
Sumnjom i emocijama do istine
Danas postoji više od 220 organizacija u 70-ak zemalja koje se bave fact-checkingom, među kojima se jedna nalazi i u Hrvatskoj - Faktograf. Koristeći pouzdane izvore, fact-checkeri najčešće ocjenjuju točnost i utemeljenost izjava političara i ostalih relevantnih javnih osoba, a ključ njihovog djelovanja su profesionalnost i nepristranost. Iako je među velikom količinom informacija koje se svakodnevno objavljuju teško reći koje je tvrdnje potrebno provjeravati, voditelj virtualnog Muzeja lažnih vijesti Lordan Prelog napominje da "dezinformacije i ‘lažne vijesti‘ kod ljudi često bude negativne osjećaje poput straha, gađenja ili uzbuđenja". Stoga pojačane emocije koje ljudi, primjerice, iskazuju kroz komentare na portalima i društvenim mrežama mogu biti jedan od pokazatelja da je provjera informacije poželjna.
Nesposobnost prepoznavanja sveprisutnih ‘lažnih vijesti‘ koje mogu imati štetne posljedice može se povezati s nedostatkom medijske i digitalne pismenosti građana svih dobi, a posebice onih starijih. "Mlađi naraštaji su većinom ‘cijepljeni‘ protiv laži na internetu jer su se vjerojatno do sada i sami opekli. Osim što ih vijesti previše i ne zanimaju, mladi najviše povjerenja poklanjaju prijateljima i članovima obitelji", komentira Prelog.Jedan od pokazatelja da je poželjna provjera informacija mogu biti pojačane emocije poput straha ili uzbuđenja u komentarima na portalima i društvenim mrežama
Specifične metode provjere
No, i oni koji rade u medijima moraju stalno učiti i nadograđivati znanje o medijskoj pismenosti i provjeri informacija. Posebno je to važno za studente novinarstva, koji mogu sudjelovati u projektu EU FactCheck koje je pokrenulo Europsko udruženje za edukaciju novinara (European Journalism Training Association – EJTA). U projektu od samih početaka sudjeluje i Fakultet političkih znanosti, a u suradnji s EJTA-om objavljeno je barem 30 fact-checkova koji su potpisani imenima studenata. "Kako na fakultetu nemamo poseban kolegij vezano za fact-checking, uključili smo taj modul u seminarsku nastavu u okviru kolegija na drugoj godini preddiplomskog studija. Studenti su tada imali zadatak provjeravati ‘sumnjive‘ izjave političara, uglavnom kandidata za Europski parlament", ističe profesorica Tena Perišin, predstavnica Fakulteta političkih znanosti u EJTA-i. [caption id="attachment_35921" align="alignnone" width="1335"]
Potrebno još učenja
Studentica Kristina Kalea u projekt se uključila prvenstveno zbog stjecanja znanja o fact-checkingu i tome koliko je zahtjevno provjeriti točnost neke informacije, ali i da bi surađivala sa studentima novinarstva iz Njemačke. Kako kaže, najveći izazov nije bio strani jezik, već osmišljavanje koncepta i odluka o količini izjava koje će provjeravati. "Mislim da mi neće koristiti puno u poslovnom životu jer se ne namjeravam baviti takvom vrstom novinarstva, ali sigurno je odlična prilika i iskustvo za sve one koji se u budućnosti žele baviti fact-checkingom", dodaje Kristina.Studentica Dorotea Jagić sudjelovala je u projektu da bi dobila dodatno iskustvo koje bi joj pomoglo prilikom pronalaska posla, što se u konačnici pokazalo isplativim. No, velik broj studenata i budućih novinara i dalje nema dovoljno uvida i znanja o fact-checkingu. Jedna od njih je i Lucija Žeger koja se o toj profesiji informirala jedino tako što je čula za projekt na fakultetu. Iako u njemu nije sudjelovala, smatra da je to vrlo bitno područje jer smo danas svi svjedoci "lažnih vijesti" koje su daleko od istine. "Mislim da bi čak trebao postojati neki zasebni kolegij na fakultetu koji bi studenti polagali kako bi uopće postali novinari. Ili bi barem trebala postojati mogućnost upisa nekog tečaja ili bilo kakve edukacije za studente novinarstva i ostale koji se time odluče baviti", zaključuje Lucija.Najvažniji zadatak je pronaći izvor informacije, a da bi se provjerila njezina točnost, odgovore treba potražiti u brojnim dokumentima i zakonima te na kraju kontaktirati stručnjake