PREDSTAVLJAMO KANDIDATE ZA REKTORA Lazibat: ‘Najvećim izazovom mandata smatram jačanje reputacije Sveučilišta i standarda studenata‘

Četvero kandidata ‘puca‘ na mjesto rektora Sveučilišta u Zagrebu, nakon osmogodišnjeg mandata Damira Borasa. Izbori će se održati 1. ožujka, a čelno mjesto Sveučilišta nova osoba preuzet će u listopadu. Global je postavio ista pitanja kadidatima, objavljujemo ih dan za danom abecednim redom, a kako vidi Sveučilište i izazove za novi mandat otkrio nam je prof. dr. sc. Tonći Lazibat s Ekonomskog fakulteta. Kako ste se do sada slagali ili niste slagali s odlukama aktualnog rektora Damira Borasa i koje biste njegove odluke mogli istaknuti kao posebno pozitivne, a koje kao negativne? U procesu poslovanja i odlučivanja normalno je da postoje različita razmišljanja i suprotstavljeni stavovi. Upravo je akademska zajednica ta koja počiva i potiče na kritičko razmišljanje, prosuđivanje i dijalog. Snažno sam podržao rektora Borasa u nastojanjima da očuva autonomnost Sveučilišta koja je zajamčena Ustavom. Moje neslaganje s rektorom, odnosno, usudit ću se reći, moj izostanak potpore, je ponajprije bio u nekim dvojbenim komunikacijama te izostanak donošenja jasnih odluka u određenim situacijama. Jeste li zadovoljni transparentnošću rada rektorata i Senata? Unatoč teškim okolnostima u kojima živimo u posljednje dvije godine, Rektorat i sve sastavnice Sveučilišta nastavili su nesmetano s radom kao i prije. Na promjenu komunikacije rada rektorata, Senata i svih sastavnica Sveučilišta utjecala je pandemija utoliko što su se sjednice i važni događaji odvijali na daljinu, kao uostalom i svi ostali događaji u državi i šire. Naravno, da te okolnosti nose poteškoće u radu, ali Sveučilište u Zagrebu kao i sve njegove sastavnice su se tome izvrsno prilagodili. Kakvo je Vaše mišljenje o trenutačnoj kvaliteti Sveučilišta u Zagrebu i kotiranju Sveučilišta u svijetu? Biti na Šangajskoj listi znači biti među 1000 najboljih sveučilišta od 30.000 sveučilišta u svijetu, od kojeg broja se svega 2000 kvalificira za rangiranje. Sveučilište u Zagrebu se na toj listi kreće od petstotog do sedamstotog mjesta. Kriteriji koji se koriste za rangiranje sveučilišta su broj alumnija i znanstvenika koji su dobitnici Nobelove nagrade ili Fieldsove medalje, broj znanstvenika koji su na listi visoko citiranih znanstvenika koju objavljuje Clairvate, broj radova objavljenih u časopisima Nature i Science i radova indeksiranih u SCI-Expanded i SSCI bazama, te ukupna produktivnost po znanstveniku. Sveučilište u Zagrebu ima 3400 djelatnika izabranih u znanstveno-nastavna i umjetnička zvanja što je ogroman potencijal za znanstveno-istraživačku i umjetničku produkciju. Zemlje koje više izdvajaju za znanost i istraživanje imaju i veću znanstvenu produkciju i njihova sveučilišta bolje kotiraju na Šangajskoj listi. Zato se ne treba opterećivati brojkama na listi već treba nastaviti raditi i izboriti se za veće financiranje i rezultat će sigurno doći. Kako gledate na slučajeve seksualnog uznemiravanja na fakultetima, je li Sveučilište napravilo dovoljno i što Vi mislite napraviti po tom pitanju? Nažalost, problemi vezani uz različite vrste diskriminacije i seksualnog uznemiravanja postoje svugdje pa tako i na našemu Sveučilištu. Protiv toga sam se i do sada borio i nastavit ću se zalagati za poštivanje ustavnog načela nedopustive diskriminacije pa tako i seksualnog uznemiravanja. Na svim sastavnicama postoje relevantna tijela – Etički savjeti – čija je zadaća ispitati sve okolnosti i procesuirati prema nadležnim institucijama. Sveučilište će i dalje snažno podupirati rad tih tijela. Oko Fakulteta hrvatskih studija su se uvijek lomila koplja, od samog statusa sastavnice do kadrovske politike. Koji je Vaš stav prema smjeru u kojem ide Fakultet hrvatskih studija? Hrvatski studiji su punopravna 34. sastavnica našega Sveučilišta. Sve sastavnice imaju dovoljno prostora za razvijanje svojih kvalitetnih studijskih programa, a osobno ću se zalagati za kooperativni i komplementi pristup svih sastavnica jer samo tako možemo postići zadovoljavajuće rezultate na razini Sveučilišta. Ne smijemo zaboraviti da je Sveučilište izgrađeno na temeljima studija teologije, prava i filozofije te da su se iz toga postepeno razvijala ostala područja koja danas čine i izgrađuju ovo Sveučilište. Dužnost svake sastavnice je unaprjeđenje znanstvene i nastavne djelatnosti da bi Sveučilište u Zagrebu svojom kvalitetom i razvojem pružalo maksimum akademskoj zajednici. Što vidite kao najveći izazov za novi mandat? Jedan od najvećih izazova ovoga mandata vidim u daljnjem jačanju reputacije Sveučilišta, osnaživanju znanstveno-nastavne djelatnosti, jačanju standarda studenata i povećanje financija za razvoj i poslovanje sastavnica. Nažalost, tim se izazovima pridružuje i obnova infrastrukture naših sastavnica kao i zgrade rektorata koji su pretrpjeli ogromnu štetu u potresu. Potrebno je sanirati nastalu štetu i osigurati minimalne tehničke uvjete za nastavak rada sastavnica uz pomoć Fonda solidarnosti i države to jest Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Jesu li po Vašem mišljenju ugled Sveučilišta "poljuljali" mediji te kako procjenjujete komunikaciju Sveučilišta i medija? Prije svega treba zahvaliti i poticati medije na objektivno i profesionalno izvješćivanje o radu Sveučilišta. Njihove poglede i kritički osvrt na rad Sveučilišta treba uvažavati i prihvatiti kao korektor za vlastito djelovanje. Međutim, mislim da svatko tko se bavi javnim poslom mora biti spreman na prozivku javnosti i preispitivanje svojih odluka, pa tako i Sveučilište i njegov čelnik. Osobno ću se truditi da pravovremenom i kontinuiranom komunikacijom s medijima, kvalitetnim i ispravnim radom, ostvarimo temelj za kvalitetnu suradnju. Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu, uz odobrenje iz rektorata, javni novac je nedavno potrošio na prilično diskutabilne "potrebe", što je dovelo do skandala i smjena u Zboru. Kako gledate na taj slučaj i kako ćete Vi surađivati sa Studentskim zborom? Prema Zakonu o studentskom zboru visoka učilišta dužna su studentskom zboru i studentskom pravobranitelju osigurati prostor za rad, sufinancirati njihovu djelatnost te im pružati administrativno-tehničku pomoć, osigurati da sami autonomno izaberu svoja tijela i predstavnike, ali i osigurati da studenti autonomno troše svoja sredstva. Ne radi se o nikakvom skandalu već o još jednom pokušaju difamiranja trenutne uprave Sveučilišta. Stalno naglašavam da su studenti najvažniji dionik u sustavu visokog obrazovanja, stoga ću imati intenzivnu komunikaciju i suradnju s njihovim predstavnicima i zalagati se za realizaciju svih postavljenih ciljeva što sam istaknuo i u svom Programu. Otežava li situacija u hrvatskoj politici rad u akademskoj zajednici? Odražavaju li se neke političke vrijednosti na interese studenata? Politika uvijek ima i imala je utjecaj na sve sfere društvenog života i