Foto: Luka Šime Šatara/Global

Većinu informacija koje sam dobio o američkom sustavu obrazovanja našao sam na internetu samostalno, ističe Luka Ignac, sada student američkog fakulteta DePauw University. U potrazi za svim informacijama koje su mu bile potrebne kako bi otišao na studij u SAD, Luka je bio sam i kaže kako od svoje srednje škole nije dobio potrebnu pomoć. Srednja škola koju je pohađao, ali i neke druge gimnazije u Zagrebu, naime, odbijaju otvoriti vrata za predstavljanje stranih fakulteta ili čak za neke besplatne radionice, bilo da u tome ne vide interes za učenike, bilo da svoj stav opravdavaju time da takve aktivnosti nisu u kurikulu koji je odobrilo resorno ministarstvo.

Škole i ne odgovore

Loutfi Jirari, prodekan američkog fakulteta DePauw University na koji je Luka na kraju otišao, zadužen je za odabir novih studenata i nekoliko je puta pokušao kontaktirati ravnatelje zagrebačkih gimnazija kako bi predstavio svoj fakultet i ponudio godišnju stipendiju od gotovo 450.000 kuna. U razdoblju od četiri godine američka stipendija iznosi gotovo dva milijuna kuna, a pokriva sve troškove studija: školarinu, smještaj, hranu, osobne troškove i avionske karte. Prosječni građanin Hrvatske bi za jednu godinu školovanja djeteta u Americi morao izdvojiti minimalno 78 svojih neto plaća.

“Poslao sam nebrojene mailove, ostavio poruke tajnicama i drugim djelatnicima. Nažalost, nikad nisam dobio nikakve odgovore”, tvrdi Jirari. Zamolio je i Luku da pokuša kontaktirati ravnatelje na hrvatskom jeziku, međutim ni tada nije bilo odgovora. Na kraju je gotovo odustao od predstavljanja u Hrvatskoj, međutim uz pomoć Instituta za razvoj obrazovanja u siječnju je ipak održao predstavljanje i dodijelio jednu stipendiju.

‘Što se tiče javnog školstva, ravnatelj je između čekića i nakovnja, između onoga što bi on htio i svih stvari koje pišu u zakonima i propisima. Nije to zahvalna uloga, pa je često najbolje ne napraviti ništa jer tako ne možeš pogriješiti’, zaključuje Zlatko Šešelj, ravnatelj Privatne klasične gimnazije

Novinarke Globala kontaktirale su osam zagrebačkih gimnazija i dobile svojevrsnu potvrdu prethodnih navoda. Ravnateljica jedne zagrebačke gimnazije zatvorena vrata za predstavljanje fakulteta objašnjava time da su učenici “ionako preopterećeni prevelikim brojem programa koji postoje u školi”, dok se njezin kolega opravdao da u njegovoj školi “ne postoji praksa” za takvo što, da takve aktivnosti promocije “graniče s komercijalnom djelatnošću” i da su prostorni kapaciteti nedovoljni za njihovu izvedbu.

Tu su situaciju prokomentirali i neki profesori. Maja Ilić, profesorica III. gimnazije, smatra kako bi o predstavljanju fakulteta trebao isključivo odlučivati ravnatelj i dodaje kako u njezinoj školi nije bilo takvih događaja. S druge strane profesor Petar Paradžik iz VII. gimnazije kaže kako je učenicima teško ostvariti svoje interese unutar škole jer teško ostvaruju komunikaciju s ravnateljicom. Međutim ne slaže se s tezom da su svi ravnatelji birokrati koji rade samo prema uputama Ministarstva.

Učenik daje, škole ne trebaju

Prošle je godine Luka, uz pokroviteljstvo američke ambasade u Zagrebu, realizirao projekt My global voice koji se bavio osvještavanjem mladih o važnosti sudjelovanja u politici i odlučivanju, a besplatne radionice su se održavale u srednjim školama diljem Hrvatske. Zagrebačke škole ni za ovaj projekt nisu iskazale interes, pa se radionica održala u Varaždinu, Rijeci i Osijeku.

