Nije tajna da je Sportska televizija (SPTV) davno izgubila status promotora hrvatskog sporta i stekla status “rupe bez dna”. Hrvatski olimpijski odbor svake godine izdvaja oko tri i pol milijuna kuna za televiziju na kojoj praktički nitko i ne radi, a pritom ostaje dužan nekim sportskim savezima dva milijuna kuna. Opravdalo bi se ulaganje u SPTV kada bi zaista i promovirao hrvatski sport.
Međutim, Sportska televizija davno je prestala ispunjavati tu dužnost, a čini se kako će se to nastaviti i u idućim godinama. Godine 2013., u razdoblju najveće krize, SPTV je imao dva rješenja svojih problema – stečaj ili novi kredit. Odlučili su se za novi kredit, a i godinama poslije uporno odbijaju ugasiti taj očito propali projekt.
‘Novac je potrošen, a budući da nije od marketinga ništa zarađeno, to je sve čisti minus. Dakle, nitko taj novac nije ukrao, on je potrošen. Televizija nema svog prostora, nema svoje opreme, sve se iznajmljuje, sve se plaća, a to košta’, kazao je bivši djelatnik Marin Šarec
Sve je eskaliralo 2013. godine kada se tadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović odlučio detaljnije pozabaviti tim slučajem. Nalaze sportske inspekcije navodno je dostavio Državnom odvjetništvu, ali do zaključenja broja nismo uspjeli dobiti odgovor DORH-a.
HOO se ograđuje, SDUŠ shvaća
Odgovor je pak došao od Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) i Središnjeg državnog ureda za šport (SDUŠ), a jedina razlika između ta dva odgovora o financijskom stanju Sportske televizije je konkretnost. Naime, tajnik HOO-a Josip Čop uputio nas je da se u vezi s financijskim stanjem obratimo samoj televiziji.
“Hrvatski olimpijski odbor osnivač je i vlasnik SPTV-a, ali SPTV je d.o.o. i trebate se njima obratiti zahtjevom koji ste uputili nama. HOO nije adresa koja vam može proslijediti tražene informacije”, napisao je Čop, dok je SDUŠ bio mnogo konkretniji u svom odgovoru.
SDUŠ potvrđuje kako je dosadašnje financijsko poslovanje HOO TV-a dovelo do kreditnih zaduženja i određenih dugovanja, a s obzirom na to da se više od 90 posto sredstava namijenjenih javnim potrebama u sportu ostvaruje iz javnih izvora, odnosno državnog proračuna, iz SDUŠ-a su iskazali zabrinutost u nastavak tog projekta.
“Budući da Hrvatski olimpijski odbor koristi vlastita sredstva za financiranje HOO TV d.o.o. te s obzirom na dana jamstva Hrvatskog olimpijskog odbora prema kreditnim institucijama, zbog potencijalne blokade računa i aktiviranja danih jamstava može doći do realnog problema u cjelokupnom financiranju javnih potreba u sportu državne razine koje provodi HOO u nadolazećem razdoblju. Iz navedenih razloga, smatramo kako se ovakav način uključivanja krovnih sportskih organizacija, koje se primarno financiraju iz Državnog proračuna, u rizične poslovne aktivnosti mora izbjegavati”, kazali su nam iz Središnjeg državnog ureda za sport.
Sportsku je televiziju (SPTV) pokrenuo 2011. godine Hrvatski olimpijski odbor (HOO) s ciljem promicanja hrvatskog sporta i većeg medijskog praćenja manjih sportova. Bila je, i još je, jedina televizija nekog olimpijskog odbora u svijetu, ali stanje nije usporedivo s onim koje je rad televizije pratilo u njenu početku.
Nakon Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine, koje je SPTV prenosio u svom programu, cjelokupna situacija krenula je nizbrdo. Krenuli su dugovi, podignut je kredit, a zatim su slijedila i otpuštanja djelatnika, što se osjetilo i na programu. To dovodi televiziju do duga koji je danas narastao na golemih 77 milijuna kuna, a zapravo je riječ o nepodmirenim obvezama prema bankama i kamatama koje redovito dolaze na naplatu.
’Nema tu ništa novo’
Bivši zamjenik glavnog urednika i jedan od osnivača Sportske televizije Marin Šarec razočaran je stanjem na televiziji, a o problemima na SPTV-u često je govorio u medijima.