javnog djelovanja, pa tako niti akademska zajednica nije lišena toga. Istodobno, Sveučilište treba imati snažan partnerski odnos i s resornim ministarstvom i s Vladom, ali i Gradom Zagrebom radi zajedničkog djelovanja na nekim strateškim ciljevima kao što je na primjer Kampus Borongaj. S druge strane, Sveučilište ima svoju autonomiju i upravo uvažavajući tu činjenicu smatram da politika nije imala i nema direktan utjecaja na upravljanje Sveučilištem i našim sastavnicama. Može li se u Vašem mandatu očekivati i povećana suradnja s Ministarstvom znanosti i obrazovanja? Je li ona do sada bila na zadovoljavajućoj razini? Osobno ću se zalagati za intenzivniju suradnju Sveučilišta i Ministarstva jer mi moramo biti partneri u kreiranju i realizaciji politike visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Suradnja s Ministarstvom znanosti i obrazovanja je neminovnost i preduvjet za uspješno funkcioniranje sustava visokog obrazovanja. Osobno sam uvijek dobro surađivao s resornim Ministarstvom iako smo ponekad imali i drugačije poglede na istu stvar, ali snagom argumenata se nastojim izboriti za svoje stavove. Naravno, Sveučilište će nastojati povećati priljev financijskih sredstava iz proračuna, što smo i nastojali u proteklom razdoblju, dokazujući da predloženi programski ugovori označavaju smanjivanje sredstava. Javno obrazovanje društveni je interes koji nikada ne smije biti ugrožen te svakom mladom čovjeku treba biti omogućeno da nastavi svoje školovanje u ovisnosti o svojim kompetencijama, željama i afinitetima. Sveučilište, kao i Ministarstvo treba imati zajednički cilj, a to je jačanje međunarodnog ugleda naše institucije što bez odgovarajućeg financiranja nije moguće. Čuje li se u Senatu dovoljno glas samih studenata i što mislite napraviti da se studentski glas još bolje čuje i uvaži? Studenti imaju svoj zakonski okvir koji im omogućava predstavnike u Senatu i prema dosadašnjoj praksi kada god su teme od posebnog interesa za same studente bile na dnevnom redu, njihov glas se uvijek čuo. Zakon o studentskom zboru dobro regulira odnos studenata i visokog učilišta i na samim studentima je da budu što glasniji u traženju svojih prava, a na nama je da im kroz participativni model upravljanja osiguramo da ostvare traženo. Hoćete li se pobrinuti za konačno rješavanje sad već zapuštenog Kampusa na Borongaju i kako? U svom programu sam naglasio prioritet u obnovi Kampusa Borongaj, a obnova je moguća isključivo uz državu i državne institucije kao glavnog partnera i osiguravatelja financijskih sredstava u provedbi projekta. Znanstveno - učilišni kampus Borongaj prostire se na 744.667 metara kvadratnih, koje je Sveučilište u Zagrebu dobilo u trajno vlasništvo od Republike Hrvatske. Ovisno o interesu gospodarske zajednice nastojat ću razviti akademsko poduzetništvo barem u jednom njegovom dijelu da bi se, kroz povezivanje Sveučilišta i jedne ili više vodećih kompanija u Hrvatskoj, stvorio sinergijski efekt za budući gospodarski rast i razvoj. Istodobno, poticat ću sastavnice da kroz EU fondove prema Nacionalnom planu otpornosti i opravka zajedno djelujemo u izgradnji kampusa. Na autonomiju Sveučilišta mnogi gledaju kao na "državu u državi" po pitanju donošenja nekih odluka koje nerijetko dovode do razilaženja s mjerodavnim ministarstvom. Kako vi vidite autonomiju Sveučilišta? Svi znamo da Ustav RH u svom članku 68. jamči autonomiju Sveučilišta, te određuje da sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, ali