Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Četvero kandidata ‘puca’ na mjesto rektora Sveučilišta u Zagrebu, nakon osmogodišnjeg mandata Damira Borasa. Izbori će se održati 1. ožujka, a čelno mjesto Sveučilišta nova osoba preuzet će u listopadu.

Global je postavio ista pitanja kadidatima, objavljujemo ih dan za danom abecednim redom, a kako vidi Sveučilište i izazove za novi mandat otkrio nam je prof. dr. sc. Stjepan Lakušić s Građevinskog fakulteta.

Kako ste se do sada slagali ili niste slagali s odlukama aktualnog rektora Damira Borasa i koje biste njegove odluke mogli istaknuti kao posebno pozitivne, a koje kao negativne?

Sveučilištem upravljaju: rektor, Senat, Sveučilišni savjet i Rektorski kolegij. S time da rektorski kolegij predlaže dnevni red senatu. Rektorski kolegij čine rektor s prorektorima. Stoga ako me pitate kako sam se slagao s odlukama rektora s prorektorima rekao bih da se vrlo često nisam slagao. Svoje stavove uvijek sam jasno artikulirao, a na Građevinskome fakultetu i uspijevao provoditi politike za koje sam se zalagao.

Kao primjer odluke s kojom se nisam slagao je počasni doktorat Milana Bandića, a kao primjer pozitivnih odluka je nastojanje rektora s prorektorima da se u što je boljoj mogućoj mjeri umanje negativni efekti pandemije i potresa u Zagrebu i na području Banovine. Resantiman u akademskoj zajednici nešto je što se ne smije gajiti niti poticati, već je rješenje u konstruktivnoj diskusiji. Naposljetku, diskusija je jedina alternativa donošenja odluka umjesto drugoga.

Jeste li zadovoljni transparentnošću rada rektorata i Senata?

Rad Senata je u potpunosti u skladu sa Statutom, ostalim zakonima npr. zakonima o pristupu informacijama i na rad Senata nemam nikakve primjedbe. Što se tiče transparentnosti rada rektora s prorektorima, mislim se u komunikaciji s javnošću moralo napraviti puno više. Zalažem se za otvoreno i odgovorno Sveučilište prema svim profesorima, studentima, suradnicima i općenito dionicima i to na svim razinama rada Sveučilišta. Otvorenost ideja, pristupačnost informacija, aktivno participiranje u svim segmentima društva nešto je čemu ću težiti.

Kakvo je Vaše mišljenje o trenutačnoj kvaliteti Sveučilišta u Zagrebu i kotiranju Sveučilišta u svijetu?

Kvalitetu rada jedne institucije je jedan od ključnih faktora rada Sveučilišta i upravo zato se uobičajeno za kvalitetu rada Sveučilišta zadužuje prorektor. Mislim da se vrlo malo napravilo u mapiranju poslovnih procesa u svrhu dobivanja uvida sa čime se to u stvari upravlja, a kako se ta osnovna paradigma upravljanja kvalitetom nije odradila kako treba, naravno da slijedi da je upravljanje bilo manjkavo na više razina i u većini djelatnosti Sveučilišta.

Upravo uspostavljanje sustava upravljanja kvalitetom na razini na kojoj ovo Sveučilište zaslužuje je i jedan od prvih mojih zadataka kao rektora. Paralelno s mapiranjem započeti će se i digitalizacija procesa, naravno povezano s horizontalnim i projektno orijentiranim principima upravljanja. Poseban naglasak je na kvaliteti nastave kao conditio sine qua non te će se u tom smjeru razvijati suvremeni didaktički i metodički sustavi usavršavanja i evaluiranja. To se odnosi na kontinuirani proces promicanja nastavne izvrsnosti.

Kako gledate na slučajeve seksualnog uznemiravanja na fakultetima, je li Sveučilište napravilo dovoljno i što Vi mislite napraviti po tom pitanju?

