“Nitko nije očekivao da će nas pogoditi takav potres”, govori Kristina Jajčević. Živi u Petrinji, gradu kojeg je 29. prosinca prošle godine pogodio nikad viđeni i najrazorniji potres kojeg je Hrvatska doživjela.
Osim Petrinje, potres je pogodio i njezinu okolicu – Sisak, Glinu te manja siromašnija sela Sisačko-moslavačke županije. Sa sobom je odnio sedam života i ostavio veliku materijalnu štetu. Srušene građevine, ljudi na ulicama, popucala cesta – strašni su prizori koji su pristizali iz pogođenog područja.
Pomoći i solidarnosti nije nedostajalo
Pomoć stradalima počela je pristizati iz cijele Hrvatske i šire, nedugo nakon što su stanovnici ovog grada ostali bez svega. Razne potrepštine pristižu i danas. Volonteri su, otkriva Kristina, dolazili i do njezine ulice da bi ostavili prehrambene i higijenske proizvode. Širom pogođenih gradova, sela i zaseoka bilo je dosta punktova i toplih obroka koji su se velikodušno dijelili.
Uz volontere, organizacije Hrvatskog Crvenog križa te Caritasa i dalje neumorno obilaze stradale, a došao je i veliki broj onih koji su se samostalno uputili u pogođena područja sa suosjećanjem i željom da pomognu. Ubrzo se ujedinila cijela Hrvatska. Laura Prpić iz Siska prisjeća se volontera s Lošinja, iz Dalmacije, ali i iz Zagreba.
“Na početku Petrinje, u šatorima, bila je ekipa koja je došla već u ponedjeljak nakon prvog potresa – organizirali su se sami i došli pomoći svima. Skidali su dimnjake, kuhali, hodali po terenima, vesela su ekipa”, opisuje Laura grupu, od milja nazvanu, Ninja Krovnjače.
Hrabru skupinu čine alpinisti, speleolozi, penjači, ali i mnogi drugi koji su počeli djelovati nakon zagrebačkog potresa u ožujku.
“Netko dođe iz Zagreba ili Varaždina tko ne mora, ostavi svoj posao, uzme godišnji odmor da bi bio na tlu koje se trese, na krovu s kojeg može pasti svaki čas da bi pomagao drugima”, zadivljeno priča Laura.
‘Pomagali smo jedni drugima’
Osim pristiglih volontera, građani su si i međusobno pomagali u onim prvim trenucima nakon potresa. Iako im nije bilo lako, bili su tu jedni za druge. Znali su da se nalaze u istoj situaciji, a pomoć sa strane nije mogla doći toliko brzo.
“Okretali smo brojeve telefona, izlazili u susret ako netko ima nekretninu novije gradnje, mi kao Siščani, Petrinjci, pomagali smo jedni drugima“, prisjeća se Laura.
‘Netko dođe iz Zagreba ili Varaždina tko ne mora, ostavi svoj posao, uzme godišnji odmor da bi bio na tlu koje se trese, na krovu s kojeg može pasti svaki čas da bi pomagao drugima’, priča Laura Prpić iz Siska
Djevojke se slažu da su pristigle donacije i pomoć bila dobro distribuirane stradalima, osobito u gradovima i bližoj okolici. U samom početku, otkrivaju sugovornice, bilo je i onih kojima pomoć nije došla, primjerice, u pojedinim selima na Banovini. Neki od razloga za to su, smatra Laura, loša cesta i opasnost terena nakon potresa, ali i činjenica da je rijetko tko čuo za ta sela i zaseoke. U selu Mečenčani u okolici Petrinje došlo je i do pojave rupa i bazena.
“To je veliko područje i ne možemo očekivati da će svi za dvije minute dobiti sve jer to je nemoguće, ali svi koji traže pomoć i za koje se sazna da ju trebaju, do njih pomoć dolazi”, ističe Laura koja je i sama volontirala u sklopu Caritasa.
Otkrila je da doista dolazi jako puno stvari, ali da nažalost ima i poslane robe koja izgleda kao da se ljudi “rješavaju nekog smeća”.
Ljudi odlaze
Plan za dalje sigurno je obnova grada, oštećenih zgrada, kuća, gospodarskih objekata i škola da bi se život što prije stabilizirao i počeo vraćati u normalu. U Petrinji je tako u planu izgradnja poduzetničkog naselja, a srednja škola dobila je zemljište i zgradu od tvrtke Gavrilović.
“Nadam se da se obnova neće odugovlačiti, gradu će trebati da se izgradi”, ističe Kristina.
Ipak, puno je ljudi već otišlo iz Petrinje i Siska zbog gubitka svog doma – neki privremeno, a neki trajno. Upravo zbog toga, slažu se sugovornice, obnova mora početi što prije i treba biti napravljena kvalitetno.
“I zbog strukture grada, Sisak je grad star skoro 2000 godina, koji ima prekrasnu povijest i zgrade pa ne bi bilo u redu da ostane u ruševinama”, smatra Laura.
U Petrinji je u planu izgradnja poduzetničkog naselja, a srednja škola dobila je zemljište i zgradu od tvrtke Gavrilović
Obje, inače maturantice u Petrinji i Sisku, smatraju da postoji perspektiva za razvoj života i budućnost mladih u Sisačko-moslavačkoj županiji. Petrinja je, pojašnjava Kristina, grad pun potencijala. Nada se da će nakon obnove biti puno bolje, i da će “sada kada se pročulo za nas na takvoj razini svi ti potencijali iskoristiti te da će za desetak godina život biti bar malo bolji nego što je bio”.
