Foto: Tajana Josipović / GLOBAL

Ne sjećam se kada su tramvaji zadnji put bili ovako prazni u adventsko vrijeme. Starom devetkom kojom su se inače orili glasovi uzbuđene mladeži koja jedva čeka doći na Tomislavac, ove je godine vladala tišina. Ni na trgovima nije bila drukčija situacija. Nisam osjetila miris kuhanog vina i fritula kao svake godine, a “moj” Zagreb bio je iznenađujuće miran. Tek poneki žamor grupice ljudi koja sjedi na klupici s kavom u ruci. Tako izgleda nagrađivani Advent u Zagrebu u “novom normalnom”.

Prazan Tomislavac

Da se ništa bolje od toga nije moglo izvući, priča mi studentica logopedije s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, Valentina Iva Rezo. Ovakav netipični božićni sajam nije ju pretjerano iznenadio zbog loše epidemiološke situacije, a “Advent je ionako uvijek bio više od eventa.

“Danas, susret mnoštva ljudi može biti veliki faktor rizika koji bi mogao poneke za Božić prikovati uz bolničke krevete, stoga moramo prihvatiti činjenicu da taj Advent u gradu ne može biti kao nekada. I to je sasvim u redu”, objašnjava pa dodaje da se iz svega lošega ipak može izvući i nešto pozitivno.

Foto: Tajana Josipović / GLOBAL

Mjesto koje je prošlih godina bilo prepuno vesele i uzbuđene djece dok nestrpljivo čekaju u dugačkom redu da bi pokupili svoj par klizaljki, zamijenjeno je skulpturama klizača. Lagala bih kada bih rekla da mi Tomislavac ove godine nije izgledao tužno jer doista je.

“Svjesni smo da one nikako ne mogu zamijeniti gužvu na starom klizalištu, onu vrisku kad se zabijemo jedni u druge, ili pak plač djeteta čiji je obraščić priljubljen uz ledenu podlogu”, kaže mi Valentina koja se nada da će se Advent u Zagrebu sljedeće godine ipak vratiti u svoje “staro” izdanje.

Slobodne najljepše lokacije za fotografiranje

Zrinjevac i ove godine sija, možda i ljepše nego prošle godine. Nekolicina ljudi sluša božićne hitove koji izlaze iz velikog zvučnika, a oni najmlađi trčkaraju i dive se čovjeku koji radi akrobacije s vatrenim štapom. Nema kućica iz kojih se širi miris tradicionalnih jela. Nema ni ljudi s kojima se možeš okrznuti ramenom dok pokušavaš doći do Trga bana Josipa Jelačića.

“Sve je gotovo prazno, nema ljudi, nema glazbe, nema ni onog pravog ugođaja koji Advent stvara. Jedino su ostale lampice i dekoracije, a i njih ima znatno manje nego prošlih godina”, tužno mi priča studentica s Fakulteta hrvatskih studija Ana Bukal za koju “Advent bez fritula ili kobasica nije Advent”.

Foto: Tajana Josipović / GLOBAL

Gužvanje ljudi ove godine joj nedostaje. Iako se vraća kući s prelijepim fotografijama, priznaje, “bilo je čudno uspjeti ‘opaliti’ fotku ‘iz prve’, bez ljudi koji upadaju u kadar ili onih koji kradu najljepše lokacije”.

Unatoč tužnim licima sugovornica kojima nedostaje onaj “tipični” zagrebački božićni sajam, slažu se da je ovakav, ove godine, ipak najbolji. Zagreb, kažu, puno je ljepši kada njegovim ulicama prolaze veseli i nasmijani ljudi bez zaštitnih maski koji bezbrižno pričaju bez razmišljanja o zarazi.

“Prihvaćam se priviknuti na prazan grad u nadi da ćemo se što prije vratiti na staro”, kaže mi Valentina.

Foto: Tajana Josipović / GLOBAL

Ni na Trgu bana Josipa Jelačića nije bilo puno ljudi – onoliko koliko ih ima svako jutro kada čekaju tramvaje dok žure na posao. Neki su se fotografirali ispred velikog božićnog drvca, ali većina je bila samo u prolazu.

Stubama u Radićevoj popela sam se i na Gornji grad. Na platou s kojeg se pruža pogled na katedralu, gdje se prošle godine ispisivala najljepša božićna priča sa svjetlucavim dekoracijama, bio je u mrak. Strossmayerovim šetalištem prošlih su godina prošli deseci tisuća ljudi, a tu nedjelju popodne susrela sam ih tek troje. Za ulazak u Tunel Grič znala sam čekati u redu u Mesničkoj ulici. Ove godine bio je prazan. Korona je doista zatvorila gradove.

‘To nije to’ bez fritula, kuhanog vina…

I Ilica je bila poluprazna, a kada ni tramvaji ne prolaze vladala je tišina. Ipak, na Cvjetnom trgu vidjela sam veću grupu ljudi okupljenih oko jednog prozorčića. Od nakupljenog mnoštva nisam vidjela o čemu se radi, no doznala sam da je jedino mjesto gdje su se prodavale fritule te nedjelje bilo upravo to, na Cvjetnom trgu.

“Druženje ljudi uz topli napitak i tradicionalnu hranu s Adventa zapravo i jest njegov smisao”, kaže Ana kojoj je zagrebački božićni sajam ove godine samo šetnja uređenim gradom.

Foto: Tajana Josipović / GLOBAL

Uistinu je čudno gledati Zagreb ovako prazan u božićno vrijeme. “To nije to” bez klizaljki, fritula, kuhanog vina i gužve, no ipak, kaže Ana, sve veći broj ljudi svakodnevno umire, a zdravstveni radnici iscrpljeni su i pod velikim pritiskom zbog količine posla. Upravo zbog toga, prihvaća ovakav Advent jer se treba čuvati.

“Ako je itko od nas ikada poželio biti ‘heroj ulice’ poput Prljavaca, i pitao se kako to može postići, danas to vrlo lako može dok slavi Božić poštujući mjere i misleći na druge”, završava Valentina Iva Rezo.