Slovenija umjesto Švedske
Petra Kudelić prošle je godine završila magisterij menadžmenta u sestrinstvu, a trenutačno odrađuje praktični dio nastave u Sloveniji, iako to nije bila njezina prva želja. Plan joj je bio otići u Švedsku zbog odlično razvijenog zdravstvenog sustava, no sada je u Šentvidu pri Stični. Istaknula je da joj je bilo teško pronaći praksu za medicinsku sestru, ali svjesna je da je tako i inače, a ne samo u doba korone. Za odlazak na razmjenu zbog pandemije čekala je godinu dana.
Foto: Petra Kudelić
"Stanje se nije smirivalo, a ja sam imala rok od godine dana za odlazak na razmjenu i na kraju sam bila primorana otići u Sloveniju prema preporuci fakulteta. U bolnici gdje odrađujem praktičnu nastavu su djeca s teškim bolestima i izrazito su osjetljiva te čak i obična viroza može ugroziti njihov život i zbog toga se na odjelu provode stroge epidemiološke mjere", rekla je Petra.
Svaki tjedan obavlja testiranje na koronu, a nedavno se dogodilo da je jedna korisnica bila pozitivna na koronu pa je bilo potrebno brzo i učinkovito djelovati, te promijeniti ustroj odjela da se ne bi ugrozili drugi štićenici.
"Najvažnije mi je bilo da ponešto naučim jer nisam dosta dugo bila u bolnici i već sam dosta toga i zaboravila pa mi je ovo idealna prigoda da osvježim i usavršim neka nova znanja, a to ću definitivno ovdje i dobiti", istaknula je mlada medicinska sestra.
Da u nekim dijelovima Europe razmjena trenutačno izgleda drukčije, potvrđuje i studentica novinarstva Barbara Sokić, koja je trenutačno u Španjolskoj. Pohađa kolegije na Fakultetu komunikacija u Pamploni, a nastava joj se održava fizički na fakultetu. Međutim, predavanja se snimaju pa studenti sami izabiru hoće li dolaziti na fakultet ili slušati predavanja na daljinu. "Nastava se izvodi neometano, naravno, s maskom, te se poštuje fizički razmak. Postoje osobe zadužene za nadzor poštivanja mjera unutar i oko fakulteta pa ih se može vidjeti dok kruže hodnicima i dvorištem", objasnila je Barbara. Poručila je da je nastava u Španjolskoj bolje organizirana i prilagođenija pandemijskim uvjetima nego u Hrvatskoj, ali i da je riječ o privatnom sveučilištu.‘Stanje se nije smirivalo, a ja sam imala rok od godine dana za odlazak na razmjenu‘, istaknula je studentica Petra
Manjak kontakta s ljudima
Barbara je na razmjenu otišla s prijateljicom Vlastom Pranjić, studenticom Filozofskog fakulteta, koja sada pohađa studij španjolskog jezika na Sveučilištu u Navarri. Kao i Barbari, sva predavanja sluša uživo na fakultetu pa proces razmjene teče neometano i bez razlika u odnosu prema pretpandemijskom dobu. Studentice su potvrdile da nije sve išlo baš sasvim glatko te su se susrele s problemima pri samom odlasku u Španjolsku. Problem nije nastao kod ulaska u zemlju, prelazak granice i ulazak u Španjolsku prošao je bez teškoća, no problem se pojavio kod odlaska. [caption id="attachment_29418" align="alignnone" width="1920"]
Foto: Barbara Sokić
"Nizozemska je aviokompanija KLM dan prije leta promijenila uvjete te smo trebale naći novi let u vrlo kratkom roku", ispričale su studentice problem koji nisu mogle predvidjeti niti se za nj pripremiti.
Utjecaj pandemije na programe studentske mobilnosti nije se očitovao samo u tehničkim teškoćama. U razdoblju kada su svi zakinuti za druženja i nova poznanstva, studenti na razmjeni u sasvim su novom okruženju gdje, u većini slučajeva, ne poznaju nikoga.
