Pavle Kalinić, pročelnik zagrebačkog Ureda za upravljanjem u hitnim situacijama sredinom travnja
je izjavio da će se inzistirati na uvođenju obveznog vojnog roka. Osvrnuo se na rad civilne zaštite uoči saniranja posljedica potresa.
"Pokazalo se da su nam za učinkovito rješavanje kriznih situacija ključni mladi od 18 do 30 godina", rekao je tada Kalinić. Objasnio je da bi vojni rok trajao četiri mjeseca, po švicarskom modelu, isto za žene i muškarce.
Pozitivna iskustva
U razgovoru s pripadnicima vojne službe, doznali smo nešto više o pozitivnim iskustvima koje su doživjeli u vojsci. S obzirom na to da pripadnici vojske ne smiju davati javne izjave, naši sugovornici su ostali anonimni.
"Od malena sam osjećao vojsku kao poziv", kaže nam 21-godišnjak, koji je u službi već godinu dana. Za njega je vojni rok nešto što bi se svakako trebalo uvesti jer smatra da je današnjoj mladeži potrebna disciplina koju bi stekli putem obuke, kao i osnove samoobrane.
"To mi je pomoglo da se izgradim kao čovjek. Za mene vojska nema negativnih strana i volio bih u njoj i ostati", dodaje. Slično iskustvo imala je i njegova vršnjakinja, koju je vojska oduvijek privlačila. Smatra da bi se vojni rok trebao uvesti jer vojna obuka donosi puno pozitivnih iskustava.
"Sprijateljiš se, razviješ tehniku timskog rada i što je najvažnije, odrasteš", pojašnjava. Vojska joj je omogućila da svakodnevno proširuje znanje, a dodaje i da svakako želi biti dio zajedništva koje ju toliko ispunjava. Teško joj je, kaže, uopće zamisliti da radi nešto drugo.
Organizacija je ključ
Profesor i psiholog Matej Sakoman naglašava da bi glavni fokus vojnog roka trebali biti njegov koncept i organizacija.
"Ako je organiziran kao edukativno-razvojni program s kvalitetnim stručnjacima i namjerom da razvija mlade, a ne samo da podučava, ne mislim da bi bio štetan", smatra Sakoman. Donja granica za ulazak u vojsku je 18 godina.
"Iako su kognitivno sposobni, mladi u toj dobi emocionalno još uvijek nisu zreli, posebno u području kontrole impulsa, percepciji i procijeni rizika", objašnjava Sakoman.
Nadovezao se na istraživanje provedeno u Izraelu koje je pokazalo da je vojni rok povezan sa sazrijevanjem, razvojem discipline i samopouzdanja te da je imao pozitivan učinak kod oba spola. Međutim, nadodaje da postoje i druga istraživanja prema kojima može doći do negativnih posljedica vojske kod pojedinaca. Ističe da je organizacija ključ i kada je riječ o balansiranju fakulteta i vojnog roka.
"Bitno je hoće li iskustvo vojnog roka učiniti da ljudi postaju još zreliji i odgovorniji ili će pak poremetiti njihove izglede za školovanjem", dodaje Sakoman.
Studenti nisu oduševljeni
Ana Sekula, maturantica koja se sprema za upis na fakultet, tvrdi da vojni rok ne bi trebao biti obavezan.
"Izgubila bih četiri mjeseca života, a da se održava za vrijeme faksa trebala bih ponavljati godinu kao i svi drugi studenti", kaže Ana. Umjesto vojnog roka, smatra da bi se trebala organizirati neka vrsta pripreme i davanje jasnih uputa za reagiranje u kriznim situacijama poput potresa.
Studentu Nikici Stijepiću ne bi bilo drago da se vojni rok uvede.
"Kada bi ga bilo moguće organizirati uz neku vrstu kompenzacije, primjerice novčane, bilo bi mi prihvatljivije sudjelovati", ističe Nikica. Dodaje i kako su četiri mjeseca previše i da pojedinac od toga nema gotovo nikakve koristi. Niti studentica Tonia Jurišić ne misli da je uvođenje vojnog roka potrebno .
"Mlade treba pripremiti za život i dati im sigurnost da naprave prvi korak u odrasli svijet. Vojni rok je priprema za rat, a ne za život", poručuje Tonia.