nekako se možda zanemaruje naglašavanje drugog dijela rečenice, a on glasi "u skladu sa Zakonom". Stoga, autonomiju Sveučilišta vidim kao samostalnost sveučilišta da odlučuje o svojoj organizaciji i djelovanju, odnosno o svojim studijskim i umjetničkim programima, nastavi, znanstveno istraživačkoj djelatnosti, kao i financijskim sredstvima poštujući zakonske okvire RH. Akademske slobode, akademska samouprava i autonomija sveučilišta uključuju i odgovornost akademske zajednice prema društvenoj zajednici. Važno je zadržati autonomiju sveučilišta u ovom segmentu kako je jamči Ustav i Zakon o znanosti i visokom obrazovanju, pa mogu zaključiti da je autonomija sveučilišta "condicio sine qua non" (uvjet bez kojega se ne može) za uspješno obavljanje funkcije javnog Sveučilišta, ali uz stopostotno poštivanje svih zakona RH. Kada govorimo o digitalizaciji Sveučilišta, smatrate li da je potrebno uvesti neke novitete, i ako da, koje? Digitalizacija na svim razinama je nužnost koju sad već osjećamo, a posljednja pandemijska zbivanja nametnula su potrebu visoke fleksibilnosti i nužnosti brze prilagodbe novonastaloj situaciji i sve naše sastavnice su vrlo uspješno odgovorile prilagođavajući svoje obrazovne procese što je zasigurno polazna točka novih budućih reformi. Potrebno je standardizirati i digitalizirati brojne procese u radu Sveučilišta da bi ono bilo učinkovitije i transparentnije. Iz fondova EU moguće je povući financijska sredstva radi realizacije digitalne transformacije društva u cjelini i tu vidim priliku i za naše Sveučilište. Osim digitalizacije samih administrativnih procesa, smatram da se treba podići i stupanj digitalne pismenosti na određenom broju naših sastavnica jer trebamo težiti da svaka sastavnica ima podjednaku razinu dostignutog tehničko-tehnološkog razvoja i da ide u korak s trendovima. Prije nekoliko godina postavljalo se pitanje kvalitete bolonjskog procesa. Neki su tada tvrdili da bolonja nije implementirana kako bi trebala, da srozava kvalitetu obrazovanja i da ograničava studente. Slažete li se s tim tvrdnjama? Što biste učinili da se bolonjski sustav u Hrvatskoj unaprijedi? Bolonjski proces je bio nužan jer smo dio europskog prostora visokog obrazovanja i naravno da je u početnoj fazi - novi modeli, novi akademski i stručni nazivi, razdvajanje sveučilišne i stručne vertikale, pojava novih visokih škola i veleučilišta i drugog, bilo potrebno dati vremena da sve pozicionira na pravo mjesto, da se uspostave kvalitetni mehanizmi praćenja i ocjenjivanja. Danas, protekom vremena, kritična masa znanja o samom procesu je visoka i zahtjeva prijelaz na novu etapu, na kreiranje jedinstvenog prostora visokog obrazovanja gdje će naše Sveučilište kroz internacionalizaciju i kroz nove istraživačke projekte, studijsku mobilnost, kao i kroz međunarodnu razmjenu znanstveno-nastavnog osoblja dalje biti predvodnik na ovim prostorima. Kriteriji napredovanja znanstveno-nastavnog osoblja, akreditacije visokih učilišta, mobilnosti studenata i profesora, podizanja studentskog standarda idu prema ujednačavanju unutar europskog obrazovnog prostora i Hrvatska je spremna kroz izmjene zakonske regulative doprinijeti ostvarivanju postavljenih ciljeva, ali je pri tome važno da se ne naruše Ustavom zagarantirana prava javnih sveučilišta. Budući da se neki studentski mediji, od kojih je jedan i Global, financiraju javnim novcem i putem Sveučilišta, jeste li spremni na otvorenu kritiku svoga rada