Prošla je godina bila jedna od turbulentnijih u hrvatskom obrazovanju - od problema s prijevozom učenika, do kašnjenja isplata stipendija, zaustavljanja kurikularne reforme, prosvjeda na Filozofskom fakultetu... O svim problemima hrvatskog obrazovanja, ali i o trenutačnoj aferi koja puni medijske stupce, popričali smo s ministrom obrazovanja i znanosti te redovnim profesorom na Filozofskom fakultetu i znanstvenim savjetnikom u Institutu za filozofiju u Zagrebu - Pavom Barišićem.
Kako se čini, umjesto o brojnim problemima s kojima je već dugo suočeno hrvatsko obrazovanje, od početka vašeg mandata mogli smo u javnom prostoru daleko više čuti o aferi i optužbama za plagijat koje vam se stavljaju na teret…
Mandat mi je, nažalost, počeo nizom prozirno konstruiranih medijskih optužbi koje su odreda bile neutemeljene i nakon određenog vremena iščeznule su iz medijskoga žarišta. Međutim, premda su mjerodavna etička tijela Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu i Sveučilišta u Zagrebu prijavu za plagijat odmah nakon podnošenja prije šest godina odbacila kao neosnovanu i potvrdila da „nije riječ o plagijatu ili njegovim pojavnim oblicima“, optužba za plagijat izvađena je iz ormara te dospjela u središte medijskoga zanimanja upravo neodmjerenim i spornim javnim istupima bivšega predsjednika Odbora za etiku akademika Vlatka Silobrčića. Da nije riječ o plagijatu nego o nenamjernoj pogrešci koja je naknadno ispravljena, potvrdili su mnogi ugledni znanstvenici svojim elaboracijama. Detalje o spornoj fusnoti, prosudbama, stajalištima i potporama znanstvenika opisao sam na svojoj internetskoj stranici. Posebice bih izdvojio izvrsnu analizu uglednoga stručnjaka i vrsnoga publicista Inoslava Beškera koji je jasno obrazložio kako tu nije riječ o plagijatu nego o propustu. Jako su me ugodno iznenadili i razveselili mnogi znanstveni i akademski djelatnici, brojne ustanove - od Rektorskoga zbora, preko sveučilišnih ustanova do pojedinih fakulteta koji su mi uputili izraze potpore i iskazali ogorčenost na medijski linč kojemu sam izložen. Osobito me pritom ganula potpora i potpisi gotovo stotinu mojih studenata koji su osjetili potrebu svojim potpisom izraziti solidarnost sa svojim profesorom.
Kako vi gledate na cijelu aferu?
Slučaj je poprimio razmjere medijskoga mobbinga. Kao što su sjajno uočili i osudili pojedini članovi saborskoga Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, ovdje je riječ o nezabilježenu slučaju. Naime, čelnik jedne političke stranke, član predsjedništva stranke Pametno, koji je sudjelovao na parlamentarnim izborima i pisao stranački program, pod okriljem saborskoga Odbora za etiku procesuira ministra iz druge političke stranke. Ne bi li saborski Odbor za etiku trebao biti politički neutralno tijelo? Sukobi interesa takvih razmjera podsjećaju na montirane procese koji se susreću u totalitarnim režimima, oni nisu primjereni demokratskim sustavima. Preporučujem studentima političkih znanosti da u svojim istraživačkim seminarima prouče i na tom slučaju opišu zloporabe etičkih tijela u političke svrhe.
Jedan od vrućih problema koji su vam ostavile prošle vlade svakako je kurikularna reforma. Javnost traži jasne odgovore – što će biti s njom?
