Neizvjesno do kraja
Nina Pavlović, studentica preddiplomskog studija komunikologije na Fakultetu hrvatskih studija u Zagrebu, jedna je od mnogo studenata koji su sa svojim agencijama otkazali sve svoje američke planove. Konačnu odluku o ukidanju ovogodišnjeg programa dočekala je u neizvjesnosti jer joj ni poslodavac ni agencija nisu javljali pouzdane informacije do samoga kraja. Njezina agencija bila je CCUSA, a poslodavac Cedar Point Park u saveznoj državi Ohio. Razgovor s poslodavcem za takozvani job fair se u ožujku umjesto uživo ipak provodio internetski pri čemu je dobila posao kao food and beverage worker u parku. "On je bio jako optimističan da će se sezona održati, štoviše bit će odlična prema njegovoj priči", ističe Nina.
Foto: Leonarda Vučić
U međuvremenu, situacija s koronom se u svijetu, ali i u Hrvatskoj znatno pogoršala. Svi fakulteti i škole bili su zatvoreni, a život se ni danas, nekoliko mjeseci kasnije, nije vratio u normalu. Tada je, kaže Nina, sve bilo pitanje vremena, a što se dan odlaska u SAD približavao, to je planiranje bilo teže, a odlazak, naposljetku, neizvediv. U izvanrednim okolnostima, kupnja karte prije vremena joj se nije činila najbolja opcija.
"Američko veleposlanstvo je bilo zatvoreno. Nisu znali kada će se otvoriti što znači da nije bilo načina da dođem do vize. S druge strane, letovi za SAD ili nisu postojali ili su bili iznimno rijetki i jako skupi", priznaje Nina.
Čekanje na novac
Čekala je na odgovor poslodavca i agencije koji su tvrdili da putovanje neće otkazati, a posebice će se primati J1 studenti. Kako ističe, sve su ostale hrvatske agencije počele otkazivati program za ovu godinu. "Nažalost, morala sam odustati od programa jer jednostavno nije bilo moguće ići", odlučila je Nina. Nakon odustajanja, CCUSA je tek u drugoj polovici svibnja odlučila ukinuti program te vratiti potpuni iznos druge rate. Isplate su trebale započeti u kolovozu, no dva mjeseca poslije studenti i dalje čekaju. [caption id="attachment_23005" align="aligncenter" width="696"]
Lake Tahoe, Foto: Marko Marinović
Kompanija CCUSA, koja je prvi i jedini sponzor za studentske J1 vize u Hrvatskoj ističe da im je sjedište u San Rafaelu, Kaliforniji te da se tamo donose sve odluke o programu, ugovorima, uvjetima i cijenama za sve urede u svijetu. Svi uredi u svijetu imaju ista pravila koja donosi američki ured stoga lokalni uredi, kao hrvatski, ne donose pojedinačne odluke. Povrati uplaćenih sredstava za programe razmjene su, navode, u tijeku.
U Nininu slučaju, iznos druge rate bio je 650 američkih dolara, a iznos prve od 50 plaćao se pri prijavi, no ona se, upozorava, nikad ne vraća. CCUSA tvrdi da agencija s tim nije povezana jer je novac uplaćen središnjem uredu u Kaliforniji, a oni su ti koji vraćaju. Studenti ne mogu nikako stupiti u kontakt s njima, što im je u ovim okolnostima iznimno frustrirajuće.
Neki čekaju 2021.
"Evo debelo smo ušli u listopad, a ja sam jedna od onih nesretnika koja još nije dobila povrat. To može biti sutra, a može biti i iza Nove godine", govori Nina u razočarenju. Ovo joj je bila zadnja prigoda da ode, no s obzirom na okolnosti i da je otišla, ne bi se osjećala sigurno. Ističe da je Cedar Point Park zbog pandemije na kraju radio samo pet tjedana od planiranih pet mjeseci. Tako, kaže, ne bi uspjela zaraditi dovoljan iznos kojim bi vratila uloženi novac. [caption id="attachment_23006" align="aligncenter" width="696"]
Lake Tahoe, Foto: Marko Marinović
"Dio sudionika odlučio se na prijenos sredstava i program za ljeto 2021. godine. Trenutačno radimo na otvaranju programa za iduću sezonu koju kao i inače počinjemo s početkom nove akademske godine. Najviše žalimo za onima koji nisu iskoristili ovu mogućnost pa zbog godina ili završetka studija nisu radili i putovali u SAD-u. Sretni smo da imamo i dio sudionika koji su željeli biti u programu ovo ljeto", zaključuju iz CCUSA.