Nikada nije dosta napravljeno da bi se spriječila seksualna uznemiravanja odnosno da bi se spriječila bilo kakva uznemiravanja i mobing. Mislim da je to tema koju treba shvatiti puno ozbiljnije od paušalnih rasprava. Žrtve nasilja očekuju rješenje, brzo i pravedno. Upravo sustav kvalitete mora permanentno obnavljati i uspostavljati nove procese. Uspostaviti ću sustav koji će se kontinuirano brinuti za uklanjanje bilo kakvog oblika nasilja na Sveučilištu u Zagrebu. Tim će biti multidisciplinaran, te će se sastojati od stručnjaka iz pravnog, sociološkog, psihološkog, pedagoškog, medicinskog i drugih područja. Uspostavit će se posebni protokoli kontrole i prijave svih neprihvatljivih ponašanja na Sveučilištu. Sukladno, u slučaju pojave istih navedeni će se sukladno novoutvrđenim pravnim aktima najstrože kažnjavati.

Oko Fakulteta hrvatskih studija su se uvijek lomila koplja, od samog statusa sastavnice do kadrovske politike. Koji je Vaš stav prema smjeru u kojem ide Fakultet hrvatskih studija?

Status svih sastavnica određen je Statutom Sveučilišta i Statutom samih sastavnica. Ne vidim ovo kao pitanje oko kojega su se uvijek lomila koplja. Ako treba izdvojiti temu oko koje su se uvijek lomila koplja to je oko financijskih pitanja. U svojemu mandatu jasno i nedvosmisleno ću podržavati odluke svake od sastavnica koje su u skladu s misijom i vizijom razvoja Sveučilišta u Zagrebu. Sveučilište u Zagrebu je izgubilo puno vremena na akademski efemerna područja umjesto da se usmjeri na inovacije, transfer tehnologija, bolju prepoznatljivost na rang listama sveučilišta. Sveučilište će biti usmjereno pro foturo, a ne biti taoc prijašnjih neslaganja i sukoba. Naposljetku, Sveučilište u Zagrebu je naša ALMA MATER i na tom načelu treba razvijati odnose između svih sastavnica.

Što vidite kao najveći izazov za novi mandat?

Razvoj i implementacija sustava kvalitete i provedba paradigme kontinuiranog unapređivanja u svim aspektima djelovanja Sveučilišta. Izazovi su veliki, ali odgovornost je izuzetna jer Sveučilište u Zagrebu kao najveće sveučilište u Republici Hrvatskoj može i mora biti lučonoša promjena u cjelokupnom društvu. Potrebno je prije svega, doseći respektabilnu razinu, vratiti povjerenje društva u rad Sveučilišta, prvenstveno studenata, a potom svih ključnih dionika zbog kojih i za koje ono postoji.

Jesu li po Vašem mišljenju ugled Sveučilišta “poljuljali” mediji te kako procjenjujete komunikaciju Sveučilišta i medija?

Mediji sigurno nisu poljuljali Sveučilište u Zagrebu. Mediji su izvještavali uvijek profesionalno. Ako je Sveučilište u Zagrebu kroz medije dobilo poljuljani imidž, to nije zbog medija. To je možda kroz medije, ali nikako zbog njih. Za to je upravo krivo samo Sveučilište u Zagrebu. Loša komunikacija zaposlenika Sveučilišta s medijima i neodmjerenost u izjavama vodeći računa o vlastitim interesima ispred interesa studenata, drugih profesora i sveučilišta u cjelini je odgovornost upravo nas samih. To je odgovornost Sveučilišta. Naravno i u tom dijelu nije uspostavljen sustav upravljanja kvalitetom jer da jest siguran sam da ovoga pitanja ne bi bilo. U tom smjeru Sveučilište u Zagrebu aktivno će surađivati s medijima, osluškujući povratne informacije javnog mijenja. Ono što će biti srž djelovanja mene i mog tima je transparentnost, otvorena i jasna komunikacija, pravednost i dostojanstvo jer jedino na tim temeljima možemo očekivati pozitivne pomake.

Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu, uz odobrenje iz rektorata, javni novac je nedavno potrošio na prilično diskutabilne “potrebe”, što je dovelo do skandala i smjena u Zboru. Kako gledate na taj slučaj i kako ćete Vi surađivati sa Studentskim zborom?