Reforma školstva za Vladu Republike Hrvatske stožerno je strateško polazište te predstavlja osnovu kvalitetnih promjena i procesa modernizacije sustava odgoja i obrazovanja. Započela je prije više od desetljeća radom na izradi Hrvatskoga nacionalnoga obrazovnog standarda. U tom svjetlu reforma će zadržati kontinuitet jer smatramo kako nije dobro da bude politički ili ideološki obojena. Nakana je Vlade uključiti i uvažiti različite pristupe i mišljenja kako bi reforma naobrazbe imala stabilnost, neovisno o preferencijama političkih krugova i interesnih skupina. Zato ova dva mjeseca intenzivno razgovaram sa svim ključnim dionicima u procesu unapređenja školstva. Što se tiče idućih koraka, slijedi imenovanje posebnoga stručnog povjerenstva u novom sastavu koje će pristupiti provedbi daljnjih strateških mjera odgoja i obrazovanja, znanosti i tehnologije. Valja razraditi kriterije i načela ustrojavanja ekspertne radne skupine. Nakon toga slijedi raspisivanje natječaja za izbor članova ekspertne radne skupine te nastavak rada s ciljem dovršenja rada na kurikularnim dokumentima. To podrazumijeva analizu očitovanja pristiglih u javno savjetovanje te doradu predloženih kurikularnih dokumenata. Iznos za daljnju provedbu aktivnosti Cjelovite kurikularne reforme iznosi 9,5 milijuna kuna što je povećanje od pet milijuna kuna u odnosu prema 2016. Uz to, sredstva Agencije za odgoj i obrazovanje za stručno usavršavanje odgojno-obrazovnih djelatnika veća su za 856.488 kuna.
Na fakultetima prošle godine svakako nije bilo mirno, ni što se tiče studenata, ni što se tiče profesora. Kakav je vaš stav prema događanjima na Filozofskom fakultetu?
Prema informacijama kojima raspolažemo, sjednica Fakultetskoga vijeća na kojoj je donesena odluka o razrješenju v.d. dekana Željka Holjevca nije zakonito sazvana. Uz to se postavlja elementarno pravno pitanje, kako tijelo koje nije imenovalo v. d. dekana, Fakultetsko vijeće, može donijeti odluku o njegovu razrješenju. Njega je imenovao Rektor Sveučilišta u Zagrebu uz suglasnost Senata. Fakultetsko vijeće dužno je poštovati Statut svojega Fakulteta i Sveučilišta, a osobito odredbe zakona. Nadam se da će Filozofski fakultet i vodstvo Sveučilišta, koje se jako dobro postavilo u navedenom slučaju, naći primjeren i zakonit način za rješenje spornih pitanja. Važno je da se u sklopu autonomije sveučilišta poštuju zakon i svi ostali zakonski i podzakonski propisi. To je temelj pravne države i u tome bi trebali u društvu prednjačiti upravo nastavnici i studenti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao najveće i najvažnije ustanove za humanističku naobrazbu u zemlji.
Nezadovoljstvo je iskazao i dio studenata Hrvatskih studija zbog toga što prerastaju u sveučilišni odjel, a ne u fakultet. Mislite li da je to dobro rješenje?
Vjerujem u vizionarski duh i organizacijski kapacitet, kako vodstva Sveučilišta u Zagrebu, tako i vodstva Hrvatskih studija. Za mene osobno, kao jednoga od utemeljitelja Hrvatskih studija, koji je od 1992. odnosno od 1993. do 1995. bio zamjenik voditelja, a poslije i obnašatelj dužnosti voditelja Hrvatskih studija, bila bi to znatna i veličanstvena satisfakcija doživjeti kao ministar da Sveučilište u Zagrebu, upravo u godini kada obilježava svoj prvi četvrtstoljetni jubilej, ta ogledna sastavnica Sveučilišta ispuni svoju prvotnu viziju i dade primjeren ustrojbeni oblik Hrvatskim studijima, kao svojoj istaknutoj sastavnici. Bit će mi čast i zadovoljstvo ako budem mogao sudjelovati u toj plemenitoj zadaći te dati vlastiti doprinos rješavanju odgovarajućih pitanja.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja bit će nositelj aktivnosti koje će s Gradom Zagrebom, mjerodavnim ministarstvima, Sveučilištem i drugim ustanovama uskladiti daljnji razvoj i gradnju kompleksa kampusa na Borongaju. Uz dodatna financiranja iz državnoga proračuna, nastojat ćemo alocirati sredstva i iz europskih fondova za daljnju gradnju
Hrvatski studiji smješteni su u kampusu na Borongaju. Kampus je još jedna velika priča o kojoj su se godinama slušala samo obećanja, a ostao je to studentski ‘grad duhova’. Je li kampus otpisana priča ili će se na njemu ipak nešto napraviti?