J1 viza izdaje se pred polazak na Work and Travel program, a omogućuje studentima da četiri mjeseca rade u stranoj državi te da u istoj provedu dodatnih 30 dana u turističke svrhe. Nije ju moguće promijeniti u neku drugu vrstu vize, a nakon njezinog isteka, studenti su se dužni vratiti u svoju zemlju.
Student koji je otputovao: Bio je rizik otići 10.000 kilometara od kuće
Marko Marinović, ovogodišnji diplomirani ekonomist, za razliku od mnogo studenata koji su odustali, odlučio se na put u Ameriku gdje je proveo većinu ljeta. Izabrao je Lake Tahoe u Kaliforniji gdje, kaže, nije bio prvi put. Tamo je išao i 2019. godine s istom CCUSA agencijom. S njom ima samo pozitivna iskustva.
"Načuo sam da će biti zatvaranja pa sam požurio s procedurom za vizu i dobio je dan prije nego li su zatvorili veleposlanstvo. Iz CCUSA su dali sve od sebe da svima olakšaju i pruže sve informacije koje su imali, no sve se vrtjelo oko Trumpovih konferencija koje sam pratio svaki dan u pet ujutro. Nakon što je zabranio let iz svih zemljalja Schengena, let za Ameriku je bio najveći problem. Otišao sam u Ameriku mjesec dana kasnije nego što je bilo planirano, tek u srpnju", objašnjava Marko.
Tijekom leta i dolaska u Ameriku nije imao većih problema. Nije morao obaviti testiranje na koronavirus niti mu je bila dodijeljena mjera samoizolacije. Ipak ističe, Amerikanci su podijeljeni o pandemiji, neki ne izlaze iz kuće, dok neki prosvjeduju oko nošenja maski.
"Općenito je nesigurnost stalno bila u zraku, a pogotovo kad su krenuli prosvjedi, no na kraju je sezona ipak bila normalna. Moje osobno iskustvo je odlično. Lake Tahoe je izolirano mjesto u Americi s divnim ljudima koji su i bili jedan od razloga da se ne brinem zbog okolnosti. Smatram da je sve u percepciji, kako ljudi doživljavaju Ameriku kroz medije i kako je osobno dožive. Bio je rizik otići 10.000 kilometara od kuće, ali mi se definitivno isplatilo i uljepšalo ovu kaotičnu 2020. godinu", govori zadovoljno.
Erasmus+ ide dalje
Osim prekooceanskog programa razmjene, mnoge studente zabrinuo je i Erasmus, a korona ih je u konačnici natjerala na neplanirani povratak kući. Leonarda Vučić je na Universidad de Europea u Madridu provela samo pet tjedana, a zbog prijetnji o potpunoj karanteni, morala je napustiti Španjolsku i vratiti se kući. Studentica je biotehnologije, a za Erasmus je doznala preko volontiranja u udruzi Erasmus Student Network (ESN).
Prema podacima udruge, u mnogim su dijelovima Europe ipak studenti na razmjeni, dok se mobilnost u nekim zemljama potpuno obustavila. Postotak studentske mobilnosti u ovom je semestru pao za 50 posto, ali se očekuje rast u nadolazećem ljetnom semestru. Kada se jednog dana pandemija počne smirivati, vjeruju da svi samo čekaju trenutak koji će "zgrabiti" prvom prigodom. U Hrvatskoj je, s druge strane, prema njihovim podacima, trenutačno oko 500-tinjak stranih studenata.
"Uz tih pet tjedana, još sam dva tjedna ostala u karanteni u Madridu, a onda sam se vratila u Hrvatsku letom koji je organizirala slovenska ambasada", prisjeća se Leonarda. Sva su joj vikend-putovanja bila odgođena, a semestar je uspjela završiti zahvaljujući online nastavi koja im je bila dostupna. Među studentima koji su akademsku godinu ipak odlučili nastaviti u inozemstvu našla se Rebeka Dajak, studentica pedagogije te portugalskog jezika i književnosti. Za ovogodišnji Erasmus odabrala je Lisabon.
"Lockdown u Lisabonu je započeo sredinom ožujka, a ja sam u Lisabon došla početkom veljače tako da sam oko mjesec i pol dana imala prigodu iskusiti portugalske čari", prisjeća se Rebeka. Ističe da je teško otići u stranu državu u takvoj situaciji, posebno ako ne poznajemo nikoga.
"Unatoč svemu i izazovnim vremenima, pokazalo se da Erasmus+ ide dalje", zaključuju iz ESN-a koji zbog spomenute brojke internacionalnih studenata smatraju da Erasmus u Hrvatskoj nije na čekanju.