Nema izleta ni druženja
"Mislim da pandemija nije potpuno onemogućila upoznavanje novih ljudi, putovanja, izlete, volontiranja i traženje studentskih poslova, ali je definitivno sve to ograničila", navela je Barbara. Petra, koja u Sloveniji živi sama, istaknula je da joj nakon povratka s prakse često bude dosadno jer u okolici nema mnogo sadržaja, a sve je zatvoreno. Priznala je da je zbog toga tužna jer je već prošlo mjesec dana otkako je tamo, a još nije nikoga upoznala niti imala prigodu otići na druženja ili izlete."Kontaktirala sam i studentsku organizaciju Erasmus Student Network u Ljubljani da čujem organiziraju li kakve izlete i druženja, ali zbog trenutačnih okolnosti nisu u mogućnosti ništa takvog provoditi", rekla je Petra. Barbara i Vlasta požalile su se da su zbog lošeg vremena do sada bile samo na jednom izletu pa sada čekaju toplije dane za istraživanje Navarre. U Španjolskoj se trenutačno može putovati samo po pokrajini u kojoj su, a policijski sat počinje od 23 sata. Kafići i restorani otvoreni su svaki dan do 21 sat i rade uz poštivanje mjera. Zbog zabrane izlaska iz kuće u večernjim satima, Vlasta je kazala da i ako ode na neko druženje, to sve kratko traje. "Svaki tjedan volontiram i s time nema nikakvih problema. Bez obzira na to što ima nekih restrikcija, ne osjećam se jako zakinuto", objasnila je Vlasta. Barbara je napomenula da i dalje postoje brojne prigode, samo ih treba pronaći.Studenti na španjolskom fakultetu u Pamploni mogu izabrati hoće li predavanja pratiti online ili uživo na fakultetu
Nastava ‘jedan na jedan‘
Na razmjeni su neki studenti ostali zakinuti za praktični dio nastave koji je u njihovoj struci nužan. Jedna od njih je i Andrea Mihal, studentica Anorganske i fizikalnu kemije, koja je na razmjenu otišla u poljski grad Lodz. Nastavu su imali online, ali u prvoj polovici semestra zbog epidemioloških mjera nije im bio dopušten rad u laboratoriju. Tek prije kraja semestra bilo im je omogućeno odrađivanje praktičnog dijela uživo. Jako joj se svidio tamošnji način održavanja nastave. Naime, nastavu je imala "jedan na jedan" s profesorima koji su svu svoju pažnju mogli posvetili jednom studentu, a i bili su vrlo susretljivi u vezi s terminima za nastavu.
Dok je Andrea bila na razmjeni, Poljska je većinu vremena bila u parcijalnom ili potpunom lockdownu, tako da je druženje bilo osjetno otežano.
"Uspjela sam obići neke gradove iako sam i tu imala problema s pronalaskom smještaja, ali bilo mi je jako lijepo neovisno o okolnostima i odlazak na Erasmus smatram odličnim iskustvom", istaknula je studentica.
Andrea se također suočila s problemima putovanja, no ovaj put s povratkom u Hrvatsku. U jednom su se razdoblju europske granice zatvarale pa je i u Poljskoj došlo do zatvaranja i obustave međunarodnog prometa. Potvrdila je da su svi letovi bili otkazani, osim jednog preko Amsterdama, međutim u to je doba Nizozemska imala rigorozna pravila za tranzit pa bi ju takav oblik prijevoza previše stajao.
"Bilo mi je jako stresno naći prijevoz kući. Autobusi, a ni vlakovi također nisu vozili. Na kraju sam uspjela naći čovjeka koji je išao u Bosnu i Hercegovinu osobnim automobilom pa me ostavio u Hrvatskoj", navela je Andrea.
Volontiranje na razmjeni
Vlasta u Pamploni, osim što studira, jednom na tjedan volontira u osnovnoj školi u koju dolaze djeca u dobi od šest do 14 godina iz siromašnih i problematičnih obitelji. Osim njih, dolaze i djeca koja imaju problema s učenjem i pisanjem zadaće pa im je potrebna pomoć volontera. "U školu odlazim ponedjeljkom pa s njima pišem zadaću, pomažem im oko engleskog jer ih to najviše muči i crtam s njima", ispričala je Vlasta, koja je i na razmjeni uspjela pronaći nešto što je ispunjava.
Visoke cijene smještaja
Barbara i Vlasta smještene su u privatnom stanu koji su pronašle preko agencije Campus Home. Vrlo su zadovoljne smještajem, ali ističu da je cijena izvan njihovih novčanih mogućnosti pa im samo na smještaj odu tri četvrtine stipendije. Mjesečna stanarina iznosi im 450 eura. Studentice su poslale upite za 30 stanova, a odgovore su dobile od samo pet stanodavaca, koji su ih na kraju odbili.
Poljska je studentima na razmjeni, zbog pandemije, onemogućila boravak u državnom studentskom domu pa su se sami morali snaći za smještaj. Tako se Andrea odlučila za privatni internacionalni studentski dom.
"Bio je znatno skuplji od državnog, ali sam u sobi imala kupaonicu i kuhinju, a i sam je dom nov tako da tu nisam imala primjedbi", navela je studentica i dodala da joj je zanimljivo što su u domu živjeli ljudi iz svih krajeva svijeta.
To joj je omogućilo da upozna drukčije kulture i stekne nova prijateljstva.
