Foto: Patricija Tukalj/Global

“Nitko nije očekivao da će nas pogoditi takav potres”, govori Kristina Jajčević. Živi u Petrinji, gradu kojeg je 29. prosinca prošle godine pogodio nikad viđeni i najrazorniji potres kojeg je Hrvatska doživjela.

Osim Petrinje, potres je pogodio i njezinu okolicu – Sisak, Glinu te manja siromašnija sela Sisačko-moslavačke županije. Sa sobom je odnio sedam života i ostavio veliku materijalnu štetu. Srušene građevine, ljudi na ulicama, popucala cesta – strašni su prizori koji su pristizali iz pogođenog područja.

Pomoći i solidarnosti nije nedostajalo

Pomoć stradalima počela je pristizati iz cijele Hrvatske i šire, nedugo nakon što su stanovnici ovog grada ostali bez svega. Razne potrepštine pristižu i danas. Volonteri su, otkriva Kristina, dolazili i do njezine ulice da bi ostavili prehrambene i higijenske proizvode. Širom pogođenih gradova, sela i zaseoka bilo je dosta punktova i toplih obroka koji su se velikodušno dijelili.

Foto: Patricija Tukalj/Global

Uz volontere, organizacije Hrvatskog Crvenog križa te Caritasa i dalje neumorno obilaze stradale, a došao je i veliki broj onih koji su se samostalno uputili u pogođena područja sa suosjećanjem i željom da pomognu. Ubrzo se ujedinila cijela Hrvatska. Laura Prpić iz Siska prisjeća se volontera s Lošinja, iz Dalmacije, ali i iz Zagreba.

“Na početku Petrinje, u šatorima, bila je ekipa koja je došla već u ponedjeljak nakon prvog potresa – organizirali su se sami i došli pomoći svima. Skidali su dimnjake, kuhali, hodali po terenima, vesela su ekipa”, opisuje Laura grupu, od milja nazvanu, Ninja Krovnjače.

Hrabru skupinu čine alpinisti, speleolozi, penjači, ali i mnogi drugi koji su počeli djelovati nakon zagrebačkog potresa u ožujku.

“Netko dođe iz Zagreba ili Varaždina tko ne mora, ostavi svoj posao, uzme godišnji odmor da bi bio na tlu koje se trese, na krovu s kojeg može pasti svaki čas da bi pomagao drugima”, zadivljeno priča Laura.

‘Pomagali smo jedni drugima’

Osim pristiglih volontera, građani su si i međusobno pomagali u onim prvim trenucima nakon potresa. Iako im nije bilo lako, bili su tu jedni za druge. Znali su da se nalaze u istoj situaciji, a pomoć sa strane nije mogla doći toliko brzo.

“Okretali smo brojeve telefona, izlazili u susret ako netko ima nekretninu novije gradnje, mi kao Siščani, Petrinjci, pomagali smo jedni drugima“, prisjeća se Laura.

Foto: Patricija Tukalj/Global

‘Netko dođe iz Zagreba ili Varaždina tko ne mora, ostavi svoj posao, uzme godišnji odmor da bi bio na tlu koje se trese, na krovu s kojeg može pasti svaki čas da bi pomagao drugima’, priča Laura Prpić iz Siska

Djevojke se slažu da su pristigle donacije i pomoć bila dobro distribuirane stradalima, osobito u gradovima i bližoj okolici. U samom početku, otkrivaju sugovornice, bilo je i onih kojima pomoć nije došla, primjerice, u pojedinim selima na Banovini. Neki od razloga za to su, smatra Laura, loša cesta i opasnost terena nakon potresa, ali i činjenica da je rijetko tko čuo za ta sela i zaseoke. U selu Mečenčani u okolici Petrinje došlo je i do pojave rupa i bazena.

“To je veliko područje i ne možemo očekivati da će svi za dvije minute dobiti sve jer to je nemoguće, ali svi koji traže pomoć i za koje se sazna da ju trebaju, do njih pomoć dolazi”, ističe Laura koja je i sama volontirala u sklopu Caritasa.

Otkrila je da doista dolazi jako puno stvari, ali da nažalost ima i poslane robe koja izgleda kao da se ljudi “rješavaju nekog smeća”.

Foto: Patricija Tukalj/Global

Ljudi odlaze

Plan za dalje sigurno je obnova grada, oštećenih zgrada, kuća, gospodarskih objekata i škola da bi se život što prije stabilizirao i počeo vraćati u normalu. U Petrinji je tako u planu izgradnja poduzetničkog naselja, a srednja škola dobila je zemljište i zgradu od tvrtke Gavrilović.

“Nadam se da se obnova neće odugovlačiti, gradu će trebati da se izgradi”, ističe Kristina.

Ipak, puno je ljudi već otišlo iz Petrinje i Siska zbog gubitka svog doma – neki privremeno, a neki trajno. Upravo zbog toga, slažu se sugovornice, obnova mora početi što prije i treba biti napravljena kvalitetno.

“I zbog strukture grada, Sisak je grad star skoro 2000 godina, koji ima prekrasnu povijest i zgrade pa ne bi bilo u redu da ostane u ruševinama”, smatra Laura.

U Petrinji je u planu izgradnja poduzetničkog naselja, a srednja škola dobila je zemljište i zgradu od tvrtke Gavrilović

Obje, inače maturantice u Petrinji i Sisku, smatraju da postoji perspektiva za razvoj života i budućnost mladih u Sisačko-moslavačkoj županiji. Petrinja je, pojašnjava Kristina, grad pun potencijala. Nada se da će nakon obnove biti puno bolje, i da će “sada kada se pročulo za nas na takvoj razini svi ti potencijali iskoristiti te da će za desetak godina život biti bar malo bolji nego što je bio”.

Foto: Patricija Tukalj/Global