Sportski svijet ostao je obavijen u crno kada se proširila vijest da je svoj život u helikopterskoj nesreći izgubio Kobe Bryant, jedan od najvećih košarkaša ikada. Osim njegovog, nesreća je ugasila još osam života, uključujući i onaj njegove 13-godišnje kćeri Gianne, koja je, kao i njezin otac, bila zaljubljena u košarku.
Mnogi su bili u nevjerici kada je Kobe, čovjek koji je bio okosnica moderne košarke i Los Angeles Lakersa, najavio umirovljenje. Pomisliti da je došao kraj karijere igrača kojeg se od njegovih početaka svrstava u sam vrh lige, igrača koji je za mnoge bio rame uz rame velikom Michaelu Jordanu po pitanju najboljeg ikad - bilo je za mnoge neshvatljivo. Svemu što je lijepo dolazi kraj, a bez obzira na to što je još uvijek bio sposoban za maestralne partije, što je volja bila jaka kao i dosad, tijelo mu, po njegovim riječima, više nije moglo pratiti napore. Tako se 13. travnja 2016. godine u svojem voljenom Staples Centru oprostio od NBA-a s čak 60 poena koje je ubacio Utah Jazzu. Prikladan kraj karijere jednog od najubojitijih strijelaca koje je liga ikada vidjela.
Skromni počeci
Kobe Bryant bio je milenijski talent, talent kojeg je nadmašivala jedino njegova neumorna volja i srčanost, želja za pobjedom i želja da bude najbolji, ne samo u svojoj ekipi ili u NBA-u, nego najbolji ikad. Tu želju i talent su u startu prepoznali svi osim Charlotte Hornetsa. Kada je 1996. kao jedan od najboljih srednjoškolskih košarkaša u državi pristupio NBA draftu, izabran je od strane Hornetsa kao 13. pick te odmah nakon toga trejdan u Lakerse.
Tako je započela jedna od najvećih romansi NBA ikad, Jordan i Bullsi, Nowitzki i Mavericksi, a nadasve Bryant i Lakersi. Za NBA fanove to je godinama bila jednostavno neporeciva činjenica, neosporiva kombinacija - Kobea se nije moglo zamisliti nigdje osim u zlatno ljubičastom Los Angelesu. Klub čiji je fan bio još kao maleni dječak koji je živio u Italiji, gdje je njegov otac, Joe Bryant, profesionalno igrao košarku, postao je klub koji ga je odabrao, a Kobe nije planirao nikome ostaviti na sumnju je li to bio ispravan odabir.
Prve sezone prilagođavao se na NBA i manje dominantnu ulogu naspram one koju je imao u srednjoj školi, ali odmah je pridobio fanove. Uz to što je u to vrijeme s 18 godina postao najmlađi igrač koji je ikada zaigrao u ligi, te godine je postao i najmlađi igrač koji je osvojio natjecanje u zakucavanju. U svojoj drugoj sezoni prosjek poena mu se više nego udvostručio, sa 7.6 poena porastao je na 15.4, a sve to je postigao usprkos tome što je najčešće ulazio s klupe kao šesti čovjek, uloga zbog koje je skoro i dobio nagradu. Kao da se namjerio da postavi što više rekorda, Kobe je postao i najmlađi igrač koji je ikada izabran za prvu postavu All-Star natjecanja.
Iako su ga mnogi uspoređivali s legendama sporta, nedostajali su konkretni rezultati u doigravanju, nešto što će se promijeniti dolaskom trenera Phila Jacksona. Promjena taktike godila je Bryantu, koji je uz pomoć suigrača Shaquillea O’Neala odveo Lakerse do tri uzastopna naslova prvaka. Tijekom tog vremena Kobe se prometnuo u elitnog bek šutera i jednog od najboljeg igrača lige. Nakon poraza od Detroit Pistonsa u finalu 2004. godine, O’Neal je trejdan u Miami, a Kobe je postao jedini nositelj Lakersa. Bez obzira na to što narednih nekoliko godina Lakersi nisu došli do finala i ostvarili slične rezultate, Kobe je ostao na svojoj razini. Uvijek je davao sve od sebe, ponekad i nauštrb vlastitoga zdravlja, ta razina zalaganja i vrijednosti koju je predstavljao ekipi donijela mu je nagradu najboljeg igrača cijele lige 2008. godine.
Jedan od najvećih
Brojne rasprave su vođene oko broja MVP nagrada koje je Kobe trebao primiti, no ovo će mu, vjerojatno nezasluženo, ostati jedina. Kobe je iskoristio dodatak prvih kvalitetnih suigrača od odlaska Shaqa kako bi dodao još dva prstena u svoju kolekciju. Dvije sezone zaredom, 2009. i 2010., vodio je svoju momčad do trofeja protiv najjačih ekipa istoka. Nakon toga, slijedilo je nekoliko godina pokušaja u lovu na famozni šesti prsten, koji bi ga izjednačio s Jordanom, no trud je bio bezuspješan. Kako zbog manjkavosti suigrača, tako i zbog vlastitih zdravstvenih problema i ozljeda koje su ga dugo pratile, prsten je ostao nedostižan, a veliki Kobe se 2016. umirovio.
Dana 26. siječnja 2020. preminuli su Kobe Bryant i njegova kći Gianna. Vijest o njegovoj preuranjenoj smrti odjeknula je diljem svijeta. Milijuni ljudi iskazuju tugu i žalost zbog odlaska jednog od najvećih. Spominjala su se njegova brojna dostignuća: od pet osvojenih naslova, preko trideset tisuća poena, zlatne medalje sa SAD-om te, sada već legendarnih, 81 poen protiv Toronta. No sve to bilo je gurnuto po strani naspram onoga što je Kobe predstavljao ljudima. Bila je to volja. Volja i snaga koja je odbijala sve negativno te koja nije poznavala riječ nemoguće.
Nema onoga što Kobe nije mogao, a takav stav i inspiraciju koja je proizašla iz toga obilježila je milijune onih koji možda nisu bili svjetski poznati sportaši, ali su životu pristupali s takvim stavom. Uz Kobea je običan čin poput bacanja zgužvanog papira u kantu za smeće postajao nešto posebno, samo što će nas svako iduće uzvikivanje njegovog imena prilikom običnog šuta papirićem podsjećati na tragediju koja se nije mogla spriječiti. Tuga ne prestaje, ali zlatno ljubičasti dres i priča o sportašu s dresom 24 potaknut će i onog malog dječaka da se usudi sanjati i, sada možda zvuči otrcano, ganja svoje snove.
"5 … 4 … 3 … 2 … 1, zauvijek".
