Držati hrvatski rekord u skoku s motkom i istodobno studirati, ne zvuči jednostavno. Svestrana studentica Lucija Nemamić svoju je sportsku priču počela s aktivnim bavljenjem gimnastikom prije osam godina.
"U samom početku nisam znala odakle krenuti i kako doći do discipline koja me privlačila još od malena jer se malo koji atletski trener može pohvaliti treniranjem skoka s motkom", kaže Lucija.
Srednja škola bila je prekretnica jer se upisom u Atletski klub Dinamo Zrinjevac upoznala s trenericom Ivonom Jerković, a testiranjem mogućnosti u svim dostupnim disciplinama, skok s motkom odnio je pobjedu.
"Skok s motkom je zapravo bitka sa samim sobom jer morate biti skroz svjesni svega što radite u tom trenutku i nije lako ostati koncentriran. Više sam se puta ozlijedila i često mi je glavom prošla misao da odustanem, ali osjećam preveliku ljubav i strast prema tom sportu da bih mu samo tako okrenula leđa", ističe Lucija.
Prisjeća se da joj je krenulo kao da je ustala na lijevu nogu i čak joj je trenerica jednom rekla da odjavi natjecanje jer joj je važnije zdravlje nego da se polomi hvatajući rezultat.
‘Osjećam preveliku ljubav i strast prema sportu da bih mu okrenula leđa‘
"Plakala sam kao malo dijete u kutu dvorane dok nisam sama sebi rekla da je to razlog zbog kojeg treniram, zbog kojeg se borim – danas je moj dan i postići ću rezultat!", govori ona.
Lucija ne krije da joj je teško uskladiti fakultet i sport s obzirom na to da joj dan počinje u pola šest, a završava nakon nekoliko sati večernjeg treninga, poslije kojeg slijede fakultetske obveze koje se znaju protegnuti do kasno u noć. U prilog joj ne ide ni (ne)zainteresiranost fakulteta koji Luciji ne daje nikakve povlastice, unatoč statusu jedine profesionalne sportašice na godini.
"Moj put od djeteta željnog pustolovina do velike cure koja ostvaruje snove bio je popločan usponima i padovima, suzama, živciranjem. Motivaciju sam našla u želji za uspjehom, a nisam kao većina koja očekuje da će sav uspjeh pasti s neba. Borim se za sebe", kaže Lucija.
