Kada Hrvatska osvoji medalju, cijela zemlja slavi. Tisuće emocija prođe kroz objektiv kamere, a samo jedna fotografija može biti dovoljna da dočara doživljaj s velikog sportskog natjecanja. Dok su svi fokusirani na teren, netko mora biti izvan terena i pomno pratiti svaki događaj i pokret igrača, natjecatelja i navijača. Fotoreporteri su uvijek u sjeni, često se na njih ne obraća dovoljno pažnje, a upravo oni su ključni za prenošenje emocija s terena.
Takva iskustva imaju fotoreporteri agencije Pixsell Sanjin Strukić i Igor Kralj, koji su već desetljećima na terenu, bilježeći najvažnije trenutke sportskih natjecanja. Ispričali su nam iskustva s posla - od emocija, adrenalina, ozljeda ali i ljubavi prema poslu koji su odabrali.
"Prvo veliko natjecanje koje sam službeno fotografirao bilo je Europsko prvenstvo u nogometu 2004. godine u Portugalu. Osim tog natjecanja, izdvojio bih i Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu 2014. godine, gdje sam uistinu doživio cijelu zemlju kao izuzetno nogometnu naciju. Također ne bih htio izostaviti ni prve olimpijske igre koje sam odradio u Londonu 2012. godine", započinje Sanjin Strukić
Za Igora Kralja, prvo veliko sportsko natjecanje bilo je Svjetsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj, gdje je proveo oko mjesec dana.
"Prije Svjetskog prvenstva fotografirao sam na stotine utakmica kroz rad od 2001. godine u Večernjem listu, a najviše mi je u sjećanju ostalo možda upravo to prvenstvo u Njemačkoj, kao i prve Olimpijske igre koje sam radio u Londonu 2012.", govori Igor Kralj.
Kada započne veliko natjecanje, nema vremena za stajanje
Kralj govori da je radni dan tijekom velikih natjecanja poput Olimpijskih igara izuzetno intenzivan, brz i često fizički iscrpljujuć.
"Noć prije natjecanja pregledavam raspored događanja i odlučujem koje sportove ili sportaše ću pratiti sljedeći dan i provjeravam i pripremam opremu. Na natjecanja se dolazi dosta ranije zbog sigurnosnih kontrola, pronalaženja najbolje pozicije za fotografiranje i postavljanja opreme. Često pratim više sportova u istom danu, što znači trčanje između lokacija s kompletnom opremom, pod pritiskom vremena", govori fotoreporter Pixsella.
Olimpijske igre su, tvrdi, najteže ali i najuzbudljivije za fotografiranje.
"Olimpijske igre vrhunac su sportskog i fotoreporterskog posla. To je maraton koji je iscrpljujuć, ali i vrlo uzbudljiv. Radni dan može trajati i do 20 sati, ali imamo priliku svjedočiti i snimiti povijesne sportske trenutke", pojašnjava Kralj.
Možda se čini lako doći na natjecanje i okinuti par fotografija, ali iza cijelog posla stoji dugotrajan proces koji se sastoji od birokracije, logistike i opreme koja je često teška desetke kilograma.
"Birokracija, odnosno logistika, se rješava od nekoliko mjeseci prije pa do čak godinu dana od samog početka natjecanja. Akreditacija i provjere kroz pojedine sustave traju nekoliko mjeseci. Oprema kojom se služimo bazira se od same prirode natjecanja, ali najčešće su to objektivi za sport s velikim otvorom blende i do nekoliko najmodernijih aparata koje u to vrijeme tržište može ponuditi", komentira Strukić.
Igor Kralj naglašava da mu je proces akreditiranja bio najteži tijekom pandemije COVID-19 virusa, a posebice tijekom Olimpijskih igara.
"Proces akreditiranja započinje dvije godine prije samih Igara tako da je puno logistike i birokracije u pitanju. Proces je za dobivanje akreditacije dugotrajan, a i traženje smještaja je dugotrajan proces jer uvijek pokušavam pronaći smještaj koji će biti najbliži press centru i stadionima te dvoranama na kojima ću najviše fotografirati. Olimpijske igre u Tokiju 2020. bile su još specifičnije jer su pomaknute za godinu dana zbog pandemije COVID-19. Fotografirali smo i kretali se pod maskama i svakodnevno testirali", govori Kralj.
Iza savršenog kadra: poteškoće, ozljede i opasnosti
"Na Olimpijskim igrama u Tokiju na teniskom polufinalu muških parova potrgao sam ligamente u zglobu desne noge prilikom silaska s montažne tribine. Promašio sam stepenice i krivo stao. Sljedeći dan sam šepajući snimao finale muških teniskih parova. Ozljedu sam prehodao i sada nažalost osjetim posljedice jer bih trebao na rekonstrukciju ligamenata", opisuje Kralj jednu od svojih mnogih ozljeda.
Prisjeća se i svoje prve ozljede na poslu, koja se dogodila još 2001. godine.
"S kolegom sam krenuo na derbi Dinamo-Hajduk. Pred ulaskom u stadion stali smo u koloni vozila, a ja sam primijetio sukob Bad Blue Boysa i Torcide. Krenuo sam fotografirati kroz prozor automobila, ali ubrzo su nas vidjeli i pokušali mi uzeti aparat. Aparat sam uspio zadržati, ali sam dobio šakom u glavu kroz prozor te su mi pukle naočale. Prozore je kolega nakon toga zatvorio, ali su opkolili auto i porazbijali farove i retrovizore", govori Kralj.
Usprkos svemu, obojica Pixsellovih fotografa ne bi mijenjali posao koji rade, a potiču i mlade da se počnu baviti istim ako za to stvarno imaju želju.
"Kako bi mi rekao jedan od mojih starijih kolega: ‘Radimo najljepši posao na svijetu‘! Tom rečenicom nije izmislio toplu vodu, a ona se može preslikati i na mnoge druge poslove, ali važna je stvar da taj posao, poziv koji si osjetio u sebi uistinu i želiš. Da voliš posao koji je više od posla. To je posao koji je najljepši i najbolji na svijetu. Kada to svaki od mladih fotoreportera shvati bit će mu lakše! Težiti i učiti tada bit će lakše a znanje koje se stječe godinama bit će nagrada za svaki taj trud. Strast i predanost važni su koraci prema uspjehu", kaže Sanjin Strukić.
"Najvažniji trenutak za pamćenje svakako je sama spoznaja da si svojim radom zaslužio biti jedan od nekoliko fotoreportera iz Hrvatske koji će prisustvovati nekom velikom natjecanju. Neopisivi doživljaj je adrenalin koji me preplavi kad taj sami događaj krene. Kad završi utakmica ili natjecanje, a ti znaš ne samo da si dobro odradio posao, nego i da si stvarao povijesne trenutke na fotografijama", dodaje Strukić.
"Fotoreporteri su često direktni svjedoci povijesti – velikih sportskih događaja, političkih prekretnica, prirodnih katastrofa, kulturnih fenomena. Biti tamo gdje se nešto događa i dokumentirati to za širu javnost daje snažan osjećaj svrhe. Ništa ne može nadmašiti osjećaj kada uhvatiš onaj ključni trenutak – pobjednički skok, suzu poraza, iskren osmijeh, prosvjed ili pogled koji govori više od tisuću riječi. Ti trenuci imaju snagu da prenesu emociju. To je ono što me ispunjava", nadovezuje se Kralj.