Iznimno smo zahvalni Vladi i Gradu Zagrebu što su tako važan infrastrukturni kompleks kao što je Znanstveno-učilišni kampus Borongaj stavili na raspolaganje Sveučilištu u Zagrebu i drugim ustanovama za razvoj znanstvene, istraživačke, inovacijske i srodne djelatnosti. Na nedavnom sastanku s predstavnicima Državnoga hidrometeorološkog zavoda, koji je prijavio projekt gradnje svoje zgrade i hidrometeorološkoga parka u tom kompleksu, donijeli smo zaključak da će Ministarstvo znanosti i obrazovanja biti nositelj aktivnosti koji će zajedno s Gradom Zagrebom, mjerodavnim ministarstvima, Sveučilištem i drugim ustanovama uskladiti daljnji razvoj i gradnju toga kompleksa. Ministarstvo je i nedavno odobrilo sufinanciranje novih djelatnosti u kampusu, a uz dodatna financiranja iz državnoga proračuna, nastojat ćemo alocirati sredstva i iz europskih fondova za daljnju gradnju.
Vrući krumpir je i Studentski centar u Zagrebu, koji nikako da izađe iz sanacije, a krajem godine u štrajku su bili i njegovi djelatnici. Hoće li biti kraja problemima u SC-u?
Veliko je postignuće što je započeti štrajk okončan potpisivanjem prvoga Kolektivnog ugovora sa zaposlenicima Studentskoga centra. Zaposlenici su imali razumijevanja za to što je ta ustanova u postupku sanacije pa su se odrekli povećanja materijalnih prava tijekom ove godine. Ali smo se obvezali do kraja godine dovršiti sanaciju, koja je započela prije četiri godine. U posljednjem kvartalu dogovoren je nastavak pregovora o materijalnim pravima iz potpisanoga sporazuma. Za ovu godinu u državnom proračunu previđena su povećana sredstva za dovršetak sanacije u iznosu od 20 milijuna kuna i nadam se da će odgovarajućim preustrojem i racionalizacijom djelatnosti Studentski centar izaći iz sanacijskoga postupka te nastaviti uspješno djelovati kao sastavnica Sveučilišta u Zagrebu.
U sklopu SC-a su i studentski domovi od kojih je dobar dio nedavno renoviran. Ipak, pokazalo se da radovi i nisu bili tako kvalitetni pa su u manje od godinu dana potrebne sanacije. Kako to komentirate?
Za obnovu studentskih domova upotrijebljena su znatna sredstva iz državnoga proračuna i iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Načinit ćemo uvid u provedbu obnove te poduzeti potrebne mjere da se ispravi što bude moguće.
Ima li planova za proširenje kapaciteta domova?
Odobrena je gradnja novih kapaciteta studentskih domova u Varaždinu, Rijeci, Virovitici, Osijeku. Čakovcu, Dubrovniku, Puli i Vukovaru. Ukupan je broj novih kapaciteta studentskih domova koji je dosad ugovoren 3149 novih ležajeva. Očekujemo da će tijekom 2017. biti odobrena gradnja novih domova i u Šibeniku, Požegi i Zadru, te rekonstrukcija studentskog doma u Splitu.
Sad već govorimo o studentskom standardu, a tu jednu od osnovica čine i stipendije. Lani su one isplaćene tek nakon prosvjeda studenata. Hoće li isplata postati redovitija?
Već sada mogu s ponosom reći da je načinjen znatan napredak. Isplata stipendija za ovu akademsku godinu počela je 12. siječnja 2016., što je znatno poboljšanje u odnosu prema lani, kada je kasnila do 24. svibnja 2016., a i u ostalim je godinama uglavnom počinjala tek u travnju. Cilj nam je isplatu stipendija što više uskladiti s početkom akademske godine.
Foto: Matea Petrović/Global
Što se radi s poticanjem tržištu sve atraktivnijih zanimanja?
