Europska unija utonula je u političku krizu koja bi mogla kulminirati njenim raspadom. Kombinacija financijske krize i gubitka poslova, priljev migranata, te sve veći razdor između elita i siromašnih uzrokovali su nepovjerenje građana prema Uniji, koja ih nije zaštitila od svih tih negativnih procesa.
Gubitnici globalizacije, pretežito brojna radnička klasa čiji su poslovi izgubljeni u korist jeftine radne snage u drugim krajevima svijeta i pridošlica iz drugih EU-ovih država, utjehu su našli u programima populističkih i nacionalističkih euroskeptičnih stranaka.
Oslabljena globalizacija
Britanski referendum o izlasku iz unije upozorio je na veliki trend u podršci tim akterima, a novo iznenađenje došlo je s drugog kraja Atlantika gdje je, prema sličnim načelima, izabran Trump. Dvije predvodnice zapadnog svijeta tako su odlučile oslabjeti globalizaciju i u određenoj mjeri uspostaviti izolacionizam na političkom i ekonomskom planu.
U Europi se posljedično razvila mogućnost domino-efekta, realni izgled da će uspjesi populističkih struja u SAD-u i Britaniji osnažiti nastupe sličnih, već popularnih aktera u državama EU-a. U travnju se u Francuskoj održavaju predsjednički izbori na kojima izglede za pobjedu ima Marine LePen, predvodnica radikalne desne stranke koja obećava referendum o izlasku Francuske iz EU-a. Slični pokreti u Nizozemskoj, Italiji i Njemačkoj dobivaju sve veću podršku birača, a zajednička su im protivljenja globalizaciji, političkim elitama i prihvatu migranata.
Ako ti akteri ostvare moć, najezda euroskepticizma mogla bi uzrokovati EU-ov raspad, čime bi se kontinent vratio u doba suprotstavljenih interesa nacionalnih država.
U Europi se razvila mogućnost domino-efekta, realni izgled da će uspjesi populističkih struja u SAD-u i Britaniji osnažiti nastup
“U povijesti su sve opcije koje je Europa isprobala dok su zemlje bile su suprotstavljene bile prilično katastrofalne te su prouzročile dva svjetska rata”, navodi Tvrtko Jakovina s odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Jakovina dodaje da je projekt Europske unije to trebao zaustaviti i u tome je uspio te da je EU jedina nada da u brzo mijenjajućem svijetu demografski usporena Europa održi svoje običaje i kvalitetu života.
U vezi s Brexitom stručnjakinja za Europsku uniju i viša asistentica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Nataša Beširević smatra da će on pokazati kako i moćne europske države poput Velike Britanije imaju značajno bolju ekonomsku, političku i vojnu poziciju unutar, a ne izvan EUa, jer nisu konkurentne naspram velikih svjetskih igrača.
Skretanje udesno
Kako bi spriječilo infiltraciju populista i odbacilo pokušaje destabilizacije, EU-ovo vodstvo morat će djelovati. Beširević smatra da u tom aspektu važnu ulogu ima stav službenog Bruxellesa prema Velikoj Britaniji u pregovorima o Brexitu. Naime, Brexit se ne događa preko noći i trebat će neko vrijeme da se ponište postojeće regule i uspostave nove za trgovinske odnose između Velike Britanije i EU. Ako britanski pregovarači ne uspiju “isposlovati” posebne pogodnosti u vezi s budućim odnosima (čemu se nadaju) i EU ostane nepopustljiv, druge države bi mogle učiti iz ovog primjera pa bi podrška euroskeptičnim strankama mogla pasti. Druga vrsta bitke protiv krajnje desnice i populizma događa se na planu političkih stranaka pojedinih država članica.
Mnoge stranke nastoje “ukrasti” dio biračkog tijela populističkim strankama tako što programski “skreću u desno”, pa, na primjer, počinju kritizirati prihvat izbjeglica premda im to prije nije bilo obilježje. Sve to polako, ali sigurno mijenja politički ambijent u Europskoj uniji koju očekuje turbulentna budućnost. Premda njen raspad nije nužan, Beširević smatra da EU sigurno čekaju promjene.