Student je središte i glavna centralna okosnica mojega programa. Svi procesi Sveučilišta u Zagrebu se kreiraju u konačnici zbog studenata. Stoga je suradnja uprave sveučilišta i studentskoga zbora imperativ sustava. Postoje mnogi alati za se utvrdi diskutabilno poslovanje npr. unutarnja i vanjska revizija poslovanja itd. Te alate je nužno kontinuirano koristiti ne samo kada postoji bojazan da se poslovalo nesukladno propisima i procedurama, nego redovito u svrhu kontinuiranog održavanja i unaprjeđivanja poslovnog procesa. Grešaka će uvijek biti.

Pitanje jesu li namjerne i koliko su ozbiljne. Transparentnost poslovanja i redovita komunikacija su temelj povjerenja u etičko poslovanje sveučilišta. Svjesni trenutne loše pozicije Sveučilišta, greške ćemo nastojati svesti na minimum, a svako neprimjereno, osobito neetičko postupanje oštro sankcionirati. Dvosmjerna recipročna komunikacija i suradnja na relaciji studenata i Sveučilišta mora doseći razinu dostojnu jednog sustava koji stremi uspostavi visoke kvalitete i na tom polju planiram uvesti znatna unaprjeđenja.

Otežava li situacija u hrvatskoj politici rad u akademskoj zajednici? Odražavaju li se neke političke vrijednosti na interese studenata?

Sveučilište i politika, ovdje se obično misli na politiku na vlasti trebali bi i ipak u većini slučajeva surađivati, a na dobrobit svih dionika, posebno studenata. Naravno, postoji problem nedostatnog ulaganja u znanost i visoko školstvo generalno. Komunikacija politike i Sveučilišta bi trebala biti otvorenija i konstruktivnija i za to ću se upravo zalagati. Od politike očekujemo da uvažava struku u svim područjima djelovanja, a upravo Sveučilište u Zagrebu s 34 sastavnice je ogroman potencijal za razvoj društva u cjelini. Nacionalna politika je usko povezana s radom Sveučilišta, osobito u području ulaganja i tu postoji prostor u koji treba uložiti znatne napore. Moj plan vrlo jasno odražava ciljeve kojima težimo i ono što mogu naglasiti jest da ćemo dati sve od sebe da podignemo sveučilišnu ljestvicu kvalitete koja će nas pozicionirati među ugledna europska sveučilišta, jer tu nam je i mjesto!

Može li se u Vašem mandatu očekivati i povećana suradnja s Ministarstvom znanosti i obrazovanja? Je li ona do sada bila na zadovoljavajućoj razini?

Dobra suradnja Sveučilišta i Ministarstva znanosti i obrazovanja je ključ napretka znanosti i visokog školstva u Republici Hrvatskoj. Svaki odnos pa i ovaj je imao svojih boljih i lošijih trenutaka. Ja ću se snažno zalagati za unaprjeđivanje suradnje od prvog dana mojega mandata. Obrazovna politika svakog kvalitetnog sustava podrazumijeva usku suradnju resornih ministarstava, Agencije za znanost i visoko obrazovanje i Sveučilišta stoga je moja intencija i na tim relacijama uspostavljati i održati kvalitetnu suradnju i konstruktivni diskurs. Partnerski odnos podrazumijeva uvažavanje i traženja rješenja koja su od zajedničkog interesa. Interesi su nam zajednički, zar ne?

Čuje li se u Senatu dovoljno glas samih studenata i što mislite napraviti da se studentski glas još bolje čuje i uvaži?

Potrebno je otvoriti dodatne komunikacijske kanale za studente i studentski zbor, kako u medijima npr. TV Student i tiskovine, tako i prema upravi sveučilišta. Čuti i razumjeti studenta je prva stepenica u poboljšanju ne samo nastavnih aktivnosti nego u kreiranju odgovornih i zadovoljnih mladih ljudi, nosioce naše sutrašnjice. Svakako planiram osnovati Studentski savjet Rektora kako bi se studentski glas još bolje čuo i uvažio.

