PULS ČITATELJA Hoćemo li propasti bez skandala i golotinje?

Ne prestajem slušati dobro o Globalu. Novine s porte Fakulteta političkih znanosti nestaju tolikom brzinom da svaki dan dodajemo nove primjerke na pult. Na društvenim mrežama naši se članci "lajkaju" i komentiraju diljem hrvatske medijske scene.

"Sviđa mi se što Global stvaraju mladi ljudi koji vole svoj posao", napisala mi je kolegica i studentica medicine Mirela Veršić. Dino Topčagić, donedavni student Filozofskog fakulteta za naše je novine rekao je da mu je "posebno zadovoljstvo listati ga kad god mu se nađu u rukama".

Vole nas jer imamo teme drukčije od svih ostalih novina. Ne zamaramo se žutilom, reklamama, Plenkovićima i Hasanbegovićima. Vole nas jer smo novine studenata, za studente. Netom prije izlaska lipanjskog broja, posljednjeg prije ljetne stanke, pošla sam na nekoliko najprometnijih fakulteta da se i sama uvjerim u sve što se već dvije godine piše o Globalu. Očekivanja su bila velika jer – tko ne zna za Global?

Hladan tuš

U četiri dana posjetila sam četiri fakulteta - Filozofski, Fakultet elektrotehnike i računarstva te Medicinski i Ekonomski fakultet. Razgovarala sam s gotovo stotinu ljudi. Od toga je možda dvadesetak njih čulo za Global. Od tih dvadesetak samo troje novine i pročita.

Neki misle, zbog skromne 24 stranice i činjenice da je besplatan, da je Global samo - trgovački prospekt

Razlog zbog kojeg ispitani studenti ne čitaju Global ovisi od fakulteta do fakulteta. Studenti Filozofskog ne znaju ni da postoji. Neki misle, zbog njegova skromna opsega od 24 stranice i činjenice da je besplatan, da je prospekt. Upitala sam ih bi li uzeli Global da znaju o čemu je riječ, da su to jedine studentske novine, k tome besplatne, koje se mogu čitati na cijelom zagrebačkom sveučilištu i u svim studentskim domovima te čak i pojedinim srednjim školama? Sjedeći na stubama, s cigaretom u jednoj i kavom u drugoj ruci, nezainteresirano su odgovorili da ne bi, jer - uopće ne čitaju novine.

FER-ovci su se ipak bolje opravdali. Čuli su da postoje novine zvane Global, ali jednostavno - nemaju vremena za čitanje. Kažu, toliko su umorni od matematike (koja nema brojeva), programskih jezika, čipova i strojeva da jednostavno ne stignu još uzeti novine. Kad sjednu na kavu, to rade da bi razgovarali, a ne se informirali. Uostalom, oni su u svom svijetu. Ne zanimaju ih studentska pitanja nego struka, praksa, posao. Iz njihovih umornih očiju, podočnjaka do poda i blijedih lica dok izlaze s ispita, procijenila sam da govore istinu, pa sam ih pustila na miru.

Dva dana, pa smeće

"Pet minuta nakon što im date Global u ruke, završe u smeću", s kiselim mi osmijehom govori portir na Medicinskom fakultetu. Pokazuje mi mjesto gdje inače stoje novine kad ih donesu.

"U roku dva dana, sve ovo završi u košari za smeće. Možda ih se 15 zapravo pročita", kaže mi. Vidjevši moje tužno lice, tješi me da uglavnom mlađi studenti bacaju novine. Starije je vidio kako sjede i čitaju. Moj razgovor s medicinarima potvrdio je portirove riječi; razgovarala sam s petnaestak studenata prve i druge godine. Kolektivni odgovor bio je da ih - ne zanima.

Njih ne zanima Global, ne zanimaju ih mediji uopće, ne zanima ih informiranje. Pitala sam što ih zanima dok klikaju po portalima. "Nešto glupo", bio je odgovor koji je uslijedio, a koji sam valjda trebala i očekivati s obzirom na razgovor koji je prethodio. Svoj detaljan odgovor potkrijepili su primjerima, navodeći članke koji u naslovu imaju riječi "frajer", "sise" ili "skandalozno".

Što je gore od slušanja kako novine za koje pišeš završavaju u smeću? Njihov završetak u smeću. Na taj sam prizor naišla pri obilasku Ekonomskog fakulteta. Eh sada, ako bi vas netko pitao koji biste tekst voljeli ugledati ako već morate naći svoje novine u smeću, rekli biste sigurno – bilo čiji osim vlastitog, ali baš je moj intervju iz prošlog broja poslužio je kao podloga kanti za smeće, na koju su zatim nabacani ostaci od kave i grickalica.

Tko ga voli, nek izvoli

Na četiri fakulteta i među stotinu studenata našla sam troje čitatelja koji su pozitivno govorili o Globalu. Tih je troje studenata bilo vrijedno četiri dana jahanja po Zagrebu na 30 stupnjeva. No moram se upitati - gdje se skrivaju čitatelji Globala? U kojim tajnim odajama i sjenovitim kutovima Sveučilišta? Nigdje nisam naišla one koji čitaju Global i ne vole ga. Ili ga ne čitaju uopće, ili ga čitaju i vole.

Na jesen se vraćamo ponovno, a možda ćemo vrebati i s novih platformi. Možda ćemo se ponovno susresti na nekom od fakulteta, ovaj put s Globalom u vašim, a ne mojim rukama. A tko zna, možda nas čita netko od šumara, stomatologa, farmaceuta ili biologa?

Tko ga voli, nek izvoli, ovdje smo za vas.