Nema "ljepšeg" od odlaska na jutarnje predavanje ponedjeljkom. Posebice ako je predavanje u osam sati, a za doći do fakulteta treba više od sat vremena. I to s presjedanjem tramvaja i autobusa. Ova je svakodnevica za brojne zagrebačke studente koji studiraju na jednom od tri fakulteta smještenih na borongajskom kampusu, a žive u jednom od tri najveća studentska doma - "Sava", "Cvjetno" ili "Šara". Na Borongaju se nalaze Edukacijsko-rehabilitacijski, Fakultet prometnih znanosti te Fakultet hrvatskih studiji.
'Ne isplati se vraćati'
"Vrijeme koje svakodnevno potrošim na putovanje je jednostavno užas. Ako je ikakva gužva u prometu, putovanje potraje i do sat i pol", navodi Jelena Vojnić, studentica Fakulteta hrvatskih studija koja živi na "Savi". Dodaje da udaljenost ne bi bila toliki problem da postoji bolja povezanost doma i kampusa, ali presjedati u dva tramvaja i autobus, koji nekada čeka i 20 minuta, traži dosta živaca i vremena.
Tri od četiri studentska doma smještena su razmaku manjem od dva kilometra, a fakulteti su raštrkani po cijelom gradu. Tako su neki od domova od pojedinih fakulteta udaljeni gotovo deset kilometara.
Uz to, ako je pauza između predavanja duga četiri ili pet sati, a za dolazak i odlazak iz doma je potrebno više od sat vremena, vraćanje nije idealna opcija. Studenti u takvim situacijama na dva predavanja "gube" gotovo cijeli dan.
Jedini studentski dom koji je bliži fakultetima na Kampusu Borongaj, kao i Šumarskom, Agronomskom i Ekonomskom fakultetu je Studentski dom Lašćina. On spada u najnižu kategoriju studentskog smještaja, a sukladno tome ima i najniže cijene.
'Ponuda odgovara potražnji'
"Prijedlog za organizaciju direktne linije SD Stjepan Radić - Kampus Borongaj nismo nikada zaprimili. Koncept javnog prijevoza u Zagrebu je takav da se nastoji izbjeći postojanje paralelnih linija tramvaja i autobusa", poručuje Domagoj Zeba iz ZET-ove službe za odnose s javnošću.
Studenti za svoj dnevni put od "Save" do fakulteta zagrebačkim javnim prijevozom imaju dvije opcije. Slično, možda nešto kraće, vrijedi i za studentske domove Cvjetno i Ante Starčević. Prva je sjesti na tramvaj 17 ili 4, izaći na Heinzelovoj ili Kvatriću, ovisno o kojem tramvaju je riječ, pa tamo uhvatiti autobus 215 za Trnavu. On vozi svakih deset minuta, ali ne vozi direktno na Kampus. Potrebno je dodatnih desetak minuta šetnje za stići do fakulteta.
Druga opcija je uhvatiti neki od tramvaja u smjeru Žitnjaka, koje većina "lovi" na Zagrepčanki ili na Držićevoj. Slijedi izlazak na Čavićevoj i presjedanje na bus 236 za Kampus Borongaj. Taj autobus vozi svakih 20 minuta i jedina je opcija za direktni dolazak na Kampus na što su se mnogi studenti požalili.
"Javni prijevoz na području Studentskog doma Stjepan Radić dobro je organiziran, putovanjem linijom 5 i presjedanjem na neku od linija 2, 3 ili 13 dolazi se do Čavićeve, s koje vozi autobusna linija 236", napominje Zeba i dodaje da je nedavno provedena analiza popunjenosti kapaciteta linije 236 kojom je utvrđeno da ponuda prijevoza odgovara potražnji.
Nema jasnog rješenja
Iz Studentskog zbora Fakulteta prometnih znanosti poručuju da su u potpunosti svjesni problematike povezanosti ZUK Borongaj s ostalim dijelovima grada.
"Neki od članova Zbora i sami borave u studentskim domovima te iz prve ruke znamo kako i koliko vremenski dugo traje putovanje na predavanja, vježbe i ostale studentske obaveze", kažu.
Inicijativa za pronalazak rješenja problematike povezanosti ZUK Borongaja s ostalim dijelovima grada je postojala u vidu optimizacije voznog reda autobusne linije 236, međutim prijašnji sazivi zbora nisu ostvarili značajne rezultate.
"S obzirom na lokaciju Kampusa u odnosu na studentske domove po meni optimalno rješenje ne postoji, no svakako postoje bolja prometna rješenja od ovih koje imamo sada", navodi Karla Crvić, predsjednica Studentskog Zbora Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Iz oba studentska zbora vjeruju da će se u preostalom razdoblju akademske godine postići konkretni rezultati vezani uz probleme s kojima se susreću studenti ZUK Borongaj.