“O tome govorim, a nema učinka. Na skupštini HOO-a ruke se dižu, izvješća o programu se ne daju nego se samo kopiraju iz prve dvije godine poslovanja. Nema tu ništa novo. Financije se nekako skrivaju, iako je to javan podatak koji bi trebao biti dostupan svagdje”, govori Šarec i otkriva kako je spomenuti dug napravljen isključivo kako bi se omogućilo normalno funkcioniranje same televizije. “Dakle, taj novac je potrošen za šest godina postojanja televizije. Za plaće, odašiljače i veze, koncesiju, usluge najma opreme, usluge vanjske produkcije.
Smatramo kako se ovakav način uključivanja krovnih sportskih organizacija, koje se primarno financiraju iz Državnog proračuna, u rizične poslovne aktivnosti mora izbjegavati’, kazali su iz SDUŠ-a
Dakle, novac je potrošen za funkcioniranje televizije. On je potrošen, a budući da nije od marketinga ništa zarađeno, to je sve čisti minus. Dakle, nitko taj novac nije ukrao, on je potrošen. Televizija nema svog prostora, nema svoje opreme, sve se iznajmljuje, sve se plaća, a to košta. Još se plaćaju Odašiljači i veze koji su isto dosta skupi”, nastavlja Šarec. Prema njegovim riječima, sporna je i činjenica što SPTV duguje Odašiljačima i vezama, odnosno činjenica da oni još nisu prekinuli emitiranje SPTV-a zbog duga.
Naime, događalo se da manje radiostanice prestanu emitirati zbog 5000 kuna duga. Problem je nastao i u politici same televizije koja je htjela nekomercijalni sadržaj prikazati na komercijalan način. Naime, bez jakih i stalnih partnera projekt ne može opstati, a SPTV tih partnera nije imao.
Uz to, u razdoblju kada se na funkcioniranje televizije trošilo i do 20 milijuna kuna na godinu, marketingom se uspio pokriti jako mali dio utrošenog novca, što je dovelo do negativne bilance poslovanja.
“Na kraju, takav jedan program u kojem želiš pokriti velik spektar sportova dobra je zamisao, ali, nažalost, neizvediva. Bila je, dakle, izvediva samo uz podršku jakih partnera i suvlasnika. To se, nažalost, nije našlo. Ja sam dvije godine bio tamo, kad se vidjelo da to sve odlazi, da je novac potrošen, a novog nema, onda sam otišao dalje”, podvlači Šarec.
Nadzor sportske inspekcije
Bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović, koji nam je odbio komentirati stanje na Sportskoj televiziji, često je tom mediju prijetio Sportskom inspekcijom, a ona je više puta zaista i kucala na vrata HOO-a i SPTV-a. Ipak, nakon što je inspekcija odradila svoj posao, nitko nije odgovarao za neodgovorno poslovanje. “Svi su pažljivo češljali. Jedno je konstatirati mane, a drugo je potvrditi ih. Koja ti može biti veća inspekcija od izvješća za 2015. godinu koje je katastrofalno. Ako to nije dovoljno, da se prema nekim zakonima ide u stečaj ili da se uzme koncesija, onda ne znam što jest. Sve je tu jasno, samo nije jasno kako to još funkcionira”, za kraj je poentirao Šarec.
Na nedavnim izborima za predsjednika HOO-a Zlatko Mateša je ponovno izabran na tu dužnost, a protukandidata nije imao. Ipak, Mateša nije jednoglasno postavljen na mjesto predsjednika jer je protiv njegova imenovanja glasao predsjednik Hrvatskog atletskog saveza (HAS) Ivan Veštić koji se javno usprotivio novom Matešinu mandatu, i to iz nekoliko razloga.
“Nisam glasao osobno protiv Zlatka Mateše. Jednostavno nisam dobio prigodu postaviti pitanja kandidatu za predsjednika koja su me zanimala. Ta pitanja su i danas aktualna. To su zapravo pitanja kriterija raspodjele novca u hrvatskom sportu, nedopuštanje autonomije savezima i pitanje Sportske televizije jer se o njoj svašta govori. Nisam dobio odgovore i moja ruka je bila protiv. Možda bi bilo drukčije da sam dobio odgovor”, rekao je Veštić.
Pitanje SPTV-a posebno brine Veštića jer televizija već dulje ne emitira kvalitetan sadržaj, a HOO i dalje iz proračuna financira SPTV i tako uzima novac savezima, odnosno hrvatskom sportu.
