NATKO ZRNČIĆ-DIM Ponosan sam na karijeru, bio sam na tronu s najboljima

Malo je hrvatskih skijaša uopće osvajalo bodove u Svjetskom kupu, a samo je jedan od njih čak tri puta stajao na postolju s Ivicom Kostelićem. Uz pet postolja i broncu sa Svjetskog prvenstva, Natko Zrnčić-Dim drugi je najuspješniji hrvatski skijaš. Oni koji prate skijanje svjesni su koliko je uspješna karijera tog Zagrepčanina. S Natkom smo razgovarali o tome kako on gleda na svoju karijeru i što planira dalje, a za Global je pojasnio zašto više nije član reprezentacije.

Koliko si zadovoljan postignutim u prošloj sezoni s obzirom na to da nisi osvojio nijedan bod?

Nisam nikako zadovoljan. Mogu reći da je to bila moja najlošija sezona dosad. Bilo je nekih dobrih vožnji i svijetlih trenutaka, ali nedovoljno za bodove. Naravno, za sve je kriva ozljeda koljena koja se dogodila u pretprošloj sezoni. To me jako bacilo unatrag i težak je bio put povratka. U nas, skijaša, ozljeda koljena je mnogo složenija i zato sam se teže vratio sad, poslije ozljede koljena, nego kad sam ozlijedio rame, odnosno sad se nisam ni baš vratio kako treba.

Od ove godine više nisi član reprezentacije. S kim trenutno treniraš i planiraš li nastupati u utrkama Svjetskog kupa?

Iako nisam uvršten u reprezentaciju za ovu sezonu, dosta toga što radim povezano je s reprezentacijom. Jednostavno, skijanje je individualni sport, ali kao individualac ne možeš proći, ne možeš uspjeti. Moraš biti u ekipi i mora netko stajati iza tebe. Hrvatski skijaški savez i dalje stoji iza mene. Pomaže mi na sve načine koje može. Financira me donekle u mom programu treninga i utrka, te, naravno, s opremom i ostalim stvarima. S druge strane, trenutačno nemam pratnju trenera, tako da dosta toga odrađujem sam. Planiram nastupati u Svjetskom kupu, a sada ću za početak voziti FIS utrke. Uglavnom, surađujem sa Savezom i oni mi mnogo pomažu.

Je li postojao neki dogovor, cilj koji trebaš ostvariti da bi ove sezone bio u reprezentaciji?

Kao skijaš koji je već prešao tridesetu, više ne mogu računati na to da budem samo u 30, i da bih na račun toga bio u reprezentaciji. Ne znam točan cilj koji sam morao ostvariti za ostanak u reprezentaciji, ali vjerojatno su to bili neki rezultati unutar deset najboljih ili tako...Što bih ja jedino i prihvatio kao rezultate koji bi me zadovoljili.

Što opet nije realno s obzirom na tu ozljedu sezonu prije...

Naravno, nije realno. Sport je surov, i život isto. Ozljeda te mnogo unazadi i zato moraš još više raditi i još se više truditi da bi se vratio na razinu na kojoj si bio. Nekima to uspije, nekima, nažalost, ne. Ja sam prvi put uspio, a drugi put mi je to bilo mnogo teže, i nije mi pošlo za rukom dosad.

Misliš li da su općenito takve odluke opravdane u smislu da se pruži prigoda mlađim skijašima?

Mislim da uvijek treba pružati šansu mladima, ali ne treba ni odbaciti ostale. Trudio sam se najviše što sam mogao, nije išlo, evo sad je stanje takvo, borim se dalje. Mislim da imamo zaista premalo skijaša i da bi trebalo podržavati sve koji su na tragu da budu dobri, i koji jesu dobri. Nažalost, sredstva su u skijanju smanjena i nema toliko sponzora ni financija koliko je nekad bilo.

Kakav je tvoj stav o prelasku sportaša u drugu zemlju kada ti tvoja zemlja ne može ili ne želi omogućiti ono što trebaš? Imali smo primjer Darije Obratov i Jakova Faka.

Moj stav je da je to potpuno legitimno. Ako netko ne vjeruje u tebe, a ti misliš da možeš pružiti nešto vrhunski, nešto dobro, i ako ti netko drugi pruži tu prigodu, prihvatiš je. Ne smatram da si time iznevjerio svoju zemlju niti da si napravio nešto loše, nego jednostavno da si se išao boriti za nešto što smatraš da možeš postići, a nemaš prigodu u svojoj zemlji. Svijet je malo selo. Ne mislim da su granice nešto što bi nas trebalo dijeliti nego spajati.

Imamo čak četiri predstavnika u slalomu ove godine. Kako ti vidiš, realno gledajući, potencijale naših mladih skijaša i skijašica?