Studenti su u mom primarnom fokusu i tako ćemo se prema njima i odnositi. Osim dobre komunikacijske strategije i uključenosti potrebno je unaprijediti studentski standard jer cilj je obrazovati i zadržati obrazovne ljude u svom nacionalnom prostoru. Kad se omogući tim mladim ljudima aktivno sudjelovanje i mogućnost kreiranja obrazovne politike država (p)ostaje okrilje iz kojeg oni neće poželjeti otići. U današnjoj situaciji i to nam je imperativ-zadržati obrazovane mlade ljude!

Hoćete li se pobrinuti za konačno rješavanje sad već zapuštenog Kampusa na Borongaju i kako?

Kampus Borongaj potrebno je pretvoriti u Zeleni znanstveno industrijski park. Kako? Primjer dobre prakse postoji na Građevinskom Fakultetu, kojem sam sada na čelu. Investira se i otvara moderan znanstveno istraživački kompleks na Borongaju s naglaskom na transfer tehnologije i suradnji sa zelenim gospodarstvom. Unatoč brojnim problemima koje trenutno Kampus broji, prednosti nadmašuju tu ljestvicu i uz dobro osmišljene i temeljite intervencije vjerujem da će on zaista postati značajno urbano tkivo i znanstveno-učilišni Kampus kojem definitivno težim.

Na autonomiju Sveučilišta mnogi gledaju kao na “državu u državi” po pitanju donošenja nekih odluka koje nerijetko dovode do razilaženja s mjerodavnim ministarstvom. Kako Vi vidite autonomiju Sveučilišta?

Tvrditi da je Sveučilište država u državi je ipak pomalo izvan konteksta. Svima je jasno da je nužno u uređenim državama odvojiti izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast. To upravo čini državu jakom. Tako i Sveučilište čini jakim autonomija i to sukladno Ustavu i važećim zakonima. To nikako ne znači da se rad Sveučilišta ne bi trebao kontrolirati. Upravo suprotno svaka kontrola je dobrodošla u svrhu poboljšanja rada samoga Sveučilišta. Autonomija je ključno obilježje kojem stremi svako Sveučilište i kao takva je preduvjet za uspješno poslovanje i funkcioniranje svake visokoobrazovne institucije, no ona bezrezervno uključuje uvažavanje, kolegijalnost i kvalitetne diskurse. Upravo na tom tragu je potrebno razvijati naše Sveučilište. Sveučilište će se “otvoriti” s ciljem dostupnosti kontrole transparentnog poslovanja i raspolaganja s proračunskim sredstvima. Štoviše, Sveučilište će se usmjeravati u pravcu financijske samoodrživosti.

Kada govorimo o digitalizaciji Sveučilišta, smatrate li da je potrebno uvesti neke novitete, i ako da, koje?

Potrebno je mapirati i digitalizirati sve procese unutar Sveučilišta. To je velik i sveobuhvatan posao koji je nužno napraviti u svrhu učinkovitog i transparentnog poslovanja. Osim digitalizacije kod mapiranja procesa, a i kasnije kod upravljanja potrebno je voditi računa o učinkovitom upravljanju energijom i o zaštiti okoliša. Naglašavam usmjerenost prema nedovoljno korištenim resurisma Sveučilišno računskog centra (SRCE).

Prije nekoliko godina postavljalo se pitanje kvalitete bolonjskog procesa. Neki su tada tvrdili da bolonja nije implementirana kako bi trebala, da srozava kvalitetu obrazovanja i da ograničava studente. Slažete li se s tim tvrdnjama? Što biste učinili da se bolonjski sustav u Hrvatskoj unaprijedi?

Htjeli mi to priznati ili ne Bolonjski proces je jedina prava reforma školstva u zadnjih već skoro dvadesetak godina. Naravno da svaka reforma ima svoje prednosti i nedostatke, s time da bi ja ipak istaknuo prednosti, a to su jednom riječju integracija hrvatskog visokoškolskog sustava sa sustavom Europske unije. Kroz svoj mandat nastaviti ću tu politiku povezivanja internacionalizacije i umrežavanja. To činim i sada kao dekan Građevinskog fakulteta čiji preddiplomski i diplomski studijski programi posjeduju međunarodnu akreditaciju. Kroz sustav kvalitete poticat ću mobilnost studenata, nastavnika, ali i nenastavnog osoblja, pokretanje studijskih programa na stranim jezicima, osnivanje joint-study programa sa stranim sveučilištima.

