Kad se okrene želudac
Svi stanovnici popularne "Save" olakšali bi tetama spremačicama posao samo kada bi oprali za sobom kadu nakon kupanja, pustili vodu nakon obavljene nužde i bacili iskorištene higijenske potrepštine u smeće – tamo gdje im je i mjesto. Naša nam sugovornica potvrđuje da s ni osnovne higijenske radnje ponekad ne obave. "Svačega se mi ovdje nagledamo. Znala sam se boriti i s djecom kojima je bilo teško otići do toaleta pa pod tušem ili u kantu za smeće obave nuždu", priznaje Čupar. Role toaletnog papira znala je pronalaziti na podu. Iako je posao tete spremačice izbaciti smeće, objašnjava, nije joj obveza počistiti sve što studenti pobacaju po podu."Moraš imati dobar želudac. U početku mi je bilo strašno. Uzmeš vodu, ‘pljuskaš‘, čistiš, prskaš kemikalije. Izađem poslije van, želudac mi se okrene, a oči kao da će ispasti iz duplje", objašnjava Antonija. Najviše se grozi, dodaje, kada pronađe britvice i iskorištene higijenske uloške zalijepljene na zidu u kadi. Kupaonica je, kaže, mjesto gdje studenti provode najviše vremena, ali i ostave najviše nereda. Dok hodamo velikim krilom trećeg kata u osmom paviljonu i s tetom Antonijom pregledavamo prostorije, doznajemo da posao spremačice na "Savi" nije samo očistiti. To nam potvrđuje i studentica na koju srećemo u kuhinji. Danas je na redu vegetarijanski meni, viče studentica dok trči u zagrljaj spremačici.Svi stanovnici popularne ‘Save‘ olakšali bi tetama spremačicama posao samo kada bi oprali kade nakon kupanja, pustili vodu nakon obavljene nužde i bacili iskorištene higijenske potrepštine u smeće
Brine se i o onima koji se razbole ili trebaju zagrljaj
"Teta Antonija zna sve naše tajne. Ona nam je kao druga mama, a kada je cimerica ozlijedila ruku, došla nam je objesiti rublje", otkriva nam studentica koja već tri godine živi na "Savi". Uz svakodnevni rad i život sa studentima, priznaje Antonija, doznala je da svatko nosi svoj križ. Već je naučila prepoznati kada je netko od njezinih stanara tužan, sretan ili kada ima ljubavnih problema. U domu žive i stanari koji nemaju roditelje i kojima je potreban majčinski zagrljaj, koji od nje uvijek mogu dobiti. "Znaju mi se obratiti i djeca kojima dođe loše pa me pitaju za tabletu ili čaj jer ih ‘ubija‘ trbuh, cure dobiju mjesečnicu. Kako neću imati tabletu ili čaj? Još ću ti ga osobno i skuhati", ističe Antonija. Stanari se znaju susresti i s bolešću – ponekad im se spusti tlak, dobiju temperaturu, krvare... Antonija je uvijek tu da im namjesti glavu, popravi jastuk, donese čašu vode ili noge digne u zrak."Lijepa riječ zbilja i željezna vrata otvara, ali nisu sva djeca tako odgojena. Sve ovisi o karakteru i kućnom odgoju. Sve se to vidi ovdje", tužno nam priznaje Antonija. Dok šetamo domom i zavirujemo u umivaonice, kuhinje i prostorije s tuševima, stanari popularne "Save" pozdravljaju tetu Antoniju. Poneki joj upute lijepu riječ i pitanje, a svi su oni njezino "zlato".‘Dečki su malo tolerantniji prema nama tetama i kažu - teta oprostite‘, tvrdi spremačica Antonija
Foto: Maristela Baričević / GLOBAL
S druge strane, pokraj tete spremačice prošlo je nekoliko stanara bez pozdrava na što je Antonija tužno spustila ramena. "Imaš djece s kojima klikneš i povežeš se, a ima i onih koji će proći po tek obrisanom hodniku bez riječi – teta oprostite. Ti si njima samo teta čistačica, dužna si to napraviti i počistiti", priznaje tihim glasom i tužnim pogledom.