“Ono što je također znakovito jest da su podignuli reprogramirani kredit prije dvije godine. O tome ne znam ništa, a mislim da bi kao član skupštine to trebao znati. Ne sumnjam da je bila dobra namjera, ali rečeno je bilo da to neće koštati hrvatski sport, a vidimo da ga košta. Vidimo da poslovanje nije stabilizirano, a s druge strane bih ja volio da je ta televizija atraktivna i da služi sportu”, osvrnuo se Veštić na nadzor Sportske inspekcije.
“Ako postoji unutarnja revizija, tijela sportske inspekcije i ostala, onda se postavlja pitanje rade li ona svoj posao. Uvijek to sve plati narod. Svaki se račun mora platitI i ako se toj televiziji HOO pretvorio iz jamca u dužnika, onda se zna tko će to platiti, sport. Nije pošteno da ga plate krajnji korisnici”, zaključio je predsjednik HAS-a.
SPTV važniji od dugova savezima
Najgledanija sportska televizija u Hrvatskoj
Unatoč svim problemima i nadzorima koji su provođeni na SPTV-u, Ozmec kaže kako oni nikad nisu odustali. Sportska televizija je, kaže, jedina televizija koja je prikazala 116 različitih hrvatskih sportova i dodaje kako su 2015. bili 12. na popisu najgledanijih televizijskih kanala te ujedno i najgledaniji sportski kanal. Međutim, mora se priznati kako su najgledaniji sportski kanal ponajviše jer su besplatna platforma, a ne toliko zbog sadržaja. Iako u SPTV-u 12. mjesto vide kao uspjeh, teško možemo reći da je to pozitivno. Oglašivače privlači prvih deset televizija po gledanosti pa upravo zbog toga SPTV teško može oživjeti prihode od oglašavanja koji su prijeko potrebni, kako za televiziju, tako i za promociju hrvatskog sporta.
Problematika poslovanja Sportske televizije, odnosno, njena nakladnika HOO TV-a, već je dugo tema rasprava među sportskim savezima i u sportskoj javnosti. Doduše, ipak je to tema o kojoj se samo šapuće. Upravljačko vodstvo Hrvatskog olimpijskog odbora raspodjeljuje novac po sportskim savezima i svako ponašanje protiv “autoriteta” može značiti da vaš savez ostaje bez prijeko potrebnog novca, odnosno dogodi vam se ono što se dogodilo HAS-u i Ivanu Veštiću – smanje vam proračun.
Realno gledajući, proračun HOO-a trebao bi biti dovoljan za financiranje svih sportskih saveza koji sjede u skupštini. Prihodi Hrvatskog olimpijskog odbora u 2015. godini iznosili su gotovo 121 milijun kuna pa su time ostvarili i dobit od gotovo četiri milijuna kuna. HOO pod stavku promocije sporta, odnosno financiranje povezanih neprofitnih organizacija izdvaja nešto više od 72 milijuna kuna.
Ta se stavka tiče iznosa koji se raspodjeljuje po savezima, a ipak, ostalo je saveza čiji su troškovi ostali nepokriveni jer im HOO nije isplatio zaostatke. Međutim, financijsko izvješće Odbora ne navodi koji su to točno savezi, ali navodi kako iznos duga savezima iznosi gotovo dva i pol milijuna kuna.
Hrvatski olimpijski odbor ostvario je profit od gotovo četiri milijuna kuna, pa je logično zaključiti da su mogli podmiriti obveze prema sportskim savezima i tako dodatno pomoći razvoju sporta. Hrvatski olimpijski odbor, kao neprofitna organizacija, mogao bi se zadovoljiti i pristojnim prihodom od milijun i pol kuna, a svima je jasno i kako opstojnost HOO-a neće biti ugrožena ako isplate svoje obveze savezima jer im je proračun zajamčen iznosima od Hrvatske lutrije, iznosima iz državnog proračuna, sponzora. Međutim, Hrvatski olimpijski odbor odlučio je na “zaobilazni” način pomoći promociji i razvoju sporta ulaganjem u ono što Veštić i Šarec smatraju apsurdnim – ulaganjem u Sportsku televiziju.
