Važan kotačić ljudskog zdravlja koji se neprestano odvija u organizmu je metabolizam, no njegov intezitet nije uvijek isti te ovisi o nizu čimbenika. Istraživanje dr. Hermana Pontzera, antropologa s američkog sveučilišta Duke, objavljeno 2022. godine u časopisu Science navodi kako je jedina razlika između muškog i ženskog metabolizma u činjenici kako se tijela muškaraca sastoje od više mišića i manje masti što uzrokuje lakši gubitak kilograma kod muškaraca. Međutim, i kod žena i muškaraca neosporno je prisutan stres koji ostavlja velikog traga na ljudsko zdravlje.
Upravo je utjecaj stresa na metabolizam bio tema panel rasprave na znanstvenom kongresu studenata medicine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, a nakon odslušane rasprave porazgovarali smo s doc. dr. sc. Ivanom Kruljcem, specijalistom endokrinologije i dijabetologije koji radi u poliklinici Solmed u okviru koje se provodi "Metabolic friendly" dijeta.
Postoje mnogi čimbenici koji utječu na metabolizam suvremenog čovjeka. Koji biste istaknuli, koji najviše utječe na čovjeka?
Stres, apsolutno stres. Rekao bih to ovako: životinje također ponekad jedu previše i također im nije ugodno ni udobno, ali životnije ne mogu biti pod stresom ili pod "nemirnim umom" kako ga ja nazivam. I taj nemirni um je početni korak koji nam uzrokuje hormonski disbalans, zbog čega onda slijedi debljanje, spor metabolizam, inzulinska rezistencija i gotovo svaka kronična bolest koja proizlazi iz nje.
Spomenuli ste pojam inzulinska rezistencija, o njemu često slušamo kod liječnika, u medijima, ali mnogi ga ne razumiju. Biste li ga malo konkretnije objasnili?
To je jedna pojava kada se naši mišići brane od prekomjernog kalorijskog unosa. Previše jedemo, premalo trošimo hrane, i naši se mišići bore tako da receptori za inzulin postanu neosjetljivi. Zbog toga dolazi do prekomjernog rasta masnog tkiva, prije svega onoga u trbuhu, zbog čega onda nastaje inzulinska rezistencija. Višak inzulina je konstantno prisutan, a ne bi trebao biti. Inzulin je hormon koji, ako se luči kronično i konstantno, onda gubi smisao i radi cijeli nered u svakom drugom organskom sustavu.
Stres je definitivno bila jedna od najčešćih riječi koja se mogla čuti na kongresu. Nazvali ste ga "nemirnim umom koji traži užitak". Kako se najefikasnije nositi sa stresom, a opet da ne moramo raditi prevelike promjene?
Nemiran um je onaj um u koji dolazi jako puno misli. Trebamo si postaviti pitanje odakle te misli dolaze? One dolaze iz naše psihe, odnosno duše. I upravo iz te naše duše dolaze razne misli u naš um koji ga opterećuju i uznemiruju. Mislim da je najučinkovitiji način da se nosimo taj da ne prihvaćamo svaku misao koja dolazi u naš um, i da ju ne uzimamo da je ta misao dio nas.
Ako nam misao kaže: "ljuti se i istjeruj pravdu", zastani i pitaj se je li to vezano uz pravilo "Ljubi sebe i bližnjega svoga". Tu su dvije komponente; "ljubi sebe", odnosno hoću li se zbog te misli ljutiti sam na sebe, hoću li sebe kriviti i zamjerati ili ću to činiti nekom drugom. Ako misao rezultira s takvom akcijom prema nekom drugom, ja ću zastati i neću reagirati ciljano jer vjerujem da ta misao nije dobra i nakon nekog vremena, ta misao će moj um zasigurno napustiti. Tu nam može pomoći itekako meditacija. To je proces uranjanja našeg uma u dušu gdje se naš um čisti i odmara, to je također jedna praksa koju je moderni čovjek zaboravio raditi. Možemo tu praksu nazvati meditacijom, molitvom, kontemplacijom. Postoje brojni nazivi, ali svrha svih tih praksi je ista.
Vidljivo je da je proučavanje o stresu i metabolizmu itekako interdisciplinarno.
Slažem se. Sve je u psihi i duši, tamo su pohranjena neka naša iskustva iz najranijeg djetinjstva. U tim iskustvima smo mi bili ponekad ostavljeni, ponekad neshvaćeni, nedovoljno ljubljeni i tu su ostala zakopana neka negativna iskustva u nama koja izviru i u tim trenucima kada nam je teško, ako malo proanaliziramo, često se čovjek tada ponaša kao zločesto dijete.
I mi odrasli smo često zločesta djeca koja nismo toga ni svjesna, a u tim nekim situacijama kada s jedne strane imamo dovoljno moći, a duboko u nama imamo to ljuto i zločesto dijete, ono se budi i što zločesto dijete hoće? Ono hoće uzvratiti, hoće se ljutiti, želi pravdu, hoće suditi, duri se, tužno je, u strahu je, bilo koji osjećaj zapravo proizlazi iz tog malog djeteta koje je zakopano u nama i s njim se treba upoznati i razriješiti te nekakve stvari koje su ostale u zraku.
