Kada se spoje društveno koristan rad i kazalište, ne tako slučajno nastane inkluzivna kazališna predstava koja ruši društvene predrasude. U predstavi "Slučajno ja", osobe s intelektualnim teškoćama ravnopravno sudjeluju u umjetničkom procesu s volonterima, studenticama Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i studentima Akademije dramskih umjetnosti.
Spojili su umjetnost i rehabilitaciju
Projekt je počeo studentskom inicijativom, dugogodišnjom željom za spajanjem studija i interesa para koji se upoznao na dramskoj radionici za srednjoškolce. Oni su Petra Josipović, studentica diplomskog studija edukacijske rehabilitacije i Tarik Žižak, student diplomskog studija glume. Kroz umjetnost, htjeli su stvoriti prostor u kojem se osobe s intelektualnim teškoćama mogu izraziti, kreativno stvarati te pomicati vlastite granice.
"Na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu zagovara se da umjetnost može biti odličan prostor za inkluziju te ostvarenje autentičnosti i autonomnosti. Kod osoba s teškoćama u razvoju i invaliditetom, često postoje teškoće u govornoj komunikaciji i komunikaciji općenito, a umjetnost im omogućuje da se izraze neverbalno. Ta je ideja u podlozi cijelog projekta", objasnila je Josipović.
Nastanku predstave prethodile su kreativne radionice započete u prosincu prošle godine koje su s korisnicima Centra za rehabilitaciju vodili studenti. Tijekom ciklusa radionica, studenti su korisnicima predstavljali dramske igre i vježbe u kojima su oni izražavali svoje individualne interese i mogućnosti. Kroz radionice i improvizacije, kao najbolje polazište za predstavu nametnula se predstava "Kaspar" Petera Handkea po čijim je motivima nastala "Slučajno ja".
Kritiziraju stereotipe i netolerantnost
"Slučajno ja" bavi se idejom različitosti i posebnosti svake osobe. Kritizira društvene stereotipe i netolerantnost prema različitosti te problematizira izolaciju marginalnih skupina, posebno osoba s invaliditetom. Ideja inkluzivnosti ostvarena je uključivanjem glumaca iz Centra za rehabilitaciju te sadržajem, odnosno radnjom predstave.
U predstavi su imali priliku izražavati se glumom, glazbom i plesom. U izradi kostima i scenografije sudjelovale su osobe iz Centra za rehabilitaciju uz pomoć stručnih terapeuta u likovnim i stolarskim radionicama.
"Glumci iz Centra preponosni su na sebe. Svatko je od njih nakon premijere došao do nas i zahvalio nam što smo ih naučili, uključili i radili s njima. Oni su predstavu ozbiljno shvatili i odlično su se snašli. Svi se vesele idućoj izvedbi u Rijeci. Bilo je jako lijepo vidjeti njihovo veselje dok im 200 ljudi plješće i dok dobivaju cvijeće. Mislim da smo i mi i publika bili puni emocija“, rekla je Josipović.
Ulaznice ne naplaćuju, a donacije daju Centru za rehabilitaciju Zagreb
Predstava je premijerno izvedena u ponedjeljak u popunjenoj dvorani Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, a 20. ožujka će biti izvedena u HKD-u u Rijeci u sklopu Festivala kazališta za mlade. Izvodit će se i na nekoliko zagrebačkih scena. Predstava je otvorena za sve bez naplate ulaznica, a gledatelji koji žele mogu dati dobrovoljni doprinos radu Centra za rehabilitaciju Zagreb.
"Sigurno ću se nastaviti baviti ovakvim projektima u budućnosti, Tarik i ja zajedno, ne samo s djecom s teškoćama u razvoju ili osobama s invaliditetom, nego i s nacionalnim manjinama, djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi, iz dječjih i odgojnih domova, sa svim marginaliziranim skupinama jer zaslužuju biti viđeni i ravnopravni u društvu. Umjetnost je prostor u kojem im to možemo omogućiti", zaključila je Josipović.
Naizgled jednostavna predstava otvara niz važnih društvenih pitanja te poziva na empatiju, razumijevanje i promišljanje o perspektivi drugoga. Velika iskrenost i ranjivost glumaca izvedbi daju posebnu snagu, toplinu i autentičnost. Da publika zaista nije ostala ravnodušna, najbolje je pokazao završetak predstave koji je bio ispunjen dugim pljeskom, osmijesima i publike i glumaca te ponekom suzom radosnicom. Poruke predstave jasne su i snažne: svatko je tek slučajno to što jest, a svi imaju jednaku želju i pravo sudjelovati.