Izdvajanja za SPTV
Upravo je to bila polemika žustrih odnosa između Hrvatskog olimpijskog odbora i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta 2013. godine. Tadašnji ministar Jovanović blokirao je isplatu HOO-u zbog tvrdnji kako zbog SPTV-a ne poštuju Zakon o sportu. Glavni argument ministra glasio je kako novac koji država daje HOO-u mora biti namijenjen za razvoj sporta i sportske saveze, a on putem odluka Vijeća odlazi u SPTV.
Jedina free-to-air sportska televizija tada je potpala pod niz inspekcija, a ministar Jovanović je rekao kako su nalazi Sportske inspekcije proslijeđeni Državnom odvjetništvu. Jovanović je nakon nekog vremena otišao s dužnosti, a na mjesto ministra došao je Vedran Mornar. Tada su odnosi HOO-a i MZOS-a izglađeni, a problemi SPTV-a su samo gurnuti pod tepih. U javnost je tada izašlo nekoliko iznosa koje HOO daje za poslovanje SPTV-a.
Foto: Goran Stanzl/Pixsell
Najviše se spominjalo nekoliko desetaka milijuna kuna, ali u financijskom izvješću HOO-a za 2016. godinu stoji kako su za SPTV dali tri i pol milijuna kuna. Prema financijskom planu za 2017. godinu, navode kako će za SPTV izdvojiti 300.000 kuna više, odnosno 3,8 milijuna kuna. Izdvajanja tih iznosa HOO-a potvrdio nam je i glavni urednik Sportske televizije Jura Ozmec.
“Odlukom Skupštine HOO-a, a to je službeni dokument, izdvaja se tri i pol milijuna kuna. Ta stavka zove se promocija hrvatskog sporta”, rekao je Ozmec koji dodaje kako to nisu sredstva iz proračuna nego isključivo vlastita sredstva HOO-a.
Kreditna zaduženja
Međutim, HOO održava SPTV na životu na nešto drukčiji način. U izvješću o održivu modelu emitiranja SPTV-a stoji kako se poslovanje HOO TV-a temelji na financiranju putem dugoročnih kredita Hrvatske banke za obnovu i razvoj preko poslovnih banaka. Takvo financiranje za cilj ima oživljavanje prihoda od oglašavanja, ali to se u pet godina postojanja Sportske televizije još nije dogodilo. Štoviše, “rupa” koju su stvorili krediti samo se produbljivala pa bi poslovni oporavak putem prihoda od ogla- šavanja trajao dugo godina. HOO TV, kao nakladnik SPTV-a, korisnik je četiri kredita.
Tri kredita uzeta su 2011. godine od HBOR-a. Dva u ukupnom iznosu od 16 milijuna kuna i jedan kredit u su nešto višem od milijun eura.
Nadalje, nakon završetka Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine došlo je do produbljivanja krize pa je zatražen još jedan kredit. Ovoga puta je SPTV-u u susret izašao PBZ koji im je odobrio kredit od 1,6 milijuna eura. Ozmec je potvrdio kako je pri zahtjevu za kreditno zaduženje, PBZ napravio kompletnu reviziju poslovanja.
“Nama je naknadno, u teškom financijskom razdoblju, banka izašla u susret. Dakle, banke baš i ne izlaze u susret samo tako lako. I banka je napravila reviziju cjelokupnog poslovanja. Bavili su se time deset mjeseci, ali je pristala da se apsolutno stane iza nas i da bude naš podupirač u svemu onome što radimo,” kaže glavni urednik SPTV-a.
Golemi gubici, a sporta nigdje
Pozajmica od PBZ-a održala je SPTV na nogama, ali kada se pogleda financijsko izvješće njena nakladnika pitanje je kako ta televizija uopće ima noge. Ukupni se gubitak svake godine gomila, a obveze kreditora svake godine iznose oko 19 milijuna kuna, a za sve te kredite jamac je krovna sportska organizacija u državi – Hrvatski olimpijski odbor.
HOO TV je u razdoblju od 2011. do 2015. stvorio gubitak od gotovo 78 milijuna kuna. Najveći gubitak imali su 2012. godine kada je on iznosio više od 22 i pol milijuna kuna, ali mora se priznati kako su restrukturiranjem troškova uspjeli smanjiti godišnje gubitke. Tako su 2013. imali milijun kuna manje gubitke, a 2014. gubitak je bio oko 11 milijuna kuna. Godine 2015. gubitak su uspjeli spustiti na “samo” osam milijuna kuna. Međutim, nije stvar samo u restrukturiranju troškova nego u tome da SPTV praktički i nema vlastite proizvodnje medijskog sadržaja. Program se sastoji od emisija i magazina vanjske produkcije uz pokoji prijenos juda ili karatea. Upravo zato se povlači pitanje promovira li SPTV uistinu hrvatski olimpijski sport.
