"Tko će se boriti za istinu ako neće roditelji", riječ su to Hrvoja Rendulića, roditelja, diplomiranog ekonomista i osnivača Udruge Nada, nevladine, neprofitne udruge za pomoć oboljelima od poremećaja u prehrani. Glavna motivacija za osvivanje udruge bila mu je bolest njegove kćeri.
U Hrvatskoj ne postoji službena statistika o broju oboljelih od poremećaja u prehrani. Prema posljednjim epidemiološkim procjenama u Hrvatskoj čak 40.000 ljudi ima zdravstveni problem poremećaja prehrane (anoreksiju, bulimiju, kompulzivno prejedanje), upozorava Dnevna bolnica za poremećaje prehrane. Čak 85 posto oboljelih se ne liječi.
I dok čak 40.000 ljudi boluje od poremećaja u prehrani, lpristup liječenju je ograničen. Jedna od ustanova koja se bavi liječenjem poremećaja u prehrani je Dnevna bolnica za poremećaje prehrane. Ona ima kapacitet za 30 bolesnika: 15 oboljelih od anoreksije i bulimije te 15 pacijenata koji pate od kompulzivnog prejedanja.
Nedostaje indtitucionalne pomoći
U Hrvatskoj, upozorava Rendulić, nedostaje institucionalne pomoći ljudima koji oboljevaju od poremećaja prehrane. Ozbiljnog poremećaja koji je psihički poremećaj s visokom smrtnošću i teškim tjelesnim posljedicama, a koji sa sobom donosi i mnogobrojne predrasude.
"Bez ikakve logistike, prostora, novaca - korist od naše Udruge imalo je više od 12.000 ljudi koji nisu naišli na institucionalnu pomoć", ističe Rendulić koji je nakon što mu je kći bolovala od anoreksije odlučio biti ruka spasa drugima.
Sve počinje kavom. Naime, Rendulić navodi kako je u radu s osobama koje boluju od poremećaja u prehrani teško situaciju procijeniti preko telefona ili pak maila. No, oboljele i u susretima uživo nerijetko pokušavaju ublažiti stvarno stanje te fizički slabo tijelo prekriti širokom odjećom.
"Vi ćete možda naručiti kavu i sok, ona će uzeti eventualni kiselu vodu ili dugačku kavu koju neće ni primiti u ruke", objašnjava. Napominje da i takve situacije uvelike govore o psihofizičkom stanju oboljele osobe. Nakon te početne svojevrsne "trijaže" upućuje ih doktorima s kojima usko surađuje. Neki od njih su psiholozi, neki endokrinolozi ili ginekolozi.
Država nema volje za uhvatiti se u koštac
Kao veliki problem u samom liječenju navodi manjkavost na području obrazovanja i specijalizacije doktora. Napominje da u Hrvatskoj nijedan liječnik nema specijalizaciju u tom području, a takve specijalizacije liječnici ni ne mogu dobiti u Hrvatskoj. Jedina mogućnost je, govori Rendulić, otići na Zapad no to je preskupo i predugo traje.
"Oni koji trebaju pružiti pomoć nisu kvalificirani, stoga imate više šanse da preživite ako obolite od raka. Tada ćete imati svu moguću pomoć na raspolaganju, a ako obolite od poremećaja u prehrani smrtnost je 20 posto i tad nećete imati ništa", snažno kritizira Rendulić i navodi da su oboljeli "diskriminirani" te da im je ugroženo Ustavom zajamčeno pravo na zdravstvenu skrb.
Na meti Rendulićevih kritika je i sama država, odnosno zdravstveni sustav za koji navodi da "nema političke volje za rješavanja ovog problema. Napominje da oni vide i svjesni su toga problema, no ne čine ništa. Osim zdravstva Rendulić ističe kako ni farmacijska industrija nije zainteresirana za napredak, a njihovi razlozi su ekonomski.
"Nije komercijalna bolest, nema ciljanog lijeka kojim bi se to tretiralo to je jedan od razloga zašto zdravstvo i farmakolozi se nisu zainteresirali na to bez obzira što je statistički raširen i masovan", navodi Rendulić.
Poremećaj zahtjeva interdisciplinaran pristup liječenja - psiholozi, nutricionisti...
Idealni sustav liječenja poremećaja u prehrani Rendulić je prepoznao u Centru u Veroni. Ti referentni centri imaju multidisciplinarni pristup koji je usmjeren na oboljele i njihove obitelji. Tu rade ginekolozi, endokrinolozi, gastroenterolozi te nutricionisti koji su posebno specijalizirani i educirani za rad s oboljelima o poremećaja u prehrani. Napominje da je takav sustav za hrvatske prilike "Terra incognita", no da bi se Hrvatska morala ozbiljnije pozabaviti važnosti prevencije.
Za interdisciplinarni pristup liječenju ovih bolesti zalaže se i ravnatelj Dnevne bolnice za poremećaje u prehrani Hrvoje Handl, on napominje i važnost otvaranja slične ustanove za maloljetne jer su adolescenti grupacija koja je najranjivija. Handl kao jedan od važnih stvari ističe i destigmatizaciju poremećaja koja je u društvu nažalost i dalje prisutna.
Rendulić ističe da, prema njegovom iskustvu, najčešće obolijevaju inteligente djevojke, obrazovane, koje potiču iz srednjeg sloja.
"Smatra se bespotrebnom bolesti pa se pitam koja je to bolest potrebna?", zaključuje Rendulić.
DISCLAIMER: Članak je nastao u sklopu kolegija Novinska redakcija na Fakultetu političkih znanosti, pod mentorstvom Stele Lechpammer