Imamo jako dobru reprezentaciju i svi koji su među reprezentativcima to itekako zaslužuju. Naši su dečki iznimno dobri, i to dokazuju svojim rezultatima. Cure su nam, nažalost, ozlijeđene, odnosno Leona se vraća, a Ida je ozlijeđena. Ali Leona je i prošle sezone pokazala da je jako dobra, univerzalno dobra, da može biti dobra i u veleslalomu i u kombinaciji. Odlična je skijašica i jedva čekam da se vrati, da se oporavi od te ozljede i da krene s utrkama. Našima sve najbolje i nadam se da će se na sve više i bolje pozicije probijati u Svjetskom kupu.

Čini mi se da je prije bila praksa da se mlade skijaše odmah gura u Svjetski kup s visokim startnim brojevima umjesto da skupljaju bodove u utrkama Europskog kupa ili FIS utrkama kao što je učinio Vidović.

Dobro primijećeno. Kad sam ja počinjao voziti Svjetski kup, nije bilo previše naših skijaša koji su bili toliko dobri da bi se mogli uključiti u Svjetski kup. Dakle, i Ivica prije mene i ja, imali smo praktički otvoren put. Mogli smo nastupati odmah u Svjetskom kupu, skupljati iskustvo, napredovati i probijati se. Kako se reprezentacija pojačavala, tako je bilo sve više konkurenata koji će voziti te utrke, te nisu mogli svi nastupati. I logično je bilo da su se neki išli natjecati u Europskom kupu, i onda se probiti za startnu poziciju u Svjetskom kupu. I tako je, recimo, radio Vidović i uspjelo mu je. Mislim da je to isto dobar put koji mu se isplatio i vidjet ćemo kako će ostali dečki to iskoristiti.

Mislim da imamo zaista premalo skijaša i da bi trebalo podržavati sve koji su na tragu da budu dobri, i koji jesu dobri. Nažalost, sredstva su u skijanju smanjena i nema toliko sponzora ni financija koliko je nekad bilo

Novost od ove godine u skijanju je da nema više kombinacije. Što misliš o tome?

To što ukidaju tu disciplinu poraz je skijanja kao sporta. Kombinacija je disciplina složena od dvije krajnje discipline koje su, prema mom mišljenju, najteže, a to su spust i slalom, i koja zahtijeva vještinu – moraš se znati nositi s brzinom i biti jako dobro tehnički potkovan. Ukidanjem toga, zapravo ubijaju vještinu u sportu, što je sama srž svega.

Shiffrin je nedavno postala sedma skijašica s pobjedama u svim disciplinama. Dolazi li u žena više do izražaja ta raznovrsnost?

Njezina je univerzalnost fantastična. To što ona uspijeva samo je znak da je to ostvarivo. Meni je žao što se to ne vrednuje više. Sportaši se sve više specijaliziraju i sve je teže ostvariti pobjedu u pojedinačnim disciplinama, ali mislim da je to pogrešan smjer sporta. Možda je u muškom skijanju veća konkurencija pa se više fokusiraju na jednu disciplinu, ne znam.

Koliko je teže biti skijaš u Hrvatskoj i trenirati samo brze discipline, ili samo tehničke?

Neusporedivo teže. Mi kao mala skijaška zemlja nemamo dovoljno dobre uvjete da bi bili ‘brzinci‘. To što smo Ivica i ja osvajali bodove i ostvarivali uspjehe u brzim disciplinama je rezultat ulaganja u treninge i ljude koji su se za nas brinuli i pomagali nam. Za brze discipline treba sustav, treba velika ekipa, puno trenera, skije koje se na velikoj bazi stvaraju, testiraju, razvoze, pripremaju u velikoj količini za utrke, a mi to nemamo šanse da napravimo. Mislim da će naša budućnost vjerojatno ići prema tome da će se naši skijaši specijalizirati za tehničke discipline. I mislim da je to realnost.

Je li ti ikada bilo žao da se nisi više posvetio jednoj disciplini?

Da sam se posvetio samo jednoj disciplini, sigurno bih bio bolji u njoj, bio to spust ili slalom. Ali nije mi žao što se nisam specijalizirao jer da jesam, ne bih nikad u kombinaciji ostvario pet postolja u Svjetskom kupu i brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu, na što sam iznimno ponosan. Nikad ne bih mijenjao tu univerzalnost.

A dokad planiraš skijati?

Ah, to je teško pitanje. Moj neki daleki plan je do sljedećih olimpijskih igara 2022., dakle, još jedan ciklus. Ali mnogo ovisi o ovoj sezoni. Vidjet ću kakva će biti sezona, moja motivacija, i onda ćemo vidjeti kako će sve dalje funkcionirati.

Da sutra prestaneš skijati, kako bi ocijenio svoju skijašku karijeru?

Rekao bi da je bila super i da sam ostvario više nego što sam se nadao kao klinac. Nisam ni sanjao da ću stajati na postolju s nekima od najboljih svjetskih skijaša, poput Ivice, Svindala, Millera, Janke, Defaga.. Na sve sam te uspjehe jako ponosan, a posebno na to što sam ih ostvario u kombinaciji, i na najprestižnijim svjetskim skijalištima. Moja karijera za mene je jako zadovoljavajuća.