Odmaknimo se malo od stresa. Istraživanja pokazuju da čak i tipkanje po mobitelu može utjecati na metabolizam. Kako biste u tom smislu objasnili pojam "Neat" (Non-Exercise Activity Thermogenesis) koji se odnosi na energiju potrošenu tijekom dnevnih aktivnosti, a da ne uključuje planirane vježbe?
To je nešto što zovemo spontana fizička aktivnost, ja bih to tako nazvao. To je aktivnost koju možemo primijeniti na sljedeći način; koliko koraka po kući u dana napravimo, koliko puta sjednemo i ustanemo…To je ta vrsta aktivnosti koju mi nismo aktivno planirali, ali jednostavno jesmo. Banalni primjer: u istočnjačkim tradicijama, stolovi su na podu i kod njih ljudi sjednu u čučanj i dižu se na noge barem 100 puta više nego što to čini zapadnjački čovjek. To je spontana aktivnost koja je itekako važna u potrošnji energije u održavanju mišićnog tonusa i u konačnici i ravnoteže i koordinacije, ali i naposljetku i dugovječnosti.
Fizička aktivnost je dosta širok pojam, imate li za naše čitatelje neki striktan prijedlog neke aktivnosti koja utječe na metabolizam?
Ne bih davao striktan prijedlog, to je teško dati. Ako možemo birati hoćemo li se na treći kat uspeti liftom ili stubištem, trebamo odabrati stubište. Ako možemo birati hoćemo li se voziti 15 minuta autom ili tramvajem, ili ćemo sjesti na bicikl ili se prošetati, onda trebamo odabrati bicikl ili šetnju. Rekao bih da je to razina u našoj kulturi. Čini mi se da ako izbjegnemo klasične stolove i krećemo sjedati na pod, da ćemo kod ljudi izazvati čuđenje (smijeh).
U svijetu medija smo okruženi stalnim poticanjem na dijete, a vi ste zagovornik "Metabolic friendly" dijete. Kakva je to prehrana?
To je mediteranska varijanta low carb prehrane, točnije prehrane s niskim udjelom ugljikohidrata. Trebamo smanjiti udio ugljikohidrata ispod 100 grama dnevno i zamijeniti ih zdravim mastima, a to su prije svega maslinovo ulje, sjemenke, orašasti plodovi pa i životinjske masti, kao i maslac, ali ipak u manjim količinama od ovih prethodno navedenih. Druga stavka je prehrana s malo crvenog mesa, ali puno peradi, puno ribe, i to su glavne odrednice mediteranske prehrane. Uz takvu prehranu zapravo držimo konstantno inzulin prisilno niskim, tako da na taj način možemo spriječiti i kontrolirati i druge kronične bolesti.
Ljudi često u želji da nešto poprave, počnu raditi nešto intenzivno, primjerice piju puno vode? Kad govorimo o Meatabolic friendly dijeti, kako znamo da smo pretjerali, da odlazimo u krivo?
Bitna stavka Metabolic friendly dijete jest da nije poželjno prakticirati je polovično jer često ljudi krenu jesti puno više masti, a nisu dovoljno smanjili ugljikohidrate. Na primjer, jedem pečenje koje je masno i uzet ću samo dva krumpirića iz te masti. Ta dva krumpirića mogu potencijalno napraviti veliku štetu.
Ovo je prehrana koja se doista mora veoma precizno prakticirati, to je ja bih rekao jedan ograničavajući čimbenik. Drugi je taj što doista na ovoj prehrani možemo lako pretjerati s kalorijama, a pošto jedemo masti, to su onda kalorije iz masti koje se doista u nekim slučajevima pojačano akumuliraju u našim mišićima i svim tkivima i tu isto treba biti oprezan. Kada ljudi počnu primjenjivati našu dijetu, u početku pratimo što se događa s njihovim kolesterolom i uratima te na taj način vidimo je li osobe dobro prakticiraju dijetu.
Koje su, po vašem mišljenju, najveće zablude kad je riječ o metabolizmu?
Ima ih puno. Ja bih možda istaknuo unos proteina, nisam ljubitelj proteina, da su oni dominantni u prehrani. Rekao bih da to funkcionira kod zdravih mladih ljudi koji su dosta fizički aktivni, no treba bit pažljiv s proteinima kod starijih ljudi. Proteine trebamo i moramo koristiti i unositi ih pojačano, ali tu je potreban oprez.
Druga je zabluda sfera razno raznih suplementa, od kojih nisam pretjerani ljubitelj i ne savjetujem ih zapravo rutinski, a znam da ih puno koriste, a mislim da nema potrebe. Često tu ljudi zabrazde u razno razne suplemente, misleći da rade nešto dobro. S druge strane, ne mislim da rade time nešto loše, mislim da novac mogu usmjeriti u puno bolje svrhe koje će dati puno više učinaka.
---
Intervju je nastao u sklopu seminara na kolegiju Uvod u novinarstvo na I. godini preddiplomskog studija Novinarstva na Fakultetu političkih znanosti.
