Mnogi danas zaborave da je, osim zabave, film i umjetnost. I dok "jake"
blockbustere možemo pronaći u većini kina, kad je riječ o europskim produkcijama, mnogim će gledateljima trebati dodatne smjernice, preporuke i selekcija.
Dok laici film dijele na komercijalni ili uspješni film najčešće holivudske produkcije, i nekomercijalni, odnosno nepopularni film umjetničkog karaktera, studenti Akademije dramske umjetnosti objašnjavaju da se film ne bi trebao tako dijeliti.
Američka dominacija
"Razumijem da ta podjela postoji i da postoji s razlogom, ali nije mi osobno draga jer mislim da se film uvijek radi za publiku. Na kakvom god projektu radio u svojoj budućoj karijeri, ako mogu birati, ne bih ga radio isključivo radi komercijalne isplativosti. Isto tako, ni kad bih bio dio projekta koji se karakterizira kao umjetnički, ne bih ispustio iz glave da film zaživi tek kad ga netko pogleda", rekao je Nikša Modrić, student prve godine produkcije.
Unatoč nezgrapnoj kategorizaciji, ipak postoji podjela - osjetna je dominacija američkih produkcija. Ida Klemenčić, također studentica prve godine produkcije, prokomentirala je i zašto misli da je tako.
"Zbog dominacije engleskog jezika u svijetu mislim da je mladima ovdje postalo čudno gledati filmove koji nisu na hrvatskom ili engleskom. Europski film smatraju ‘egzotičnim‘, iako bi im trebao biti bliži nego holivudski", objasnila je Ida.
Sudeći prema tome da se Oscar smatra najvećom filmskom nagradom koju filmaš može primiti, a cijeli svijet izvan SAD-a je strpan u jednu kategoriju, očita je određena razina elitizma. No Ida smatra da ne možemo reći kako Hollywood preuzima većinu filmskog tržišta, već da pokušava, dok se mnogi ne daju.
Zbog dominacije engleskog jezika u svijetu, mladima je čudno gledati filmove koji nisu na hrvatskom ili engleskom. Europski film smatraju ‘egzotičnim‘, objasnila je studentica Ida Klemenčić
Bio europski film nama egzotičan ili ne, jedno je jasno - blizu nam je, a opet tako daleko.
"Rekao bih da prosječni gledatelj mnogo manje nego prije poznaje europski film. U vrijeme prije videa svi bi znali za Fassbindera Fellinija, Bunuela, Bergmana… S druge strane, njihovi današnji pandani Östlund, Sorrentino, Seidl ili Noé, a tu govorimo o vodećim europskih redateljima današnjice, uglavnom su nepoznati prosječnom gledatelju", kazao je Igor Mirković, umjetnički direktor Motovunskog filmskog festivala.
Iz toga je vidljivo da je prosječnom gledatelju potrebna i određena filmska edukacija, a za nju se pak uvelike brinu zagrebačka kina.
U Kinu Tuškanac srednjoškolci i studenti su najbrojnija publika, i već godinama tu se održavaju razne edukacije i radionice.
"Kino studentima, ali i ostalim posjetiteljima, pruža dublje i šire gledateljsko obrazovanje, koje im je od izravne koristi i kao ljubiteljima filma, i kao budućim filmskim stvaraocima i proučavateljima filma. Osim toga, redovitim posjećivanjem prikazivačkih programa studenti razvijaju i sposobnosti estetičkog prosuđivanja filmskog djela, što je kvaliteta koja im može biti od neizmjerne vrijednosti kao budućim filmskim djelatnicima", ističu iz Tuškanca.
Suradnja kina i festivala
Još je jedna od zanimljivih institucija Kino Europa, gdje čak 30 posto publike čine studenti i učenici. Iz kina, koje također sudjeluje u obrazovanju filmoznalaca izjavili su:
"Oduvijek smo usko vezani uz sektor obrazovanja - surađujemo s većinom zagrebačkih škola na promociji kvalitetnog europskog filma i promociji filmske pismenosti. Jedan smo od inicijatora Hrvatske mreže neovisnih kinoprikazivača koja je pokrenuta 2014. Kinomrežu čine 52 kina koja su se okupila kako bi ojačala položaj neovisnih kina unutar same filmske djelatnosti te pokrenuli i razvijali filmsku kulturu u svim njezinim oblicima diljem Hrvatske", ističu iz Kina Europa.
Vjerni "suradnici" kina mnogobrojni su filmski festivali kojima se Hrvatska ponosi i koji se iz godine u godinu dokazuju velikom posjećenošću. Osim što su popularizirali film i vratili velik dio publike u nekomercijalna kina, festivali su i odraz nepopustljivosti filmskih intelektualaca pred pritiskom dominirajućeg holivudskog filma.
"Motovunski filmski festival pokrenuli smo, među ostalim, i zato što u to vrijeme, potkraj devedesetih, europskih filmova gotovo uopće nije bilo u kinima. Konkretno, 10. kolovoza 1999., prvog dana našeg festivala, niti u jednom kinu u Hrvatskoj nije igrao niti jedan europski film. Festivali su sigurno pridonijeli tome da se formira nova generacija publike koja gaji interes za autorski i europski film. I mogu reći da je sad mnogo bolje, a za to su djelomično zaslužni filmski festivali", ističe Mirković.