Upravo smo dobili povećan fond europskih sredstava za studentske stipendije. Iz Europskoga socijalnog fonda osiguran je novac za 15.000 stipendija, u iznosu od 400 milijuna kuna u petogodišnjem razdoblju za studente u STEM područjima, te u informatičko-komunikacijskom području i drugim prioritetnim područjima. Za ista je područja osigurano i 100 milijuna kuna za poticanje sudjelovanja studenata u europskim razmjenama u svrhu stručne prakse, odnosno pripravništva i učenja kroz rad pa će ovaj program biti svojevrsna dopuna programu Erasmus i dodatno povećati mobilnost studenata.
Jedan od uspješnih projekata koji uključuje studente je program Erasmus. Hoće li se on i dalje adekvatno financirati?
Europski program razmjene studenata, znanstvenika, nastavnika i sveučilišnoga osoblja iznimno je vrijedan. Sudjelovao sam prije dvanaest godina kao pomoćnik ministra u osiguravanju pretpostavki za uvođenje toga programa u Hrvatskoj. Svima nam treba biti na ponos što se u međuvremenu taj program tako uspješno razvijao i usavršavao da mnogo studenata i nastavnika odlazi na inozemna visoka učilišta te da naša visoka učilišta ugošćuju sve više inozemnih gostiju. Program Erasmus, kao i obuhvatniji program Erasmus+ čiji je on dio, u programskome će ciklusu od 2014. do 2020. doživjeti porast proračuna od 40 posto u odnosu prema početnoj godini programa. To znači da će kroz Erasmus+ ukupno oko milijardu kuna u ovom sedmogodišnjem razdoblju biti uloženo u razmjene, europske suradnje i projekte.
Pa ipak, pogotovo nakon što mladi upoznaju druge zemlje i sustave, mnogi od njih nakon školovanja odlaze iz Hrvatske. Je li moguće zaustaviti odljev mozgova?
Prvi i osnovni razlog za povećani odlazak mladih iz Hrvatske vidim u mogućnosti zapošljavanja i napredovanja u poslu. Nema dvojbe da će biti obeshrabrena svaka mlada osoba koja nema odgovarajuću prigodu naći posao za koji se školovala i pripremala. Ima, naravno, i drugih razloga, od želje mladih da se potvrde u drugim sredinama i novim izazovima do otvorenosti granica u Europi i svijetu koji postaje sve više povezan i isprepleten globalizacijskim tendencijama. Smatram da je ključna zadaća naše vlade načiniti sustavne mjere kako za zadržavanje visokoobrazovanih tako i za privlačenje onih koji su otišli. Hrvatska je lijepa zemlja za život, samo je treba učiniti još privlačnijom jačanjem mogućnosti inovacija i zapošljavanja. A u tom pogledu velika je uloga i poslanje upravo visokoobrazovanih. Oni mogu ponuditi nove ideje, ostvarivati moderne zamisli i stvarati povoljnu radnu klimu u društvu, koja će gospodarstvo vući prema naprijed.
Jedan od razloga zbog kojeg su mnogi mladi također govorili da će otići iz Hrvatske jest i nedovoljno uređen sustav stručnih studija, a nakon što je zagrebački rektor Damir Boras od Ustavnog suda zatražio i izmjene zakona, ti su studenti istaknuli da su ostali u diskriminiranom položaju.
Reforma školstva za Vladu je stožerno strateško polazište te predstavlja osnovu kvalitetnih promjena i procesa modernizacije sustava odgoja i obrazovanja. U tom svjetlu reforma će zadržati kontinuitet jer smatramo kako nije dobro da bude politički ili ideološki obojena
Odluka Ustavnoga suda nije diskriminatorna prema stručnim studijima. Njena je osnovna poruka usmjerena prema jasnom razlikovanju sveučilišnih od stručnih studija. Povjerenstvo za izmjene i dopune Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, u kojemu su bili predstavljeni studenti i predstavnici različitih akademskih ustanova i visokih učilišta, na tom je tragu iznašlo dobro rješenje kojim će razine studija s istim brojem europskih kreditnih bodova zadržati u zadanim i jednakim osnovnim okvirima, usporedivim i uskladivim s Europskim kvalifikacijskim okvirom. Ali će u skladu sa Zakonom o znanosti i visokom obrazovanju jasno istaknuti razliku vrsta postignutih ishoda učenja i vještina između sveučilišnih i stručnih studija.