Budući da se neki studentski mediji, od kojih je jedan i Global, financiraju javnim novcem i putem Sveučilišta, jeste li spremni na otvorenu kritiku svoga rada tijekom mandata, bez da ti mediji moraju strahovati od uskraćivanja sredstava?

Treba ojačavati neovisnost i dodatno financirati sve studentske medije, jer samo konstruktivna kritika usmjerena na poboljšanje procesa na Sveučilištu je novinski doprinos koji će biti čitan ili relevantan. Takova kritika mojega rada biti će mi snažan saveznik u promišljanju kvalitetnijih rješenja. Sve drugo je kontraproduktivno.

Što mislite napraviti po pitanju studentskog zdravlja, budući da brojni studenti koji su u Zagreb došli studirati iz drugih mjesta ne mogu dobiti adekvatnu skrb osim ako se sami ne snađu ili završe na hitnoj?

To je veliki problem našeg zdravstvenoga sustava. Prvo je problem potrebno adresirati kod nadležnoga ministarstva. Ukoliko rješenja ne budu u skladu s očekivanjem razmotriti će se rješenja kroz druge forme privatnih osiguranja. Imajte u vidu da su svi naši studenti osigurani u slučaju nesretnog slučaja. Slični modeli će se potražiti i za zdravstveno osiguranje. Razumijem važnost ovog pitanja jer je u moje vrijeme studiranja na Građevinskom fakultetu studentima bila osigurana zdravstvena skrb i znam koliko je ovo pitanje važno.

Kako se namjeravate pozabaviti socijalnim aspektom u studentskom životu jer je mnoge studente pandemija dovela i u egzistencijalnu krizu. Hoćete li ponuditi dodatne stipendije ili neke druge oblike pomoći?

Većina sastavnica Sveučilišta u Zagrebu već ima uhodane modele pomoći studentima lošijeg socijalno ekonomskog statusa. Naravno pandemija je mnoge naše građane, pa tako i studente dovela u nezavidnu situaciju. Duboko svjestan problema alokacijom dodatnih stradava, a kroz uobičajene kanale pomoći će studentima bilo da se radi o posljedicama pandemije ili posljedicama od potresa. To zahtijeva izradu pravnih dokumenata koji će regulirati prava i obveze korisnika novih stipendija. Posebno ćemo promicati osnivanje studentskih fondova od strane privatnog sektora, a pod okriljem Sveučilišta.

Kako procjenjujete međusobnu suradnju sastavnica i kako je namjeravate unaprijediti? Na primjer, neke sastavnice imaju bolja informatička rješenja i organizaciju/digitalizaciju od drugih, a ako je riječ o istom sveučilištu, zašto isti resursi ne postanu opće dobro sveučilišta koje bi bilo na raspolaganju svim sastavnicama? Vezano uz to, mislite li da je moguće postići da sve sastavnice ujednače sve administrativne postupke jer se, primjerice, negdje neke potvrde naplaćuju, a negdje ne.

Sastavnicama sveučilišta u Zagrebu i njihovim upravama treba omogućiti još veći stupanj samostalnoga odlučivanja, jer se samo decentralizacijom mogu brzo i efikasno rješavati specifičnosti svake od njih. S druge strane procesi koje vodi Sveučilište moraju biti u najvećoj mogućoj mjeri digitalizirani i centralno dostupni svim dionicima. Ujednačavanje svih administrativnih postupaka vrlo često dovodi do preadministriranja, sporosti i neučinkovitosti o čemu treba voditi računa. Mislim da odgovorni dekani, uprave i fakultetska vijeća na osnovi realnih pokazatelja odlučuju o tekućem poslovanju, pa tako i o cijenama potvrda ili nekih drugih troškova.