Josipa Lamešević trenutačno konobari u hotelu za vjenčanja Jo-Lame koji je pokrenula njezina obitelj. U tom okruženju je odrasla i voljela je biti u toku sa svime što odrasli oko nje rade. Sada joj se čini da im se samo plela oko nogu. Da ju zabave i da se osjeti kao jedna od njih ona bi već tada morala imati svoju posudicu. Primjerice s malo brašna da napravi pizzu.
Već tada ju je privukla živost koja vlada u kuhinji. Odnos s ljudima koje je tamo susretala i koji bi ponekad zastali s radom da s njom popričaju. "Nikad nije bilo monotono, sve što se događalo imalo je utjecaja na mene", sjeća se Lamešević.
Danas je dio tog obiteljskog poslovanja i većina joj se planova vrti oko hotela. Profesorica Mirela Alpeza Ekonomskog fakulteta u Osijeku, kaže da je u Hrvatskoj registrirano više od 138.000 malih i srednjih poduzetnika, ne računajući obrte. Od tog iznosa, poduzeća čine više od polovice. "Procjenjuje se da je u Hrvatskoj između 60 i 80 posto poduzeća u privatnom sektoru obiteljsko", govori Alpeza.
Uključena od malih nogu
Lamešević je kasnije kroz svoje odrastanje postala svjesna odgovornosti koje nose razni poslovi u hotelu. Završila je ekonomsku srednju školu te vođena daljnjim interesom za tu struku upisala fakultet u Zagrebu. Ekonomija je bitna za njihov posao. Time se već bave njezini brat i sestra, no Lamešević je nakon prve godine uvidjela da taj studij nije za nju.
Draže joj je aktivnije pridonositi obiteljskom biznisu. Završila je prekvalifikaciju za kuhare te je položila majstorski ispit u Hrvatskoj obrtničkoj komori. "Vidim se u kuhinji ili pripremi slastica, a trenutačno pomažem gdje zatreba, bilo da sam u restoranu ili sali za vjenčanja", govori Lamešević.
Razmišlja i privatnom studiju gastronomije, no svjesna je da će se tada morati fokusirati prvenstveno na učenje. Takvu rutinu imala je još u srednjoj školi jer je aktivnije počela raditi oko 16. godine. "Krenula sam od lakših stvari kao što je odlazak u nabavu s tatom i pranje suđa", govori Lamešević.
Od ranog djetinjstva u obiteljsku djelatnost bila je uključena i Irma Krklec. Njezina obitelj se prije gotovo 30 godina u okolici Varaždina počela baviti poljoprivredom. Općina Vidovec iz koje dolazi agrikulturan je i zelen kraj te se njihovo dvorište na početku nije izdvajalo. Sada se rasadnik cvijeća Krklec proteže na 9.000 metara kvadratnih.
"Kad sam bila mlađa znalo me nervirati što se sve kod kuće vrtjelo oko posla", govori Krklec i dodaje da bi svi razgovori bili preusmjeravani na zbivanja u rasadniku. U gospodarstvu su zaposleni svi obiteljski članovi, od bake i roditelja do strica i strine. Svi su uključeni u posao, pa smatra da se to očekuje od nje isto kako su se na to opredijelili sestra i brat.
Na zemlji od jutra do mraka
Vrt kao i svaki drugi prerastao je u posao prije njenog rođenja te je Krklec pomagala i bila na zemlji kad god je mogla. "Poljoprivreda nije kao druge profesije čiji radni dan traje osam sati, ona zahtijeva trud od jutra do mraka", govori Krklec.
Starija sestra i bratići su za srednjoškolsko obrazovanje odabrali i završili poljoprivrednu školu. Irma je isti smjer s 14 godina također stavila kao prvi izbor za nastavak školovanja. "Kad sam već mislila da su upisi u srednju gotovi i da smo se upisali, smjera više nije bilo", prisjeća se Krklec.
Dala je šansu frizerskoj školi koja joj je bila drugi izbor. Nije požalila. Na kraju je briljirala te bila na više natjecanja. "Upustila sam se u posao koji trenutačno imam i možda otvorim vlastiti salon", govori Krklec.
Svoje poslovne podvige često planira tako da u jednoj smjeni može raditi, dok u drugoj i dalje pomaže obitelji. Kad god pomisli život odvesti u drugom smjeru uhvati ju nostalgija. "Znalo mi je sve to ići na živce, no sad mi je miris cvijeća drag i kad god se vani ili na poslu dulje zadržim bude mi krivo, jer znam da moji imaju pune ruke posla", objašnjava Krklec.
Želje treba uskladiti s mogućnostima na tržištu rada
Profesorica Alpeza smatra da bi se svaka mlada osoba u odabiru karijere trebala voditi svojim afinitetima. Njih treba uskladiti s mogućnostima na tržištu rada. "Obiteljsko poduzeće je kod djece vlasnika još jedna od tih mogućnosti", govori Alpeza.
Savjetuje da mladi po završetku studija potraže posao izvan obiteljskog okrilja. Uz to je korisno da pokušaju naći posao u tvrtki s višim stupnjem organizacije od obiteljskog poduzeća. "Poželjno je da nađu posao u istoj industriji jer tako mogu steći znanja i kontakte koji će im biti korisni ako odluče ponovno raditi s obitelji", govori Alpeza.
Dodala da tako stvaraju dobre temelje za razvoj karijere u slučaju da odaberu neki drugi put. "Nastavak obiteljskog poslovanja može biti vrlo izazovan, a prema iskustvu zemalja koje imaju dulju tradiciju poduzetništva od Hrvatske, samo 30 posto poduzeća preuzima druga generacija", govori Alpeza.