Vratimo se na standard. Planirate li u svom mandatu riješiti problem sufinanciranja učeničkoga prijevoza, koji se često znao mijenjati na uštrb učenika?
Nastavljeno je i ove godine financiranje učeničkoga prijevoza prema uvriježenu modelu koji nam se čini prihvatljivim i održivim. Učenicima srednjih škola, iz obitelji lošijeg imovinskog statusa, osigurat ćemo besplatan prijevoz, a za sve ostale zadržat ćemo subvencionirani model srednjoškolskog prijevoza.
Je li u doglednoj budućnosti moguće da učenici i studenti rade na tabletima, umjesto da se troši toliko novca na tiskanje udžbenika koji se često mijenjaju?
Zagovornik sam uvođenja novih tehnologija i nastavnih pomagala u škole. U tom sklopu svakako smatram da su tableti kao i ostali oblici računalnih pomagala korisni učenicima u nastavi. Ali smatram da se još knjige treba zadržati u našoj kulturi općenito pa tako i u nastavi.
Vaučerizacija nije uskladiva sa sadašnjim sustavom
Razmišlja li se uopće više o vaučerizaciji u visokom obrazovanju?
Zauzimat ćemo se za veću potporu javne uloge visoke naobrazbe putem stipendiranja, subvencija smještaja, prehrane, javnoga prijevoza, gradnje infrastrukturnih objekata visokih učilišta i drugih oblika potpore. Nismo razmatrali koliko bi i kako uvođenje vaučerizacije bilo uskladivo s tim ciljevima. Riječ je o modelu financiranja visokoga obrazovanja koji težište prebacuje na drugu razinu odgovornosti od one koja prevladava u sadašnjem sustavu.
Kako gledate na probleme znanstvenih novaka u Hrvatskoj?
Izraz ‘znanstveni novak’, nažalost, nestaje iz uporabe. U Zakonu se pod suradničkim zvanjima i radnim mjestima navode asistenti i poslijedoktorandi. Hrvatska zaklada za znanost razvija projekt razvoja karijere ‘mladih istraživača’ i naobrazbe novih doktora znanosti. Tako je godinama usavršavan, a zacijelo prilično uspješan oblik potpore ‘znanstvenih novaka’ ne samo nazivom istisnut nego je i sadržajem promijenjen. Ponajprije su skraćeni rokovi u kojima se mladim istraživačima daje mogućnost potpore za postizanje doktorata, s prijašnjih šest na sadašnjih četiri godine. Sadašnjim je načinom financiranja projekata znatno smanjen i broj potencijalnih mentora. Prije deset godina bilo je oko 2000 znanstvenih projekata s isto toliko voditelja. Danas ih je četiri puta manje. Smatram da je nužno temeljito razmotriti sadašnji način potpore mladih istraživača i učiniti određene preinake. Nastojat ću sa suradnicima i predstavnicima Zaklade već ove godine izaći s prijedlozima i poboljšanjima statusa i potpore znanstvenih prinova. Među ostalim, važno je poboljšavati status mladih istraživača stimuliranjem povoljnijih stambenih kredita i stavljanjem na raspolaganje stambenih fondova. Ministarstvo znanosti i obrazovanja obnovit će postojeći fond stanova sagrađenih za tu svrhu, a podupirat će i one znanstvene i akademske ustanove koje će graditi vlastite stambene kapacitete za mlade istraživače.
Kakvi su danas uvjeti s obzirom na uvjete u kojima ste vi završili fakultet?
Prvo zaposlenje dobio sam kao ‘mladi istraživač’ 1984. na Fakultetu političkih znanosti. Problemi su tada ipak bili nešto složeniji i teži nego što izgledaju sadašnjim mladim istraživačima. Bilo je manje projekata i mogućnosti da se dobije mjesto. Ugovor se u pravilu trebao produljiti svake godine nakon podnesena izvješća. Mogućnosti za stambene kredite ili za korištenje stanova bile su znatno manje. Dodao bih da je bilo znatno manje mogućnosti za odlaske na međunarodne razmjene i istraživačke boravke u inozemstvu nego što je to omogućeno današnjim studentima i asistentima. Imao sam sreću oti- ći na doktorski studij u Njemačku posredovanjem stipendije DAAD. Ali su to tada bile rjeđe prigode nego što ih danas imamo kao ravnopravna članica Europske unije.
