Studentica Anđela Vladić s navršenom 21 godinom se morala preseliti iz doma za nezbrinutu djecu u onaj studentski. Tada je dobivala stipendiju Rotary kluba, ali iznos koji je primala u prvih nekoliko samostalnih mjeseci jedva joj je bio dovoljan da pokrije osnovne troškove. Mjesečni iznos je ostao isti i nakon što se s jednog fakulteta prebacila na drugi, otkrila je Anđela koja od kluba prima 233 eura.
Svaki obrok u menzi
Trenutno je na apsolventskoj godini studija Ranog i predškolskog odgoja na Sveučilištu u Splitu i kaže da rijetko tko od njezinih vršnjaka iz doma studira. Ona se sa svog prvog studija, Ekonomskog fakulteta u Splitu, ispisala nakon svega mjesec dana.
"Kuma mi je prilikom upisa rekla da je ekonomija isplativija te sam imala krivu sliku u glavi", rekla je Anđela koja je od početka htjela upisati predškolski odgoj.
Da bi upisala željeni studij morala je raditi preko ljeta jer je upis drugog fakulteta koštao 930 eura odnosno tadašnjih 7000 kuna. Naknadno je saznala da su "ljudi iz domova" oslobođeni te obveze i ostala razočarana što nitko o tome nije ništa prethodno znao.
"To bi trebala biti opće poznata informacija koja bi mi uštedjela cijelo ljeto rada", kazala je.
Napisala je molbu da joj se novac vrati, a taj iznos joj je na kraju dobro došao jer je mogla kupiti laptop. Prvu godinu studija predškolskog odgoja još je bila smještena u Dječjem domu Maestral u Splitu. Tada je primala jednu potporu. Iznos od 1750 kuna koji sada predstavlja 233 eura bio joj je dovoljan do izlaska iz sustava.
"Mogu to usporediti s djecom koja žive s roditeljima pa su im neke stvari plaćene", rekla je Anđela.
Nakon preseljenja joj taj iznos više nije bio dovoljan. Još neko vrijeme je izdržala samo sa stipendijom tako što je svaki obrok jela u menzi. Samo na prehranu bi trošila oko 130 eura mjesečno, a uz to je stanarinu u domu morala plaćati oko 100 eura kao i ostali studenti. Zbog svog statusa imala je jedino direktan upad u dom. Nakon par mjeseci snalaženja, saznala je da ima pravo na dodatnih 265 eura socijalne pomoći.
"Ukupan iznos je baš ono što mi treba", rekla je.
Strah, ali i veselje
Anđela smatra da su njezini vršnjaci najveća pomoć koju može dobiti. Starije osobe ne mogu joj toliko pomoći jer je studiranje prije bilo drukčije.
"Na početku studija smo imali grupu ljudi koji su me uputili za sve što je trebalo i bez njih ne znam koliko bi uspješno studirala", poručila je Anđela.
Gabrijela Trbuščić, koja studira na Učiteljskom studiju na Sveučilištu u Rijeci, sve više odluka pokušava donijeti bez pomoći. Na početku studija je bila sretna što nakon deset godina ima priliku izaći iz sustava i osamostaliti se. Za Učiteljski studij se odlučila jer dolazi iz velike obitelji.
"Imam četiri brata i četiri sestre te sam nekako oduvijek znala da ću raditi s djecom", rekla je Gabrijela.
Prije fakulteta je živjela u Centru za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor u Karlovcu tako da je preseljenje u novi grad za nju bila velika promjena.
"Strahovala sam kako će sve izgledati, ali i veselila se promjeni okoline i studentskom životu", kazala je Gabrijela.
Kod preseljenja se oslonila na pomoć odgajateljice koja se za nju brinula godinama. Zamolila ju je da ju preseli u novi grad jer je Rijeku poznavala bolje od Gabrijele. Smatra da bi se bez njezine podrške teško snašla.
"Na odgajateljicu i dalje mogu računati, a uz to su me u mnogočemu spasile financijske potpore", dodala je.
Više oblika potpore
Stipendiju je osigurala na natječaju kao i svi ostali studenti. Od grada u kojem joj je prebivalište dobiva oko 100 eura. U razgovoru s Centrom za socijalnu skrb shvatila je da ima pravo i na njihovu mjesečnu naknadu za studente.
"Te potpore su mi puno pomogle u početku studiranja", rekla je Gabrijela i dodala da je uz njih naučila kako pametnije raspolagati novcem.
Treću financijsku pomoć prima u obliku životne police osiguranja, koja u zakladi Vaša pošta iznosi 6.000 eura. Zato smatra da sva djeca bez adekvatne roditeljske skrbi mogu kročiti u studentski život ako žele.
"Svatko bi mogao imati podršku sličnu mojoj i mislim da upis fakulteta više ovisi o osobi te njezinim životnim ciljevima", poručila je Gabrijela.
Misli da su potpore dobra podloga, a dodatnu zaradu stječe radom preko ljeta. Prošle sezone je radila kao animatorica za djecu u hotelu koji ju po potrebi zove da odradi i vikende. Ne zarađuje puno, ali joj taj novac uvijek posluži.
Ravnatelj Centra za pružanje usluga u zajednici Svitanje u Koprivnici Mladen Fajdetić kazao je da proteklih godina nisu imali mlade koji su upisivali fakultet. Osobe na pragu zrelosti po završetku srednje škole kod njih uglavnom izlaze iz skrbi, počinju samostalan život i ulaze na tržište rada.
"U takvim situacijama surađujemo sa Zakladom Vaša pošta koja mladima na odlasku financijski pomaže naredne dvije godine", rekao je Fajdetić.
Poticaj za dalje
Mladi obično u sustavu borave do 18. ili 21. godine. Oni koji upišu studij prema Zakonu o socijalnoj skrbi mogu ostvariti pravo na naknadu, no tada više ne mogu biti smješteni u domu, kazao je ravnatelj Centra.
SOS Dječje selo Hrvatska mladima u svojoj skrbi nudi oslonac tijekom daljnjeg školovanja.
"Pružamo im pomoć i potičemo ih na postizanje što većeg uspjeha", rekli su iz SOS Dječjeg sela.
Nakon završene srednje škole oni izlaze iz SOS Zajednice mladih, ali mogu dobiti podršku kroz programe naknadne skrbi. Tako im stručnjaci mogu pomoći u prvim godinama samostalnog života. Mladi koji žele studirati dio su Programa polusamostalnog života kroz koji im SOS selo pruža savjetodavnu i novčanu pomoć, a program traje do godinu dana nakon završetka studija.
"Stojimo uz mlade koji su u našoj skrbi te ih tijekom srednje škole i fakulteta informiramo o prijavama za stipendije", rekli su iz SOS sela.
Usmjeravaju ih u procesu prijave na natječaje, a mogućnost stipendiranja je poprilično velika, dodali su. Prijaviti se mogu za gradske i državne stipendije, a financiranje nude i razne udruge kao što je Rotary klub i njihova akcija "Korak u život".
"Većina naših mladih uspješno ostvaruje barem jednu stipendiju i tako imaju podršku u ostvarenju obrazovnih ciljeva", kazali su iz SOS sela.
Praćenje njihovog razvoja nastavlja se izvan formalnih programa, jer su se tijekom skrbi povezali i razvio se trajan odnos između sada odraslih ljudi.
