Većina, uključujući i zdravstvene radnike, imaju samo blagu pretpostavku što je ADHD. Pretpostavljaju po automatizmu da ADHD znači isključivo fizičku hiperaktivnost, nemir i slab fokus, i to najčešće u djece, tvrdi beogradska liječnica Sofija Krsmanović koja je dio svoje profesionalne karijere posvetila podizanju svijesti o poremećaju ADHD.
‘Uvijek kasnim za drugima‘
U nekim se slučajevima taj poremećaj i dijagnosticira u odrasloj dobi, a poseban problem ADHD može stvoriti onima koji su na pragu života i tek kreću oblikovati svoj život i karijeru.
"Najgore u tome svemu je što u većini slučajeva doista imaš intelektualnog kapaciteta da svladaš sve što je potrebno, ali udariš u zid koji si opet ti sam. Jednostavno se ne uspiješ dovoljno dugo fokusirati da nešto završiš", objašnjava studentica Gabrijela, kojoj je ADHD dijagnosticiran nedavno.
Budući da je riječ o poremećaju čiji su glavni simptomi nedostatak koncentracije, teškoće u organiziranju, selektivna pažnja, hiperaktivnost i ponekad socijalna anksioznost nije teško pogoditi zašto baš studenti, koji se nose s ponekad veoma zahtjevnim akademskim obvezama, pokazuju osobitu ranjivost. Tako se Gabrijela suočila s probemima nedostatka samopouzdanja u akademskom okruženju.
‘Moja obitelj oduvijek me prihvaćala i voljela bezuvjetno, ali me u vezi ADHD-a nije razumela. Njima je najvažnije da njihovo dijete nema nikakvu dijagnozu‘, govori studentica biologije
"Smatraš da si odrasla osoba koja je u stanju organizirati obaveze i sadržaj, ali uvijek tu kasnim u odnosu prema drugim kolegama", kaže studentica.
Upravo zato mnogo studenata radije odustane od daljnjeg školovanja. Borba s ADHD-om jednostavno im postane preteška. Također, navodi Gabrijela, povremena hiperaktivnost ili impulzivnost mogu dovesti i do neobičnih situacija u međuljudskim odnosima, a ponekad i do nerazumijevanja i stigmatiziranja. Prevladavajući stav profesora i kolega često jest da su oni koji boluju od ADHD-a ili stanja hiperaktivnog sanjarenja zapravo samo lijeni, nedovoljno motivirani ili neodgovorni. Takve predrasude mogu dovesti do pojave snažne socijalne anksioznosti, depresije ili rizičnih ponašanja.
Kad ti život da limun...
"Moja obitelj oduvijek me prihvaćala i voljela bezuvjetno, ali konkretno me u vezi s ADHD-om nije razumjela. Prestala sam im objašnjavati jer bih samo izgubila živce. Njima je najvažnije da njihovo dijete nema nikakvu dijagnozu", govori studentica biologije koja čiji je identitet poznat redakciji. Zbog stigme, mnogo ljudi u njezinoj okolini ne zna da ima ADHD.
"Blagoslov činjenice da imaš tu dijagnozu jest u tome što napokon imaš objašnjenje za mnoge simptome, a prije dijagnoze ono što imaš samo je osjećaj da si manje sposoban", ističe anonimna studentica.
Studenti koji pate od ADHD-a u mnogim slučajevima mogu taj potencijalno velik problem upotrijebiti za postizanje svojih ciljeva. Tako ADHD ponekad dovodi do stanja hiperfokusa, odnosno do toga da je osoba iznimno motivirana i u stanju je ispuniti veoma kompleksne zadatke brže i bolje od prosjeka.
ADHD se također povezuje uz izrazito kreativne i maštovite pojedince sklone preuzimanju inicijative i originalnu razmišljanju. Međutim, razdoblja iznimne produktivnosti i nemogućnost organiziranja vlastitog života također mogu stvoriti problem.
"Imaš faze hiperfokusa ili kad si izvrstan u nečemu što te stvarno zanima pa samome sebe postavljaš pitanje zašto u tim okolnostima funkcioniraš, a nedovoljno si sposoban u nekim drugima. Dolazi do mnogo preispitivanja kada pomisliš jesam li doista samo lijen ili nesposoban ili imam problem", kaže Gabrijela.
Djevojčicama nedostaje pažnje, dječaci su hiperaktivni
Doktorica Krsmanović ističe da se ADHD češće i lakše dijagnosticira u dječaka i muškaraca nego kod djevojčića i žena, iako zapravo pogađa muškarce i žene podjednako.
"U djetinjstvu djevojčice imaju manje vidljivih problema od dječaka. One pate od unutarnjih problema poput kroničnog umora i nepažnje, dok dječaci više iskazuju hiperaktivnost i agresivnost", objašnjava Krsmanović.
U odraslom dobu veća učestalost anksioznosti i depresivnih poremećaja kod žena može prikriti ADHD koji je u osnovi svih tegoba i utjecati na dijagnozu i liječenje, koji neće biti adekvatni.