Koje ste si ciljeve zacrtali u mandatu?
Među reformskim ciljevima koje bih želio ostvariti stavljam na prvo mjesto nastavak modernizacije strukovnoga obrazovanja. Započet ćemo s izradom novih strukovnih kurikula na temelju standarda zanimanja i standarda kvalifikacija što će omogućiti bolju usklađenost s tržištem rada. Planira se i promoviranje te unapređenje modela učenja na radnome mjestu, uključujući kombinirani dualni model obrazovanja, kao i promocija strukovnoga obrazovanja kao prvoga izbora učenika. Drugi je znatan cilj provedba reforme na temelju kritičke analize i preispitivanja postignuća bolonjskoga procesa. Naglasak će biti i na prilagođavanju potrebama tržišta rada i njihovu redefiniranju u nacionalnim okvirima. Područje znanosti i visokoga obrazovanja uređeno je nizom zakona i podzakonskih akata što je urodilo neusklađenošću normi i prakse. Zato smo već u 2017. predvidjeli niz intenzivnih normativnih aktivnosti na ovim područjima. Također, razvoj znanosti, istraživanja i njihovo povezivanje s gospodarstvom treba biti okosnica pametnoga i održiva razvoja Hrvatske. Stoga ćemo kontinuirano povećavati izdvajanja za znanost i istraživanje. Poticat ćemo financiranje znanstvenih projekata te obnovu i unapređenje istraživačke infrastrukture. Kad je o znanstveno-istraživačkom radu riječ, čeka nas sveobuhvatna reorganizacija prema mjeri razvijenoga svijeta. Posebno je važno osigurati održiv program znanstvenih novaka kako bismo najbolje mlade ljude zadržali u Hrvatskoj.
Bolonja je manjkava, priprema se analiza i usavršavanje
Usklađivanje s europskim obrazovnim sustavom donijelo nam prije više od desetljeća i bolonjski proces, zbog kojeg se do danas u našoj zemlji lome koplja…
Bolonjski je proces jamačno donio određena poboljšanja u Hrvatskoj i u Europi. Prvo je i temeljno poboljšanje u pogledu na usporedivost visokoškolskih programa i diploma. Tako danas možete tražiti prepoznavanje diploma stečenih u Hrvatskoj i u drugim zemljama. Bolonja je pospješila i pokretljivost te razmjenu, studenata i nastavnika. U osnovi se također povećala završnost studija i smanjivanje broja onih koji nikad ne završavaju studij.
Ali nije sve samo pozitivno, postoji i druga strana medalje, zar ne?
Manjkavosti se očituju u povećanju umjesto smanjenju administrativnih i birokratskih procedura. Znatan je prigovor i što bolonjski proces nije ostvario veću pokretljivost studenata, a isto tako nedovoljna je mobilnost nastavnika. Pogotovu je ona nedovoljna u zemlji. Studenti upisuju i prelaze na druga učilišta u određenoj mjeri s preddiplomskih na diplomske studije, ali nastavnici znatno manje. Isto je tako nedovoljna prohodnost među različitim studijima, što se u osnovi željelo postići bolonjskom reformom. Na nekim visokim učilištima, posebice ću tu izdvojiti pravne studije na nekim sveučilištima, nije se skratilo vrijeme studija. Prolaznost i završnost izrazito je mala. Jedan je od većih prigovora u tome što tržište rada nedovoljno prepoznaje prvostupnike.
Može li se to popraviti?
Kada se zbroje i usporede prednosti i nedostaci, smatram da je sada dvanaest godina nakon usklađivanja studijskih programa sa zahtjevima bolonjske deklaracije dozrelo vrijeme da se u Hrvatskoj provede temeljita analiza postignutoga i poduzmu koraci za uklanjanje nedostataka i unapređenje procesa. Upravo bismo u tom smjeru i s tom zadaćom željeli ponovno ustrojiti stručno povjerenstvo za praćenje i usavršavanje bolonjskoga procesa.