tijekom mandata, bez da ti mediji moraju strahovati od uskraćivanja sredstava? Koliko god nitko od nas ne voli biti kritiziran, toliko smatram istodobno da je kritika prva stepenica u poboljšavanju rada i da je imanentna akademskoj zajednici. Kako sam naveo u svom programu, maksimalno ću se zalagati za toleranciju, demokratske i participativne standarde upravljanja, europske vrijednosti, etičnost i slobodu mišljenja, akademske slobode i transparentnost i svoje ću djelovanje temeljiti na dijalogu kako unutar samih sastavnica, tako i prema dionicima izvan Sveučilišta u što uključujem medije. Što mislite napraviti po pitanju studentskog zdravlja, budući da brojni studenti koji su u Zagreb došli studirati iz drugih mjesta ne mogu dobiti adekvatnu skrb osim ako se sami ne snađu ili završe na hitnoj? Pitanje zdravstvenog standarda studenata je pitanje koje se provlači već nekoliko godina i smatram da je rješenje u pokretanju studentske poliklinike pri Sveučilištu, ali za to je potrebno obaviti razgovore s Ministarstvom obrazovanja i znanosti i Ministarstvom zdravstva te s Gradom Zagrebom osigurati potrebnu infrastrukturu za otvaranje navedene poliklinike. Svjestan sam činjenice da je ovo pandemijsko doba ostavilo posljedice i na studente. Unutar Sveučilišta imamo ured za psihološku pomoć studentima, a trudit ću se da zajedno, kako sam naglasio, s resornim Ministarstvom i Ministarstvom zdravstva radimo na poboljšavanju zdravstvenog standarda naših studenata. Kako se namjeravate pozabaviti socijalnim aspektom u studentskom životu jer je mnoge studente pandemija dovela i u egzistencijalnu krizu. Hoćete li ponuditi dodatne stipendije ili neke druge oblike pomoći? Na Sveučilištu se godišnje rasporedi oko 540 stipendija te ću se truditi da se u narednim godinama ovaj broj zadrži, ali ovisno o okolnostima i poveća, i to stipendije za izvrsnost – studentima koji su na svojim sastavnicama rangirani u 10 posto najuspješnijih studenata, kao i stipendije studentima koji studiraju nastavničke studijske programe iz STEM područja, stipendije za uspješne studente sportaše, kao i stipendije studentima slabijega socio - ekonomskoga statusa. Svoju osjetljivost na potrebite studente Sveučilište je pokazalo i u posljednjim zbivanjima osiguravajući financijska sredstva za studente stradale u potresu. Osobno ću se zalagati da se ovaj stav i dalje njeguje na Sveučilištu i da se ovisno o mogućnostima broj stipendija i poveća. Kako procjenjujete međusobnu suradnju sastavnica i kako je namjeravate unaprijediti? Na primjer, neke sastavnice imaju bolja informatička rješenja i organizaciju/digitalizaciju od drugih, a ako je riječ o istom sveučilištu, zašto isti resursi ne postanu opće dobro sveučilišta koje bi bilo na raspolaganju svim sastavnicama? Vezano uz to, mislite li da je moguće postići da sve sastavnice ujednače sve administrativne postupke jer se, primjerice, negdje neke potvrde naplaćuju, a negdje ne. Naše sastavnice imaju svoju pravnu osobnost i to valja poštivati, ali suglasan sam da treba raditi na ujednačavanju administrativnih postupaka i standardizaciji na svim sastavnicama jer naši studenti su studenti jedinstvenog Sveučilišta, pa stoga svi moraju imati jednake mogućnosti i prava i u skladu s time ću djelovati. Kao što sam u programu istaknuo, zalagat ću se za projektnu integraciju i suradnju među sastavnicama da bi se određene nejednakosti ublažile, odnosno da bi svi zajedno prešli na višurazvojnu razinu po tom pitanju.