U financijskom izvješću HOO-a za 2016. godinu stoji kako su za SPTV dali 3,5 milijuna kuna. Prema financijskom planu za 2017. godinu, navode kako će za SPTV izdvojiti 300.000 kuna više, odnosno 3,8 milijuna kuna
S druge strane, Jura Ozmec tvrdi kako SPTV ne propada te da gubitak od 77 milijuna kuna nije točan.
“Kao prvo, SPTV uopće ne propada. Ono što je dosta važno reći u toj cijeloj priči jest da nam je gospodin Jovanović uspio nanijeti golemu štetu. Tvrdio je i da dugujemo 110 milijuna kuna, a vrlo brzo se pokazalo da to nije ni približno točno”, dodaje Ozmec koji tvrdi kako dug SPTV-a iznosi 35 milijuna kuna. Međutim, u financijskom izvješću HOO TV-a jasno stoji kako ukupan zbroj tekućih godišnjih gubitaka iznosi gotovo 78 milijuna kuna. Iznos koji je iznio glavni urednik ipak je dosta niži, ali nije potpuno netočan. Iako HOO TV ima dug od 78 milijuna kuna, u 2015. isplatili su 19 milijuna kuna kreditnih obveza, a u 2016. su podmirili dodatnih osam milijuna te je trebao biti podmiren i gubitak iz 2011. godine u iznosu od 15 milijuna kuna.
Takvom računicom istinito je kako trenutačni gubitak SPTV-a iznosi 35 do 36 milijuna kuna, ali u obzir treba uzeti i troškove tekućeg razdoblja. Gubitak SPTV-a se tako može razvlačiti barem pet godina u budućnost, odnosno do 2022. godine kada bi trebao biti podmiren posljednji kredit HBOR-a.
Tako gledajući neće biti novca za vlastitu proizvodnju sadržaja koji će zaista promovirati hrvatski olimpijski sport. Naprotiv, kako tvrde kritičari ovog projekta, to znači barem pet godina potpomaganja HOO-a, koji otkida od usta savezima kako bi dao televiziji koja onda te saveze ne promovira.
Prodaja programa Al Jazeeri
Ozmec kaže kako je svjestan toga te mu je primaran cilj vratiti dugove i ponovno osposobiti program.
“Najprije moramo vratiti dugove. Drugo, stali smo na noge, i, treće, ponovno osposobiti program. U međuvremenu su gotovo sva prava za viđenije sportske stvari u Hrvatskoj otišle izvan granica. Mi smo bili ti koji smo htjeli imati i vaterpolo, i rukomet, i odbojku, i košarku, i nogomet. I onda su nas napali, baš kad smo bili pred potpisom ugovora,” prisjetio se “okršaja” s bivšim ministrom Jovanovićem.
SPTV, kao specijalizirani kanal, ima obvezu 70 posto programskog sadržaja prikazivati sport, a 30 posto može prikazivati što god hoće, uz odobrenje Agencije za elektroničke medije. Kako bi opstali i barem malo pokrpali rupe, SPTV je 30 posto programskog sadržaja prodao Al Jazeeri.
“Prije dvije smo godine odlučili prodati Al Jazeeri 30 posto svog programa. Al Jazeera je prve dvije godine ušla eksperimentalno. Prodali jesmo, ali za vrlo malo novca. Ove je godine Al Jazeera ozbiljnije ušla u sve, i to će se primijetiti već u sljedećih tjedan ili dva tjedna. Dakle, mi smo pojačali naše emisije, koristit ćemo njihov studio, s njima ćemo raditi i još neke stvari,” optimističan je Ozmec koji potom želi pokrenuti pregovore s hrvatskim sportskim savezima o otkupu prava prijenosa.
Teško je reći i da će se u budućnosti popraviti situacija na SPTV-u, možda bi točnije bilo reći kako će se ovakav način postojanja nastaviti do 2026. kada ističe koncesija za emitiranje. Sve do tada, hrvatski sport ostat će zakinut za potreban novac, a time se ne promovira sport nego se uništava i ono malo što je od njega ostalo.