U potrazi za drugim mišljenjem, uputile smo se u drugu krajnost školstva, u Privatnu klasičnu gimnaziju gdje smo razgovarale s ravnateljem Zlatkom Šešeljom. On objašnjava kako svakodnevno dobiva zahtjeve za predstavljanje fakulteta, međutim politika je njegove škole da to ne rade. Pa ipak, od svakog fakulteta zatraži kontakt i promidžbene materijale koje podijeli učenicima kako bi oni mogli doći do informacija. Pojašnjava kako je u doba interneta do informacija jednostavno doći. Postavlja se ipak pitanje koja je uloga ravnatelja u školstvu, s obzirom na procjenu interesa učenika.

“Što se tiče javnog školstva, ravnatelj je između čekića i nakovnja, između onoga što bi on htio i svih stvari koje pišu u zakonima i propisima, uz to mora paziti da zadovolji interese djece i truditi se da budu bolji i da imaju šire mogućnosti, paziti da roditelji ne prigovaraju. I to nije zahvalna uloga, pa je često najbolje ne napraviti ništa jer tako ne možeš pogriješiti”, zaključuje Šešelj.

Dok za zagrebačke škole nismo pronašli podatke o predstavljanju inozemnih ili domaćih fakulteta, 12 srednjih škola iz ostatka Hrvatske ipak ima tu praksu. “Nije nam ništa neobično dopustiti predstavljanje pojedinih fakulteta jer je to u interesu naših učenika, a time i u interesu škole”, kazao nam je ravnatelj srednje škole Tin Ujević u Kutini Jakov Novokmet. Iz Katoličke gimnazije u Požegi, ravnatelj Ivan Bedeničić odgovorio nam je da su svi koji se žele predstaviti u školi dobrodošli.

“Dakako, tražim neki dogovor i vremenski okvir kako bismo mogli organizirati nastavu. Iako naši učenici posjećuju i sajmove fakulteta, mislim da su i ovakva predstavljanja važna za njihov izbor. Pri pojedinačnom predstavljanju dobiju više informacija, koncentriraniji su i otvoreniji. Sami uče i prosuđuju dobre i loše prezentacije pa je i to vrijedna pouka”, ističe Bedenčić.

Teorija nije i praksa

Škole bi, prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, kao odgojno-obrazovne institucije, u fakultativni dio nastavnog plana trebale uključiti i one nastavne sadržaje koji zadovoljavaju interese učenika. Ipak, u praksi, uloga ravnatelja u zastupanju interesa učenika, definira se ovisno o tome kako pojedini ravnatelj tumači taj interes. Problem ovog zakona je što ravnatelji kurikul (koji obuhvaća sve izvannastavne aktivnosti) moraju dostaviti Ministarstvu do 30. rujna. U praksi takvo što nije moguće jer ravnatelji ne mogu predvidjeti što će se u tekućoj godini dogoditi, no kako nam je rekao ravnatelj Šešelj, oni to mogu omogućiti na svoju ruku ako je riječ o aktivnostima važnima za učenike. Iako se u praksi većina naših ravnatelja nije pokazala spremnom, aktivnosti kao što su predstavljanja stranih fakulteta, samo stotinjak kilometara dalje, u susjednoj Sloveniji, stanje je, kako se čini, potpuno drukčije.

“Vrlo je ugodno raditi s njima. Javne i privatne srednje škole u Sloveniji spremne su surađivati i vrlo su gostoljubive” zaključuje prodekan Jirari.

U posredovanju pomaže IRO

Maja Balen, koordinatorica obrazovnog savjetovanja iz Instituta za razvoj obrazovanja, istaknula je da su u svojoj trogodišnjoj praksi organiziranja sajma visokog obrazovanja EuducationUSA uspješno posredovali suradnji američkih fakulteta i zagrebačkih gimnazija. “Tako smo ove godine izlagačima organizirali posjet dvjema zagrebačkim srednjim školama: XV. gimnaziji te IV. gimnaziji”, dodaje ona.