apoteke, pa se stvaranje takve inicijative znatno se oduljilo. Tako još nije uspostavljen stalan prostor unutar kojeg bi ova jedinstvena ljekarna potpuno zaživjela pa je ona, za sada, još putujuća.