S trećeg kata laganim koracima silazimo u prizemlje gdje borave samo dečki. Marljiva spremačica prisjeća se da su joj jedan vikend dečki bili izrazito simpatični. Čim je došla na posao dočekali su je i priznali da su "napravili glupost". Slavilo se pa je alkohol završio po cijelom podu. Pokušali su brisati, uređivati, počistiti, srediti da "tetu kada ujutro dođe, ne šokiraju", govori nam sa smiješkom.
Posao ne bi mijenjala
"Dečki su malo tolerantniji prema nama tetama jer kažu ‘teta, oprostite‘. Znate one četiri čarobne riječi: hvala, molim, oprosti i izvoli. Uistinu su čarobne i značajne", otkriva nam Antonija. Ipak, dodaje, i cure su takve, ali u usporedbi s dečkima, cure većinom tete čistačice gledaju s visoka. Dok pijemo kavu s tetom Antonijom i zbrajamo dojmove s njezina posla, otkriva nam da se tete spremačice često nazivaju i "očima Save". One to, doista, jesu. Svako jutro dolaze prve. Posao im je, osim čišćenja, pregledavanje doma do najsitnijih detalja. Zapisuju i prijavljuju ako je nešto pokvareno, zovu majstore, brinu se za sigurnost studenata. [caption id="attachment_34174" align="alignnone" width="1920"]
Foto: Emma Matijević/Global
"Sve kreće od nas, nitko ništa ne bi znao da nas nema. Mi smo uvijek tu: u bolesti, koroni, položenom ispitu...", objašnjava Antonija.
U opisu posla stoji im čišćenje i održavanje "Save", a tete spremačice trude se higijenu uvijek održavati na najboljoj mogućoj razini. Ne stigne se uvijek, priznaje teta Antonija, sve očistiti do zadnjeg detalja, no uz minimalnu pomoć stanara sve bi bilo u redu.
"Sava se sada obnovila i sredila. Hajde da sada to ostane tako i u budućnosti. Danas ili sutra će možda i vaše dijete doći u taj isti dom. Studenata na Savi uvijek je bilo i bit će", kaže Antonija Čupar i zaključuje da svoj posao ne bi mijenjala. Voli svoju Savu, kao i svoje studente. Tu se osjeća kao kod kuće.
Mobitel na čuvanju, petica u indeksu
Kada stanari doma upadnu u probleme, zna se kome najprije idu – tetama spremačicama. Iako je uvijek mnogo smijeha, sreće i veselja, Antonija Čupar priznaje nam da se nekad zna i naljutiti. "Kada je vrijeme kolokvija i ispita, mora se učiti. Spremna sam i mobitele oduzimati. Nema poslije suza", priznaje Čupar.
Iako se zna šaliti pa prijetiti oduzimanjem mobitela, neki studenti, dodaje, doista joj daju mobitel na čuvanje da bi mogli neometano učiti. "Dođu nekada pa mi kažu da imaju ispit. Poželim im sreću. Nekada budu pokisnuta lica, nekada skaču i vlada veselje – skačem i ja, kao da sam i ja položila ispit. Što ću?", smije se teta spremačica.
Neki studenti jedva čekaju kritizirati
Po studentskim grupama na Facebooku mogu se vidjeti fotografije pokvarene hrane u studentskim domovima. Teta spremačica objašnjava nam da studenti u sobama znaju ostavljati i dulje čuvati hranu, a kada se pokvari, jedva čekaju kritizirati. "Kada je toplije vrijeme pa se hrana pokvari i pojave se crvići svi brže fotografiraju i stavljaju u grupu – pogledajte kako tete spremačice čiste, a nisu se pitali zašto je to tako, tko je to ostavio i zbog čega", objašnjava Antonija.
